Kako se kulirate kad krenu terrible twos?

[S2000]

Skulirana, ajde nek je i ona malo pozlockila....
Mozda je sad najbolje da joj krenes lagano s objasnjavanjima ... da te to boli i da to nije lijepo... i da joj to kazes i kad prodje ljutnja da ju podsjetis...
Al ipak mislim da nisam kompetentna davat savjete jer se moj ni s 3,5 god ne zna nosit s ljutnjom i cesto mene krene i udarat i bit najveci mrzovoljac ns svijetu. Cini mi se da su nam terrible twos bile med i mlijeko za ovo sad... tad je propricao na veliko pa se malo smirio jer je mogao sve reci... a sad ko da je u pubertetu brate mili.

Sent from my GT-I9195 using Tapatalk

[trampolina]

Aaa, pa svašta ja imam reći o ljutnji za sve uzraste

Nije ok preusmjeravati udarce.
Onog trena kad se ta fizikala oslobodi ljutnja u pravilu raste, i svaki sljedeći put bude sve veća.

Treba im (ne nužno ovim redom i uglavnom ne dok su ljuti) definirati osjećaj, objasniti ga na svom primjeru (ovo je zeznuto, teško se u žaru ljutnje sjetiti i reći "vidiš ovo, sjećaš se kad si...", dati im prihvatljiv način pokazivanja ljutnje (kod nas je upalilo verbaliziranje-ljut sam jer... i molim te pusti me da sesmirim, ali E. je izrazito racionalno dijete pa inače pale objašnjavanja).

Rezultate vidim unatrag godinu dana, sjajno se kontrolira, sjajno se skulira ako slučajno izleti s tračnica, a istovremeno "obrađuje" emociju, ne pometa je pod tepih.

Čini mi se da ide na dobro, ali trebalo je izdržati.

[trampolina]

I zaboravila sam reći, puno toga se riješi odrastanjem i sazrijevanjem, ali to nije karta na koju bi stavila sve novce.

[leonisa]

Aaa, pa svašta ja imam reći o ljutnji za sve uzraste

Nije ok preusmjeravati udarce.
Onog trena kad se ta fizikala oslobodi ljutnja u pravilu raste, i svaki sljedeći put bude sve veća.

Treba im (ne nužno ovim redom i uglavnom ne dok su ljuti) definirati osjećaj, objasniti ga na svom primjeru (ovo je zeznuto, teško se u žaru ljutnje sjetiti i reći "vidiš ovo, sjećaš se kad si...", dati im prihvatljiv način pokazivanja ljutnje (kod nas je upalilo verbaliziranje-ljut sam jer... i molim te pusti me da sesmirim, ali E. je izrazito racionalno dijete pa inače pale objašnjavanja).

Rezultate vidim unatrag godinu dana, sjajno se kontrolira, sjajno se skulira ako slučajno izleti s tračnica, a istovremeno "obrađuje" emociju, ne pometa je pod tepih.

Čini mi se da ide na dobro, ali trebalo je izdržati.

x

[Rivendell]

Evo i nas...
Rijetko kad ima izljeve bijesa, 2 ili 3 puta se dogodilo da je sjeo na pod i protestirao, ali je skuzio da nema od toga koristi.

Ono sto mene muci je sto me stalno tuce! Tatu ne, samo mene... Drugi ljudi kad mu daju do znanja da ih boli nesto sto im radi, odmah ih zagrli i poljubi, mene ponekad samo zagrli.

Ali nije ljut, vec bas iz dosade. Igracke ne voli, igra se samo s nekim kuhinjskim priborom, a kad mu dosadi pocne lupati okolo. Najprije po namjestaju, pa po meni. Kad mu oduzmem njegovo orudje, pocne rukama i nogama, pa me grize, a ako ga uhvatim za ruke da ga fizicki sprijecim onda me glavom udari u nos.
Bas ne znam sto da radim. Stalno mu mirno pokusavam objasniti da se mama ne smije tuci, ali ne ide. Naravno, nekad i poludim, najcesce kad dobijem u oko

Vani to ne radi, iskljucivo doma kad mu sve igre dosade...

[LolaMo]

Lol
Moram priznati da me nasmijalo tvoje dijete iako znam da tebi nije smiješno.
Ja sam skužila da se dečkima nekad jednostavno divlja...i da im trebaju te adrenalinske igre...onda se s tatom malo "polema" i izludira na krevetu i bude sve ok. Objasnila sam mu da se ja ne igram tako, da su to igre samo za njega i tatu i više me ne gnjavi

[Rivendell]

A s druge strane mozda samo privlaci paznju...

[zasad skulirana]

Ufff,evo je moja na kaucu izvija se ko u Egzorcistu,bez nekog razloga naravno....
Pokusala sam ju fizicki sprijecit,skoro pa legla na nju i grlim je i ljubim ali jos vise bjesni i crveni se pa sam odustala i ostavila ju samu na kaucu da urla....

Trampolina,definiranje osjecaja,verbaliziranje...sve super za stariju djecu...pogotovo jer njeni ispadi nisu zbog nekog razloga na koji bi se ja sad trebala vracat i referirat kad se smiri...jer kako cu joj reci,znas,kad sam ja ono jutros zlicu ocito pomaknula malo vise u lijevo nego sto si ti zamislila....

[Beti3]

Ne bih htjela nikome pametovati, ali ovakvo ispoljavanje ljutnje, tući roditelje ili druge...mislim da treba odmah presjeći. Prije nego poprimi veće razmjere.

Odlučno i vrlo ozbiljno, bez prijetnje ili ljutnje, reći Prestani! Nikakvo ljubljenje, fizičko zaustavljanje ili vikanje neće pomoći.

Znaju oni i shvaćaju puno, i tako mali i veći. OK, kome ne smeta takvo ponašanje i ne treba ga sprečavati. No, kome smeta, taj može stavom to jasno pokazati djetetu. Ne treba tu puno riječi, oni brzo izgube pažnju. Jedna, dvije odlučne riječi, nepopustljiv stav roditelja i micanje od izvora frustracije bi trebalo pomoći.

Razmišljam da će se dijete loše osjećati kad vidi da nam silno smeta njegovo ponašanje, ali mislim da je bolje da se osjeća loše kratko vrijeme, nego ja kao roditelj, svakodnevno.

[LolaMo]

A s druge strane mozda samo privlaci paznju...

Da, možda.. Onda ignoriraj uporno, ja i kažnjavam iako to na ovom forumu nije baš popularno

[trampolina]

Skulirana, ne mislim da je prerano. Naravno da joj nećeš objašnjavati i analizirati situaciju, bitno je da ona prepozna i imenuje osjećaj, a super ako uspiješ i reći zašto se tako osjeća.

Primjer s T (20mj): *tuli, baca, udara*
Ljuta si?
Dođi da ti mama nešto objasni (čarobna rečenica, uvijek dođe )
Jesi ljuta? (Uglavnom kaže da je, ali ne inzistiram na odgovoru).
Znam da si ljuta, ali ne dam da žlicom lupaš po tanjuru.

Ponovim još 1, max. 2 puta i idemo dalje...

Ona (još) nema tantrume, za vrijeme njih nema objašnjavanja. Grljenje ili ne, generalno se slažem s beti3. Ali ima situacija gdje je dijete potpuno vaan kontrole i jedinp ga taj fizički kontakt s roditeljem može vratiti. Tu sam svakako za zagrljaj. Šta zagrljaj, par puta sam doslovno legla na njih!

Uglavnom, manipulativnu ljutnju rezati u korjenu, ovu uragansku čekati da prođe (po mogućnosti se maknuti iz prostorije).
Jedina kvaka je što ih je nekad teško razlikovati.

[trampolina]

Sad bezveze seciram tvoj post beti, ali ovo mi je upalo u oko:

"Ne bih htjela nikome pametovati, ali ovakvo ispoljavanje ljutnje, tući roditelje ili druge...misli da treba odmah presjeći. Prije nego poprimi već razmjere."

Ovo kod neke djece ne pali. Dapače, presijecanje vodi u još veći kaos jer njima fali razumijevanje pozadiine. Gotovo da ih treba provesti kroz faze ljutnje i naučiti ih pravilno ispoljiti je.

Nekad mi se čini da sam E. za ruku korak po korak provodila kroz tu šikaru od osjećaja, nije njima lako nikako. Baš me prije neki dan onako tegobno upitao je li lako biti odrastao? Jer je, kaže, teško biti dijete.

[rehab]

ja sam u istim pričama od terrible two pa sve do danas, ima 6.5

koji bi bio ok način pokazivanja ljutnje?

Valjda ćemo se svi složiti da npr. udaranje, lupanje po namještaju, griženje, psovke i slično to nisu. To otpočetka nisam dopuštala. Kada je bio jako malen, zaustavila bih mu rukice i oštro rekla NE ! Kad je postao malo veći objasnila sam mu da mi može reći da je ljut, da mu se nešto ne sviđa, da želi nešto drugo, ali gore navedene reakcije nisu dopuštene. Nisam skužila kako to da ste u istim pričama, još uvijek se baca po podu, udara i slično ?

[rehab]

leonisa,ali necemo imati isti tretman za 2,5g i skolarku....ova 2ga bi trebala vise toga razumjeti,ja bi se zasada zadovoljila da prestane udarati druge,pozabavila bi se sa namjestajem za koju god...

Budi bez brige, i ovi s 2,5 god savršeno razumiju riječ ne, fizičko udaljavanje od namještaja, sjedenje minutu-dvije na stolcu... Što god od toga odabereš, poruka će biti jasna.

[zasad skulirana]

"Ne bih htjela nikome pametovati, ali ovakvo ispoljavanje ljutnje, tući roditelje ili druge...misli da treba odmah presjeći. Prije nego poprimi već razmjere."
Ovo kod neke djece ne pali. Dapače, presijecanje vodi u još veći kaos jer njima fali razumijevanje pozadiine. Gotovo da ih treba provesti kroz faze ljutnje i naučiti ih pravilno ispoljiti je.

jep,to se meni dogodi, moram ju pustit da to nekako izbaci iz sebe...jucer se nakon 5min urlanja i siktanja na kaucu samo ustala i rekla:skinula sam gace...
dosla sam do nje,obukla je i ostatak veceri se ponasala ko da nista nije bilo....

sve dok ne dodje do udaranja, ocito ju moram ignorirat i cekat da ju prodje "ludilo"...
danas je cijeli dan prosao bez ijednog (pa i najmanjeg) incidenta...

[trampolina]

Joj, rehab, ja sam i od stručnih osoba čula za varijante udaranja u jastuk ili nešto drugo. Nije mi to sjelo nikad, ali činjenica je da je instinktivni način izražavanja ljutnje udarac (bilo kakav) i vikanje (što je u stvari verbalni udarac).

Mislim da se možemo maknuti od tih obrazaca.

[vissnja]

Valjda ćemo se svi složiti da npr. udaranje, lupanje po namještaju, griženje, psovke i slično to nisu. To otpočetka nisam dopuštala. Kada je bio jako malen, zaustavila bih mu rukice i oštro rekla NE ! Kad je postao malo veći objasnila sam mu da mi može reći da je ljut, da mu se nešto ne sviđa, da želi nešto drugo, ali gore navedene reakcije nisu dopuštene. Nisam skužila kako to da ste u istim pričama, još uvijek se baca po podu, udara i slično ?

ma ne, nije se ona nikad zapravo bacala po podu, udarati je probala možda par puta

ali ja i dalje nisam detetu objasnila koji je OK način pokazivanja ljutnje
osim reći: ljut sam! ali šta ako to nije dovoljno?
ja npr. i dan danas ne znam kako da ispoljim ljutnju
ono, kad se izduvam, kad prođe, onda znam da razgovaram i argumentujem
ali kad sam besna, šta onda? šta vi radite? psujem u sebi, nerviram se, požalim se nekome, gunđam. ali nekad mi sve to nije dovoljno.

svuda nailazim na primere šta nije ok, ali mene zanima šta je ok?

kako mi odrasli pokazujemo ljutnju?

danas je moje dete bilo ljuto na malu rođaku koja nam je bila u gostima. i sad mala je haračila, rušila, pipkala, uzimala njoj bitne stvari. ona je bila "fina", sve to otrpela, ćutala ali videla sam da joj smeta. i onda, kad su se gosti spremili da idu kući ona uopšte nije mogla da sakrije oduševljenje i rekla je da se raduje što odlaze. to nije bilo ok i objasnila sam joj zašto.
ali koji biste joj način ispoljavanja ljutnje ponudili u tom slučaju?

[leonisa]

Skulirana, ne mislim da je prerano. Naravno da joj nećeš objašnjavati i analizirati situaciju, bitno je da ona prepozna i imenuje osjećaj, a super ako uspiješ i reći zašto se tako osjeća.

Primjer s T (20mj): *tuli, baca, udara*
Ljuta si?
Dođi da ti mama nešto objasni (čarobna rečenica, uvijek dođe )
Jesi ljuta? (Uglavnom kaže da je, ali ne inzistiram na odgovoru).
Znam da si ljuta, ali ne dam da žlicom lupaš po tanjuru.

Ponovim još 1, max. 2 puta i idemo dalje...

Ona (još) nema tantrume, za vrijeme njih nema objašnjavanja. Grljenje ili ne, generalno se slažem s beti3. Ali ima situacija gdje je dijete potpuno vaan kontrole i jedinp ga taj fizički kontakt s roditeljem može vratiti. Tu sam svakako za zagrljaj. Šta zagrljaj, par puta sam doslovno legla na njih!

Uglavnom, manipulativnu ljutnju rezati u korjenu, ovu uragansku čekati da prođe (po mogućnosti se maknuti iz prostorije).
Jedina kvaka je što ih je nekad teško razlikovati.

opet x

sjecam se kako me starija iznenadila kad je pocela govoriti osjecaje- tuzna sam, ljuta sam..relativno rano. ok sad je u predpubertetu pa ih vise ne verbalizira

no i mladjoj od 20mj govorim tipa "znam da si sada ljuta, da te naljutilo to i to i da bi ti sada to i to, ajde dodji meni smirit se" i onda jos sizi u mom narucju/zagrljaju pa kad vidim da jenjava siza pokusavam lagano uskociti u novi film.

[leonisa]

danas je moje dete bilo ljuto na malu rođaku koja nam je bila u gostima. i sad mala je haračila, rušila, pipkala, uzimala njoj bitne stvari. ona je bila "fina", sve to otrpela, ćutala ali videla sam da joj smeta. i onda, kad su se gosti spremili da idu kući ona uopšte nije mogla da sakrije oduševljenje i rekla je da se raduje što odlaze. to nije bilo ok i objasnila sam joj zašto.
ali koji biste joj način ispoljavanja ljutnje ponudili u tom slučaju?

da ne bude "fina" da fino kaze: nemoj mi rusiti, ne zelim da mi to rusis, ljutis me.

i da, ja kad vidim da mojoj starijoj nesto smeta (primjerice isti scenarij tvoje necakinje, no u pitanju je mladja sestra) uletavam i micem mladju iz te situacije, animiram je necim drugim.
ok, ponekad zamolim stariju da joj pousti/dopusti, ali ako to prelazi odredjene granice, uplicem se, bez beda.

[Zuska]

Skulirana, ne mislim da je prerano. Naravno da joj nećeš objašnjavati i analizirati situaciju, bitno je da ona prepozna i imenuje osjećaj, a super ako uspiješ i reći zašto se tako osjeća.

Primjer s T (20mj): *tuli, baca, udara*
Ljuta si?
Dođi da ti mama nešto objasni (čarobna rečenica, uvijek dođe )
Jesi ljuta? (Uglavnom kaže da je, ali ne inzistiram na odgovoru).
Znam da si ljuta, ali ne dam da žlicom lupaš po tanjuru.
Ponovim još 1, max. 2 puta i idemo dalje...

Ovako i mi već dosta dugo. Uz "dođi da se dogovorimo", "ajmo vidjeti što te naljutilo", "drugi put mi reci.." i čini mi se da dosta dobro funkcionira, sve češće verbalno izražava potrebe i osjećaje. Kod nje dosta pali razgovor, većinom posluša sve što joj se lijepo i racionalno objasni.
Neuporedivo je ljepše i lakše nego prije, da kucnem o drvo.

Bilo je pokušaja manipulativne ljutnje, od udaranja, bacanja po podu, urlanja, do pljuvanja po podu. Najefikasnijom se pokazala metoda ignoriranja jer što smo mi više negodovali, to je više radila, npr. pljuvanje po podu, to je baš voljela. Tek kad smo postali mrtvi hladni (ona pljuje, mi ignoriramo, kad prestane pljuvati, ja joj dam krpu da obriše), ona je prestala.
Udaranje nam je dosta dugo trajalo, isto smo sve pokušali, najboljom se pokazala metoda nenerviranja, zaustavljanja ruke uz "to nije lijepo" i ajmo dalje, poluignoriranje. Dok sam tome pridavala pažnju, kao ljutila se i objašnjavala, to je češće radila.

Pokušaji manipulacije su sad mnogo manje emotivni (više APP metoda), evo, večeras se bacila na pod jer je htjela još jednu epizodu Pepe Pig (dam 3, tu sam nepopustljiva), ali izignorirala sam je, uzela daljinski i pitala tko će ugasiti tv, ona ili ja? Odmah je poletno skočila da će ona

No, imali smo prošli mjesec jedan egzorcist tjedan, odnosno pravo tantrumašenje. Do tada sam mislila da znam što su tantrumi, ali ispostavilo se da ne znam. Bila je bolesna i jako je malo spavala i ušli smo u zatvoren krug, samo se palila..a znalo je trajati po 45 minuta. Bila sam očajna, MD na putu, a ova danima histerizira, već sam mislila da je to nova faza u ponašanju, čak sam mislila i topic otvoriti, srećom suzdržah se
I onda ozdravila, naspavala se (recimo ) i sve nestalo kao da se nikad nije dogodilo.

A to sam hendlala svakako, kako sam pročitala na forumu. Uglavnom sam pokušala sa zagrljajima, ali najčešće bi nastalo otimanje i još veće histeriziranje. Ako sam imala snage, onda bih je stiskala i brzo hodala uz neko umirivanje, ako ne bih mogla ili bi je to dodatno izluđivalo, pustila bih je da odradi, ali bila kraj nje i pratila da ne bi negdje lupila. Iako sam nastojala biti mirna i podupiruća, bilo je situacija da sam i ja plakala s njom (pogrešno), ali malo je reć da sam bila isprepadana u nekim situacijama, a i bila sam i ja neispavana i bolesna.

Svako dobro u novoj i što manje tantruma

[Zuska]

da ne bude "fina" da fino kaze: nemoj mi rusiti, ne zelim da mi to rusis, ljutis me.

X
zašto je trpila takvo ponašanje?

[vissnja]

malo sam se pregrubo izrazila, nije mala ništa posebno tu lomila i rušila
uzela je par figurica lego, pa ih vratila, pokušala da iščupa deo kuće ali nije uspela, tj. uspešno je sprečena
ali je želela da pipne svaku igračku, da uključi sve što svetli, isproba sve što svira
a mojoj je to smetalo
nije da je opravdavam, mislim da nije imala nekog posebnog razloga da se ljuti
ali eto, ona se naljutila, ta emocija postoji i ja ne mogu da je negiram bez obzira vidim li joj razlog ili ne
rekla sam joj da može da se ljuti ako želi ali da ne sme da bude neljubazna

[leonisa]

ali ona ima legitimno pravo da se ljuti zar ne?
zamisli da tebi kcer udje u kuhinju pa pali gasi pecnicu, pa uzme bez pitanja mobitel i pocne prckati po njemu, pa daljinski itd

i moja mladja ne lomi, ali starija poreda figurice i ova odma za njom ide te figurice pipkati, uzimati i to ovu smeta.

mozes joj reci da necakinji (ne znam koliko je mladja) kaze sta ju zanima pa ce joj ona polazati, da tako dijeli svoje igracke s gostima, sto je ok jer i ona ide u goste i dijeli tudje, ali i da ima pravo na neke staviti veto jer su joj najmilije ili se boji da joj se ne potrgaju.

[vissnja]

mala je mala, ima 20 meseci (i zove se kao tvoja mlađa
a N je takva, ljutiša, naročito ako se neko njoj bitan angažuje oko male (baka u ovom slučaju)
na kraju je masu igračaka digla na povišeni krevet
ali šta sa tim osećajem ljutnje, ja joj ga ne sporim, razumem je, imenujem osećaj
ali njoj fali nekad da ga izbaci na još neki način osim rečima
kao kad si tužan pa se isplačeš, a kad si besan....?

[leonisa]

meni bi aaaaaaaaaaaa-kanje bilo ok. kad si bijesna. ono aaaaaaaaaaaaaa ljuta sam!
dovoljno za ispuhat se, a opet da ne ode sve u krivom smijeru, jer se definira emocija, prihvati se, a onda se moze dalje (bilo dalje, nastavi se zivot, bilo pronalazenje imenovanje uzroka i moguce rjesavanje).

vidim da je mala, osim istog imena i iste dobi i ja bi pitala di je tu mama :D
ja svoju ne pustam bez nadzora samo tako. ako smo same, moze otici u L. sobu i tamo istrazivati, ali ako se starija tamo igra i da na znanje da ne zeli da joj se smeta, ne dopustam mladjoj. mislim da to ne bi bilo fer prema starijoj.
i ne dopustam joj JA da dira sve njene igracke (isto smo dobar dio digli van njenog dosega).

[Zuska]

Slažem se s Leonisom.
Ja bih joj prije sljedeće slične posjete najavila da dolazi i dijete koje će sigurno zanimati njene igračke, kao što bi i nju zanimale tuđe, tako će se imati vremena priviknuti na tu situaciju i sigurno biti manje ljuta. Također bih je pokušala uputiti kako da hendla tu situaciju, odnosno da bude domaćica malom gostu, da pokazuje svoje igračke, ali i da kaže kad ne želi da se s nekom igračkom nekako postupa. A ako postoje igračke koje ne želi pokazivati ili dijeliti, neka ih spremi i time prevenira moguću lošu situaciju.

[leonisa]

btw, jucer sam starijoj rekla, dok je doma sizila i vidjela sam da se nekako treba ispuhati, da obuce jaknu i otrci krug oko zgrade
tu je pocelo ma necu, ne bi, sta ti je mama i moje, ajde, oblaci se, trci.... i zavrsilo smijehom i zavrsenom epizodom ljutnje.
al cu joj to zaista ponuditi kao opciju i sljedeci put, al za istac :D

[Zuska]

Opet ću potpisati Leonisu pa brišem odavde

[vissnja]

ahahahaha leo ja sam zapravo i kod sebe pronašla taj brzi hod kad način ispucavanja ljutnje
a onda mi se, kod jedne epizode brzog hoda u besu pokrenuo kamen u bubregu hahahahaha

inače N sam objasnila sve, pripremila je, najavila
ona se raduje maloj kad dolazi ali posle nekog vremena bude joj lagano dosta
sa takvom ih je radošću ispratila da mi je bilo neprijatno

[leonisa]

s obzirom da imam 20mjesecnu, u potpunosti mogu razumijeti N.

[trampolina]

Hahaha, leo, ja sam svog uputila da radi sklekove!

Vissnja, kod mene ljutnja i bijes automatski nestaju čim ih imenujem (u sebi ili naglas,čim se počnu javljati). Ne znam je li tako svima, ali kao da izgube potrebu razmahati se i izletiti.

Samo ne mogu uvijek, nekad se otmem kontroli i divljačim a onda me sunca moja prizemlje i kažu-mama, bijesna si, diši duboko, bit će sve u redu. Još me i pomaze

[Mojca]

Samo da si zabilježim temu...

[flopica]

btw, jucer sam starijoj rekla, dok je doma sizila i vidjela sam da se nekako treba ispuhati, da obuce jaknu i otrci krug oko zgrade
tu je pocelo ma necu, ne bi, sta ti je mama i moje, ajde, oblaci se, trci.... i zavrsilo smijehom i zavrsenom epizodom ljutnje.
al cu joj to zaista ponuditi kao opciju i sljedeci put, al za istac :D

ja svojoj starijoj zaista predložim da obuče jaknu i istrči 5 krugova oko kuće
to kad šizi od dosade, zasićenosti tehnologijom, i iz bilo kojeg bezveznog razloga
i bome je trčala, ja kao štopam za koliko, i tako, malo se pretvori u igru a malo dade oduška energiji koje ima napretek

[flopica]

mlađa ima 20 mj. i faze da SVE hoće sama- od rezanja kruha, pranja ruku, pijenja vode, natakanja iste u čašu, brisanja guze itd...
bijes onaj pravi još nismo upoznali, iako se zna rasplakati ako nije kako je zamislila u određenom trenutku
doduše imala je par epizoda bacanja i vriske s nekih 12 mjeseci, tada me znoj oblijevao, nije se dala ni zagrliti ni podignuti, ni dozvati
srećom prođe od sebe...

nadam se da će ovakvo stanje potrajati što duže

[Rivendell]

Da, možda.. Onda ignoriraj uporno, ja i kažnjavam iako to na ovom forumu nije baš popularno

Ne kuzim kako ignorirati dijete koje uzme prvo sto mu je pri ruci i tuce me?

Nikakve prijetnje ne pale, jer nema nista sto ne voli ili se boji, tipa "oprat cu ti kosu".

Kazne nismo ni pokusali, jer ne bi upalile. Da mu kazem da sjedi na stolici 5 min ili tako nesto, vjerojatno bi se samo ustao. Za sada je metoda oduzimanje doticnog predmeta, ignoriranje plakanja koje slijedi uz objasnjavanje da se nitko ne smije tuci, pa tako ni mama, ili mu uzmem ruku i mazim se po licu i govorim "draga mama". Obicno me tada zagrli i pomazi, ali nakon 5 min sve krece ispocetka.

Zaboravila sam spomenuti vazan faktor, a to je da ima 28 mjeseci, a fond rijeci mu je 5, tako da je frustracija razumljiva, ali ne i njeno ispoljavanje.

[Zuska]

Rivendell, budi uporna.
Nemoj pokazivati snažnu reakciju na udaranje, svaki put mirno pokušaj zaustaviti ruku, mirno reci da se udarati ne smije i onda ga makni ili sebe makni od njega, sve onako cool. Neka vidi da te to ne uzrujava, ali i da je rezultat udaranja loš po njega. I tako svaki put. Traje neko vrijeme, ali ako vidi da te to nervira, trajat će još dulje. To se kod nas pokazalo uspješnim.

Dok nije pričala, svaki put kod ispoljavanja neke frustracije tražila sam da mi pokaže što bi ili što je uzrujava pa bih joj onda pokušala pomoći i onda bih joj pokazala kako smo riješile problem i neka mi i drugi put pokaže jer tako razumije, a kad plače, onda ne razumijem što joj je... I tako sam to ponavljala i ponavljala. Naravno, nije to bilo moguće svaki put.

Ovo s kaznama i sjedenjem na stolici ili u sobi ni ja nisam nikad kužila, to mi je SF.

[LolaMo]

Ne kuzim kako ignorirati dijete koje uzme prvo sto mu je pri ruci i tuce me?

Nikakve prijetnje ne pale, jer nema nista sto ne voli ili se boji, tipa "oprat cu ti kosu".

Kazne nismo ni pokusali, jer ne bi upalile. Da mu kazem da sjedi na stolici 5 min ili tako nesto, vjerojatno bi se samo ustao. Za sada je metoda oduzimanje doticnog predmeta, ignoriranje plakanja koje slijedi uz objasnjavanje da se nitko ne smije tuci, pa tako ni mama, ili mu uzmem ruku i mazim se po licu i govorim "draga mama". Obicno me tada zagrli i pomazi, ali nakon 5 min sve krece ispocetka.

Zaboravila sam spomenuti vazan faktor, a to je da ima 28 mjeseci, a fond rijeci mu je 5, tako da je frustracija razumljiva, ali ne i njeno ispoljavanje.

Prvo si napisala da nije ljut, zato sam ja to povezala s igrom. Ali ok, udaranje se ni kod nas nije toleriralo..niti ce se ikad. Kad je bio tako mali, da mu prijetnja oduzimanjem svari ili događaja ništa ne znači, išao bi u time out. To znači da bi ga stavila u hranilicu ili kinderbet. Nakon toga bi mu jasno i jednostavno objasnila da se ne smije tući itd. i malo bi se mazili.
Mislim da je s djecom najvaznije biti dosljedan.
Tantrume sam ignorirala (iako je i to jako iscrpljujuće)..moj bi na pocetku tantruma bio jako ljut, a onda bi ta ljutnja prešla u izbezumljenost, tada bi ga čvrsto zagrlila i smirila

[leonisa]

mlađa ima 20 mj. i faze da SVE hoće sama- od rezanja kruha, pranja ruku, pijenja vode, natakanja iste u čašu, brisanja guze itd...
bijes onaj pravi još nismo upoznali, iako se zna rasplakati ako nije kako je zamislila u određenom trenutku
doduše imala je par epizoda bacanja i vriske s nekih 12 mjeseci, tada me znoj oblijevao, nije se dala ni zagrliti ni podignuti, ni dozvati
srećom prođe od sebe...

nadam se da će ovakvo stanje potrajati što duže

oh da. da. da. sve i ona mora i sve sama mora.
samo sto moja ima i ispade bijesa. ono, riba na suhom. a tek je 10 koraka napravila. zamisli kako to izgleda...

imam cak i filmic u kojem ona urla bijesna jer ju nisam pustila starijoj u kadu. cak voli pogledati taj filmic

i starijoj sam zaista skroz ozbiljna predlozila trcanje, samo sto je bio mrak, a po mraku jos nije bila sama vani :D
al imam ozbiljnu namjeru prakticirati trcanje ili neku fizikaliju.

[Mojca]

Čini mi se da je ova moja zvjerka počela piškiti iz protesta. Je li to moguće?

Počelo je na staru godinu, bili su nam frendovi i bila je u centru pažnje, pa vjerujem da joj je pobjeglo od uzbuđenja... ali nakon toga se jučer tri puta popiškila: prvi put kad sam ju maknula od stola jer je pljuvala u tanjur i stavila na kauč, drugi put se zavukla ispod stola i privukla sve stolce sebi (da li je tražila neku sigurnost kroz to?), treći put na naš krevet kad je trebalo ići spavati. I danas na čuvalicu opet nakon pljuvanja hrane.

Je li moguće da to radi? Da piški iz protesta ili jednostavno ne uspijeva hendlati frustraciju? Mislim, nije baš neka frustracija... ništa osim prvog kad sam ju odnijela na kauč i rekla da može doći nazad za stol kad se skulira.

[Mojca]

E da, ima 26 mjeseci, već 6 mjeseci je bez pelene.

[leonisa]

Moja starija je kad je pocela spavati u vrticu jedan period piskila u krevet. Tad je imala nekih 32mj i nije bila u peleni preko pola godine. Jednom joj se omaklo i skuzila je da tad dobiva paznju i tete 1 na 1. Kakp doslo tako proslo. Ignorirali.

[Beti3]

E da, ima 26 mjeseci, već 6 mjeseci je bez pelene.

Možda se samo prehladila, a možda se u njenom svijetu nešto toliko promijenilo što odrasli ne vide ili ne razumiju, a ona svraća pažnju na način koji smatra da je pogodan.

Probaj nešto promijeniti, znam da ti sve vrijeme daješ svojoj curici, i da ćeš otkriti što joj je. Uz puno ljubavi i strpljenja i bez vikanja, neka se smjehuljica i dalje samo smije

[Mojca]

Moja starija je kad je pocela spavati u vrticu jedan period piskila u krevet. Tad je imala nekih 32mj i nije bila u peleni preko pola godine. Jednom joj se omaklo i skuzila je da tad dobiva paznju i tete 1 na 1. Kakp doslo tako proslo. Ignorirali.

Kad sam napisala post sam pomislila da previše pažnje pridajemo tome... previše pričamo... da je možda bolje ignore.
Ponekad je dovoljno nešto izgovoriti/napisati, pa postane jasnije.

[Sumskovoce]

Rivendell, budi uporna.
Nemoj pokazivati snažnu reakciju na udaranje, svaki put mirno pokušaj zaustaviti ruku, mirno reci da se udarati ne smije i onda ga makni ili sebe makni od njega, sve onako cool. Neka vidi da te to ne uzrujava, ali i da je rezultat udaranja loš po njega. I tako svaki put. Traje neko vrijeme, ali ako vidi da te to nervira, trajat će još dulje. To se kod nas pokazalo uspješnim.

Dok nije pričala, svaki put kod ispoljavanja neke frustracije tražila sam da mi pokaže što bi ili što je uzrujava pa bih joj onda pokušala pomoći i onda bih joj pokazala kako smo riješile problem i neka mi i drugi put pokaže jer tako razumije, a kad plače, onda ne razumijem što joj je... I tako sam to ponavljala i ponavljala. Naravno, nije to bilo moguće svaki put.

Ovo s kaznama i sjedenjem na stolici ili u sobi ni ja nisam nikad kužila, to mi je SF.

Potpisujem, samo što moj malac ne udara mene, već svog malog brata
Svašta sam pokušala, od vikanja na njega, kazne (sjedi na kauč dvije minute), prijetila mu da ću mu sve igračke uzeti...nula uspjeha.
Sad pokušavam biti cool, zagrlim ih oboje, jednog jer je pokupio čušku, pa plače, drugog jer je dao čušku iz frustracije zbog ne znam čega.
Objasnim mu da je braco mali, da ga boli, da treba biti nježan. I tako oni urlaju minutu dvije, ja ih doslijedno grlim obojicu (a urlala bih kao zmaj, od nervoze bih mogla napuniti omanju elektranu) i nakon te ceremonije, ode svaki svojim putem kao da se ništa nije dogodilo.
Moj "stariji" malac je vrlo energičan, malo priča i želi sve sam, sve vidjeti, ne voli ograničenja i svoje nezadovoljstvo vrlo glasno izražava. Sve mi je OK dok ne maltretira " mlađeg", tek takvo ponašanje ispravljam.
Uspješno mi je i staviti ga na kuhinjski tol i pitati ga da pokaže što želi, otvoriti mu frižider ili staviti da gleda kroz prozor - neka druga zanimacija koja mu može preusmjeriti pažnju. U pravilu pali.

[margaretica]

Moj mali dvogodisnjak u zadnjih par tjedana ima foru da bira tko ce obaviti pojedinu radnju. Npr ja ga krenem oblaciti i onda on iz nekog razloga ne zeli vise da ga ja oblacim nego hoce da ga obuce tata, ili, on i tata u kupaoni, ja radim nes drugo, ali ne, zapili i ne da tati da nu opere ruke, nece sam nego moram ja doci inace ludnica: bacanje po podu i histerija.
Kako se vi postavljate u tim situacijama, meni nije problem udovoljiti mu ali se pitam ne radim li mu time medvjedju uslugu,mislim zbilja su rijetke situacije da stvarno ne mogu, nesto upravo stavila na vatru pa ne mogu i gotovo.
Sta on u biti zeli s tim? Sta mu znace ti zahtjevi?