Cure želim vas nešto pitati, zanima me vaše mišljenje o tome "kad je dosta" s aspekta ženinog zdravlja.
Probati ću pojasniti svojim primjerom. Do prve trudnoće smo teško došli, ali na sreću taman kad su u Petrovoj počeli spominjati pripreme za potpomognutu, ostala sam trudna.
U međuvremenu otkriven mi je Hašimoto i neke druge zdravstvene tegobe da ne navodim po stavkama (ponovno dr. pomalo spominje stimulaciju, pa potpomognutu, sve je to tu negdje "u zraku"), ali moje mišljenje je da na svoje zdravstveno stanje nisam spremna dodatno opteretiti organizam stimulacijom i sličnim situacijama.
Glupo je reči da smatram da nije pošteno prema djetetu koje imam i prema sebi, nekako svjesno uči u taj rizik.
(Ne znam bolje pojasniti, nadam se da ste razumjele.)

Naravno da se radi o jedinom djetetu odmah bih ušla u cijeli proces, ovako mislim da moram reči amen i dosta za svoje tijelo i taj način ostvarivanja roditeljstva.

Da li to ima smisla?

Dakle, moje pitanje je kad je dosta u zdravstvenom smislu?