super stroma, da si otvorila novi dio. zelim sto prije zaboraviti, da sam procitala onih par zadnjih strana.
nisam citala knjigu. inace volim de Bottona. meni je interesantna ideja koju cesto cujem, kao sto bi to bila ili trebala biti zamjena za religiju.
interesantno zato, jer ja nisam do sada nikada ni pomislila da bi mi trebalo nesto kao zamjena. (zivot je dug i nepredvidiv, mozda se to jednom i promjeni...vidim neke strare ljude oko sebe, pa se cudim))
pa se ponekad pitam: da li sam onako nesto kao cudnovati kljunas?
jer moj odnos prema religiji nije tipa ja ne vjerujem, jer..nije logicno, ili nema dokaza ili...
nego naprosto otkad znam za sebe, otkad razmisljam, svijet, zivot i sve oko toga su naprosto savrseno zaokruzeni. postoje, tu su.
religija mi dode kao neki umjetno stvoreni dodatak. kao neki privjesak koji moze biti ovakav ili onakav, ali svijet je i bez njega "vollkommen".
ni kao dijete nisam ni vjerovala u neka cudnovata bica, niti sam imala potrebu za njima.
duhovnost, ono transcedentno nisam nikada povezivala s religijom.
mozda je stvar u socijalizaciji, ne znam. tako da moja pozicija nije tipa negacije - vjerujem ili ne vjerujem - nego je zapravo vise takva da u njoj ni vjerujem, ni ne vjerujem zapravo, uopce nije neka kategorija.
bas mi je to komplicirano objasniti, ne znam da li sam razumljiva.
ne znam da li je to genetski
a na prakticnom nivou mi je to sve skupa i emocionalno cudnovato, a intelektualno nekako apsurdno. ono sama ideja da bi neko takvo vise bice uopce htjelo takav "kult licnosti", pa da bi jos pristalo da ga zastupa organizacija koja je ustrojena kao koorporacija coca cole, mi je jako neuvjerljivo.
ali i kad se maknem od crkve kao instutucije, imam osjecaj da smo religija i ja kao dva pravca u svemiru koja se ni u beskonacnosti ne mogu susresti.
 |
|||
Zuska prvotno napisa
