otislo dvaput ....pod stresom sam
 |
|||
|
|
|||
otislo dvaput ....pod stresom sam
Samo čitam što pišeš, u najboljoj namjeri. Da si sjebala vezu, da si umorna, da previše tražiš ako zatražiš za sebe više od pomoći oko kućanskih poslova...Naravno da se ne trebaš pravdat, a najmanje meni.fingertips prvotno napisa
Meni je normalno i da mi se pomogne oko kućanskih poslova koje ne uspijem napravit, ali mi je isto tako normalno i da se maknem koji put tjedno iz kuće bez bebača.
Hladno hladno
...mozda jesam razmazena ali to mi je jedini kontakt sa mamom jer su i moji i njegovi daleko,bit je toga da ja ne letim svojima scaki vikend da se odmorim,cujemo se i to je to...smatram da sam dosta zrelija jer sam i musko i zensko u kuci ali to je moje misljenje,mozda i grijesim vise pojma nemam...
Posljednje uređivanje od sokolic : 26.01.2014. at 21:03
muž koji se ide odmoriti kod roditelja vikendom od žene i djeteta? ne znam dal biili
ili
ili
ili
Dobro ti ali ja isto se i smijem i placem u isto vrijeme tko shvatio tko ne...bitno da je meni bebolinac zdrav a za ostalo pih!
Da, zato sto non stop prigovaram. Zato se I jesmo udaljili. Ali da bi mi dobro dosao odmak od bebaca bi, i jedan dan spavanja do podne...malo cu poraditi na tome!
Hvala Sta ste me saslusale. Lakes je kad se malo ispuse covik,zaista!
Ok, na kraju smo zakljucili da nisu djeca problem -nego muzevi.
Iz nekog mog visegodisnjeg iskustva prva godina nakon rodenja prvog djeteta je jako stresna. To je vrijeme kad su se stvari mjenjale, kad su se prioriteti mjenjali , kad se nacin i kolicina provedenog zajednickog vremena drasticno mjenjala.
Ali neke osnove partnerskih odnosa trebale bi biti postavljene prije trudnoce i rodenja djeteta.
Tko kuha ili ne kuha , tko sprema krevete , tko cesce usisava, tko ide u trgovinu , a tko je vise puta tjedno na kavi- sve to uopce nije bitno. Niti malo. Sve su to detalji u vezi.
Bitne su neke druge stvari. Bitno je koliko su partneri posveceni obitelji.
Bitno je koji su im prioriteti. Bitno je da li idealan obiteljski zivot vide na isti nacin.
da li imaju isti smjer u kojem zele ici u zivotu.
Sve ostalo su nijanse.
Sve ostalo se moze dogovoriti.
Sve ostalo se moze tolerirati.
Eto , meni je npr. bitno da moj muz i otac moje djece ne bjezi od odgovornosti i obaveza.
da li on nosi dijete , ili kuha , ili me posalje na kavu da se prolufram ...ma to su samo detalji. I nisu presudni za moj osjecaj ( i dozivljaj) da li je on tu prisutan i prepusten meni u nasem odnosu.
i prepusten i odan nasoj obitelji.
to se trebate pitati.
za to se trebate brinuti.
jer zajednicki zivot je tek poceo, i svasta vas lijepog i manje lijepog moze cekati na putu...
ponekad nisu ni muževi problem, nego mi same.
teško je uskladiti osjećaje prema djetetu koje zahtjeva punu pažnju cijelo vrijeme, mužu i kompletnom romantičnom odnosu za kojeg se blago rečeno najčešće nema vremena, a isto tako i viđenju sebe kao majke i shvaćanju na nikad nećemo i ne možemo biti savršene supermame.
neke se s tim sažive i pomire prije,a neke poslije.
isto tako i njihovi partneri.
Imam sličnu svekrvu,samo je moja kritična alaaa...njoj ništa ne valja, posebno ja i svi aspekti mene,ne slaže se s ničim i njezino mišljenje je uvijek protivno mom a i muževom..na svu sreću pa je 400km daleko daleko...otislo dvaput ....pod stresom sam
Eto, sto prije se pomirimo sa cinjenicom da super- mame ne postoje, prije mozemo krenuti dalje sa zivotom.
I nakon toga je pomirimo sa cinjenicom da ne postoje super-djeca i super-muzevi , i da se moze lijepo zivjeti i bez toga.
Iskreno, apsolutno shvacam osjetljivost zbog bure hormona...ali sve ostalo , standardi koje si namecemo zbog idealnih slicica iz zenskih casopisa ili nase maste ...to je samo gubitak vremena i energije.
zelja da se nad svime u svakom trenutku ima kontrola je potpuna utopija.
jarcica i sirius potpisujem svako slovo
nanimira....nikad nisu dovoljno daleko
ma moja ti je sveki prica bez pokrica..cila ti je tiha,mirna,pedantna...da zbljujes od finoce.... sve bi ti ona pomogla,ali nema vremena(a pola godine je na godisnjem ili bolovanju,naravno bolovanje bez opravdanja) sve bi ti ona dala,ali nema odakle(par god otkako sam u braku kucu na selu su optocili u zlato,a mi podstanari u kreditima) ma kad je slusas to je sama milina........uzas
Da se mi razumijemo,ne treba ona nama nista ni pomagat ni davat jer samostalni smo 100%. I muz i ja radimo,cak i ja par puta u tj nesto odradim od kad mi dica napune 2mj bez obzira sto dojim (da bi izasla radit 3h trebam se izdajati male kolicine 20-40ml par dana da skupim za 1obrok) Mama mi uskoci pricuvat al kad vidi 4-5casica mlijeka a sve skupa 150-180ml zena dobije infarkt.....hahahaaaaaaaaa
Al zato netko kad cuje moju sveki rekao bi maaa prava zena..sve ce ona njima sta god treba...a od nje pomoci ni za misa otrovat. Ma uzaaaas.
uuuuuh....bila mi je u gostima jucer,otvorila mi stare rane
ooo sirius varas se,varas se u svemu
postoje super mame..Moja svekrva(zena pegla cak i carape)
i postoje super-djeca...njen sin
salu na stranu...u potpunosti se slazen
sokolicu, moras to rijesiti sa svojim dragim. Ako ste dovoljno odrasli da imate dijete, onda ste dovoljno odrasli i da otvoreno razgovarate. No prvo ti moras sama sa sobom popricati i srediti u glavi sto ti je vazno (sumnjam da ti je zdravlje djeteta jedino bitno). Tek onda kad se poslozis u glavi, razgovaraj s njim. Sigurno ste imali odnos i prije djeteta, i vjerojatno njegovo ponasanje nije doslo tako iznenada (da bjezi mami i tati). Ako je to novijeg datuma, onda on ima problem prilagodbe na dijete i treba mu pomoć (mozda cak cak i strucna). Nemojte tako lako odustajati jedno od drugog. Dijete mijenja zivot naglavacke, tesko se snaci a lako se pogubiti. Ali ako imate dobre temelje vjerujem da ce ove krize biti kratkorocne. Ne smije ti biti svejedno (barem ne na duze vrijeme).
Ja imam divnog muza, koji sudjeluje u svemu, iako puno radi. Njemu je logicno da ce dok su djeca mala imati manje vremena za prijatelje i hobije. Nama je situacija (kao nekima tu) specificna, jer u krugu od 250 km nemamo rodbine, u ovom gradu ja imam njega i on ima mene. Uspije se sve, nije lako al dok smo zdravi sve se stigne. Mi uvijek govorimo da nas nase nedace jacaju (2012 nam je bila najgora godina sto se tice zdravlja, al od tad se jos vise volimo). Razumijevanja i podrske mora biti (iako bi nekad jedno drugo lansiralo u svemir).
Ja bi bila zahvalna kad bi imali baku koja hoce pricuvati dijete, makar da ja i muz zajedno odemo prijateljima na svadbu (a ne ja da idem prvo ja 3 sata, pa on)... no i djeca ce narasti pa cu moci nekom platiti da ih pricuva.
Ono sto je zelim reci je da je normalno da dok su djeca mala da budemo u krizama, nepocesljani i u pidjami cijeli dan, ali nemojte u tom ludilu gubiti sebe i pratnera.
Meni trenutno najteze pada to sto mi fali vrijeme na samo s muzem, jer malena ide spavati tek oko ponoc, a stariji se rano budi (pokusala sam sve da joj promjenim ritam da ide spavati ranije ali neuspijesno). Al proci ce i to...
ma ovo vam je žena zmaj
ja ću se probat ugledat na tebe
kad prošvikam na sve u kući (uključijući i djecu) moram se sjetiti tebe
Sve potpisujem..a kad vidim da i drugi prosvikaju odmah mi je lakse. Evo otisla ja malo radit, pa mi je odmah lakse u zivotu. Ustvari..meni je najveci stres u zivotu sta oboje puno radimo a nekako se sporo krecemo prema naprid. Podstanari smo..snovi o necem vlastitom su sve dalje i dalje i to me uzasno boli,a znam da je i Mm isti osjecaj. Da bi imali nesto svoje morali bi radit oboje po 12h dnevno i vise a zrtvovat obitelj i zdravlje za zidove mi je prevelika cijena. I dalje se grizem sto tako razmisljam bez obzira sta mislim da je ispravno.
Potpis na serius i S2000 - prva je godina jako teška, treba upalit toleranciju na maksimum. I treba se prilagoditi novonastaloj situaciji, na način da se i partneru da prostora za prilagodbu.
Nemojte odustati od braka /veze jer je teška faza.
Doći će i lijepe i lagane faze.
MM i ja smo prošli pakao u prvih godinu i pol, doslovno svaki dan svađe, prijetnje o rastavi, odlasku...svega ružnoga je bilo. Kod nas je obrnuto, MM doma, a ja na poslu, nisam nikako mogla dati toliko energije i truda u kućanstvo i djecu koliko se očekuje od majke. Gubila sam se u svim ulogama koje mi je život postavio. MM je ludio, kao i svatko tko je 24 sata na dan s djecom, s puno obaveza oko kuće, bez dovoljno sna i odmora, vremena za sebe i hobija. Nisam znala kako si pomoći, kako nam pomoći, ali sam znala da mi je obitelj svetinja, molila ga da pričamo, da mi kaže gdje i kako da promijenim svoje ponašanje da njemu bude bar psihički lakše.
Trajalo je sve to skupa par mjeseci. I kad je bilo najteže, znala sam da što god on odlučio (otići od mene ili ne) da nikad nikog neće toliko radovati svaki uspjeh naše djece, svaka nova vještina, nestašluk, osmijeh, zubić, riječ, igra. Nitko ne voli našu djecu kao nas dvoje. Vrijedilo je svega, naš brak je ponovo stabilan, sve se vraća na mjesto. U mnogo pogleda je i bolji nego ikad prije, ima više dubine u odnosu.
peppa&braci
moji su roditelji bili preko 20 godina podstanari, isto ih se sjećam oboje kako su uvijek puno radili, i napredovali, ali to jednostavno ide jako teško ako nemaš neku početnu nekretninu. Iz perspektive djeteta koje je u tome odrastalo, meni je uvijek bilo super kako nam nisu uskraćivali nikakve dječje radosti radi toga, imali smo i igračaka i slikovnica tonu, što je nekima bilo nezamislivo jer su smatrali da treba prvo rješavati stambeno pitanje. Moja mama je imala filozofiju "oni su djeca sada i to ne možemo kasnije vratiti".
Tako da, ne brini, doći će i to na svoje jednog dana
tangerina hvala puno. Ni mojima nista ne fali sta se toga tice..i isto tako razmisljam. Cak sam stariju curicu ostavila u vrticu i u periodu dok sam ja "kuci" (mada je povremeno radim i dok sam na porodiljnom) i skupo to placam,ali ona obozava svoje prijatelje u vrticu i tetu,bolila me pomisao da joj to uskratim. Svega sam svjesna,ali svejedno je tesko i jako me boli. Moram se s tim pomirit.
Jos uvijek se nadam Bingu ili Eurojackpotu,
mada sam misljenja da Bog najbolje zna sta je za nas NAJBOLJE(to me drzi)
Ooo blekonja, samo nemoj urlat ko ja kad te uhvati ludilo
Peppa; ima podstanarstvo i svojih prednosti (rekla bi i vise nego robija banci). Joj koliko sam ja divnih ljudi upoznala s kojima smo ostali prijatelji u ovih zadnjih deset godina podstanarstva (i 10+ selidba).
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Ovo definitivno.
Djeca sigurno nisu problem sama po sebi, ja bi rekla i muževi i mi same u kombinaciji. U smislu bitno mi je naravno kakav je dragi (a o tome je naravno najbitnije brinut prije nego idem s njim imat dijete), ali nije ništa manje bitno da sam u nekakvom skladu sa sobom, da znam što mi treba da bi se dobro osjećala i da znam to reći.
Ne znam, mali nam uskoro ima sedam mjeseci i nama ovih sedam mjeseci nije uopće bilo stresno. Zapravo nam je baš dobro. Obitelji su nam preko 300km od nas, nudili su nam doć pomoć kad sam rodila ali mi smo se zahvalili i odbili, sami smo i to nam se baš sviđa. (Usput, čisto hipotetski, u stvarnosti mi niti jedno niti drugo nije normalno za odrasle ljude, da me netko pita dal bi radije da mi je dragi 2-3 puta dnevno na telefonu s mamom ili da ide svojima vikendom, bilo bi mi jako teško odlučit se.)
Meni je bitno da dragi shvaća (pa i bez da mu objašnjavam) da mi je potrebno otić koji put tjedno van iz kuće bez bebe. I to prakticiramo otprilike od kad je mali napunio tri mjeseca. Prije toga nisam osjećala da je mali spreman biti bez mene, ali i tada smo redovno izlazili van iz kuće, samo onda je bila jedino varijanta svi troje zajedno. Sad izlazimo iz kuće u svim kombinacijama.
Ja sam bolje.. Puno bolje
Apsu,drago mi je da si bolje,ja sam imala jako loš vikend proplakala cijeli,zašto?valjda hormoni neznam,jako sam bila nervozna nemam volje za ništa sve odradim jer moram,i zbog toga mi je loše zašto se tako osjećam,toliko smo željeli to dijete a ja takva baš sam grozna!prijateljica me tješi da će proć da je to normalno i da nisam grozna,al ja i dalje mislim da jesam,dođe mi da pobignem,bebač svaku večer jako plače valjda večernja nervoza i to me izluđuje šta mu nemogu pomoć neće da se umiri tek nakon sat vremena malo popusti!
Hmmm... vidim da smo se preselile na ovu temuNe znam kaj reći...mm kaže da sam prolupala, jel to dovoljno?
vremena-nema toga,nervoze i grižnje savjesti-ima i previše!
Moj miš je dobar, bio je jako zahtjevan kad ja nisam bila dobro, cim smo se tata i ja smirili poceo je lijepo spavat po noci, budi se ko vurica svaka 2 sata , popapa i nastavi spavati.. ako place smirimo ga isti tren na lopti , stvarno je sve super.. Istina nisam mjesec dana skuhala rucak, speglala, pocistila al nema veze, nekak cu se vratit i u to.. Kazu da je prvi mjesec najtezi, ja cu im vjerovat i nadat se da cu izdrzat kasnije..
Ja se osjećam totalno nesposobno, imam grižnje savjesti ko nikad do sad. Vučemo stalno neke probleme, iako znam da je tako kod svih, ja sam neutješna. Prehlađen je već 17. dan. Više ne može smisliti prtljanje po nosiću i inhalator. Ne može jesti. Nezadovoljna je beba. Izgrebana sam cijela. Stalno je na rukama (pa i sad dok tipkam). Ne spava uopće, nikad ni nije. Sama sam s njim čitav dan i jedva čekam da mm dođe s posla da imam s kim pričati. MM se ujutro budi 15 min ranije (prije nego ode na posao) da se ja barem obučem, operem zube i nešto pojedem....mogla bih pisati do sutra...ali eto plače pa...
Cure, moze li vam netko doci pomoci? Mama, svekrva, sestra, prijateljica...bilo tko?
Ono, doci na par sati da se malo odmorite?
Ili da vam bar skuha, pomogne nesto?
Morate doci malo do zraka
Meni pomazu i mama i svekrva, ne istovremeno, nego kad nema jedne, druga je tu
Ako nisu one, muz je doma
Doduse, meni su obje starije curke doma pa jako puno treba i oko njih, al pomoc mi jako puno znaci
Drzte mi se, niste nesposobne, lose mame ili sto slicno, samo je trenutno tesko
I zato, ako vam se netko nudi, prihvatite pomoc objerucke
I ja imam pomoc, stvarno jako puno znaci, ako sam stvarno umorna nazovem nekog da mi ga malo nosi da odspavam pola sata..
Muma, moj malac je bio 2 -3 tjedna kao tvoj , nije spavao, samo je plakao, htio cicu i bila sam na rubu, ni nosenje ni nista nije pomoglo.. Onda sam skuzila pilates loptu, što on jace place to jace skacem (ili ljuljas na rukama) cim se smiri laganije skacem i on najcesce zaspi.. A sto cesce spava, to bolje i duze spava! Bitno je bit energican i samouvjeren..
Uglavnom, uspjela sam ga smiriti tako sto sam ga vratila u maternicu , prva 3 mjeseca im je to jako potrebno.. Prvo ljuljanje dok mu primim ruke i noge i stisnem ga uz sebe da ne moze lamatat s njima, ako ga to ne smiri palimo fen odmah na najjace da presječe njegov plac (zvuk kolanja krvi kroz mamine vene u maternici) i za kraj cica da zadovolji potrebu za sisanjem ( ponosna jer uspjevamo sve bez dude
Nadam se da ce tako i ostati dobar, a tebi zelim puno snage , mozda imas dijete sa jakim karakterom pa ce nakon 3 mjeseca biti lakse
Meni mama i svekrva ne mogu, nisu tu, a i mama mi radi. Sestre nemam, a prijateljica...hmmmm...teško. Jedna ima bebača ko i ja pa cvilimo jedna drugoj na telefon dok nađemo minutu. A kad je mm doma, on bi rado preuzeo, ali mali često traži mamu. Znam, treba izdržati... ali najgori je osjećaj bespomoći, ono... kad plače a ne možeš mu pomoći, ili još gore - dok ne znaš zašto plače. E to me uništi. Samopouzdanje u majčinske sposobnosti padnu na nulu.
Kućanski poslovi? Prestalo me zamarati. Kuhanje? Snađemo se. Nešto na brzaka.
ja imam pomoć mama mi dođe svaki dan i to jedva čekam da dođe da ga preuzme jer mi se nekad stvarno neda uspavat ga mjenjat ga ........ znam grozno zvuči i baš zbog toga se loše osjećam,i kako se približava večer sve veća mi je muka jer znam da slijedi tura plakanja-deranja,toliko jako mlatara nogicama i ručicama da ga se ne može ni uhvatit,a s druge strane sad ga gledam spava i dođe mi da plačem jer sam takva a trebalo bi bit sve savršeno jer nam je napokon stiga i pitam se zašto nemam živaca,zašto sam toliko nervozna???
željkice to ti je zato jer si umorna i zato ne trebas imati griznju savjesti
Slazem se sa Jarcicom-niti ste (smo, jer sve smo to prosle!) grozne, niti sebicne vec samo jako umorne i pod velikim pritiskom velike odgovornosti za koju, koliko god se pripremao i mislio da si spreman, rijetko tko bude doista spreman.
Problem je modernog drustva sto roditeljima nabija ultimatum da bi oni (tj. majka, otac se u vecini slucajeva brzo vraca na posao) trebali sami brinuti o djetetu i nastaviti s uobicajenim zivotom. A cinjenica je da se u drustvima koja mi smatramo "primitivnima", a u nekim su stvarima toliko napredniji od nas (zamislite, njihova djeca nemaju grceve!) citave prosirene obitelji brinu o djetetu kako bi ono bilo u stalnom fizickom kontaktu koji im toliko treba, ljuljuskalo se na tijelu odraslih i tako se osjecalo zasticenim, cicalo kad mu se prohtije...
Ono sto je meni pomoglo da prezivim tu fazu: prijateljica na kavi (kod mene, naravno) bar jednom tjedno po 1 h da se resetiram, citanje knjiga (dok sam dojila ili dok je Klempo spavao na meni pa sam bila prikovana za kauc) koje su jacale moje instinkte i pomogle mi da shvatim zasto se moje dijete ponasa kako se ponasa i da udovoljavanjem svim njegovim potrebama necu "razmaziti ga" vec stvoriti cvrst odnos pun povjerenja koji ce nam itekako znaciti u buducnosti (toplo preporucam knjigu Najsretnija beba u kvartu, dr. Karp, za sam pocetak), puno razgovora sa mm, plakanja na njegovom ramenu ili smijanja na istom, ovisno o raspolozenju. I spavanje, kad god sam bila umorna, a bebo spavao.
Ono sto nisam uspjela upogoniti, a planiram sa drugom bebom je sto ranije nosenje u nosiljki. E to je mrak! Nahranis, presvuces, ubacis u nosiljku i pici! Ti se pozabavis sa svakodnevnim stvarima na koje si navikla (imas obje ruke slobodne!), a beba zadovoljna zaspe. Win-win situacija!
I pomognite si sa svom opremom i uredajima do kojih mozete doci, nosiljke, marame, viperi, ljuljacke... (a da nisu stetne kao hodalica i sl.)
I za kraj, vrijeme uz dijete doista leti i vec za mjesec dana sjecati cete se i ove ruzne faze, ali kao da je bila prije bar 6 mjeseci, doista
Meni je vrijeme kad su mi djeca bila mala (prvih 2-3 mjeseca) bilo predivno
Posljednje uređivanje od Zara1 : 03.02.2014. at 18:00
Ma i meni jeMeni je vrijeme kad su mi djeca bila mala (prvih 2-3 mjeseca) bilo predivno
S tim da sam s prvom curkom odbijala bilo ciju pomoc
Al to bas i nije od pomoci curama
Mislim da puno tog ovisi imate li pomoć i podršku koliko fizičku toliko i psihičku. Kad vam netko stalno "koče" da sve radite krivo a uz to vam ništa ne pomaže prvi mjeseci su prava noćna mora.
Mada je beba bila predivna, ne zahtjevna,mirna, spavalica itd... sve naj a muž
Puno, puno ovisi i kakvo dijete rodis, moj je bio "izrazenog karaktera" jos u rodilistu, sve su ga sestre znale
Oh, i moja prva je imala izuzetan karakter kao beba
A nakon drugog poroda muz je dva tjedna imao baby blues
I tebi i drugima par savjeti jedne mame koja je sve to prošla, tri puta.
Ako jako lamataju ručicama i nožicama, omotajte ih. Bebe prva tri mjeseca (otprilike) jako plaše ti pokreti vlastitih udova. Uzmite neku elastičnu dekicu, sad ću naći link kako omotati. Nevjerojatno kako to smiruje nemirne bebe. http://www.mayoclinic.org/how-to-swa...S-20076006?s=5 ili http://www.wikihow.com/Swaddle-a-Baby
Neka ne budu dugo omotani, sami će vam pokazati meškoljenjem kad im je dosta. Može se i saviti ručice u laktu pa omotati da ručica bude blizu usta. Znaju se umiriti sišući ju. Omotali treba lagano, ali tako da se pomiču poput svežnjića. To su radili prije jastuci za bebe, u njima su bebe bile čvrste i nisu se bojale ogromnog prostora oko sebe. Ako beba plače, stavite ju u jastuk ako ga imate. Nekad djeluje poput čarobnog štapića. Ovakvi http://public.fotki.com/Beti3/jastuci-za-bebe/
Posljednje uređivanje od Beti3 : 03.02.2014. at 21:31
Upravo tako. Kućanske poslove radite kada i koliko vam beba 'dopušta'. Ako je to i ništa u nekom periodu, koga briga. Higijenski minimum čistoće ne traži više od koju minutu dnevno. Nitko nije umro od toga što je koji tjedan ili mjesec bio na hrani poput riblja konzerva, smrznuti mix povrća i sl. Peglanje, ma kakvo peglanje (osim ako beba toliko spava da vam je dosadno).
Ima još
Ako plače samo predvečer vjerojatno su uzrok grčevi. Toplina će im uvelike olakšati život. Ugrijte tetra pelenu peglom ili na radijatoru i stavite na svoju podlakticu, a bebu, obučenu, naravno, trbušićem na nju, tako da je bebina glavica u pregibu vašeg lakta i beba leži potrbuške na vašoj ruci. i još dekicu povrh. Što im je toplije, to su mirniji. Ma, ne pretjerati, ali bebe obožavaju biti u toplom.
I zatim se šetati brzo, ne polako, to obično ne djeluje, nego baš brzo. I može muzika, glasna, ali treba naći koja im paše. Tu mamin i tatin ukus ne mora biti kao bebin. Jedno dijete su mi uspavljivali Pink Floydi i The Wall. Već na prvi ( silno glasni) akord, plač bi prestao.
Nekad će bebu umiriti nešto posve čudno, nama velikima čudno
Sisanje će pomoći u većini slučajeva. Cica je najbolja, ali i duda čuva mamine živce, ako beba puno plače, a mama ne može više, duda isto djeluje. Iako, ima djece koja ju ne žele, moja su bila takva.
Da daOh, i moja prva je imala izuzetan karakter kao beba
A nakon drugog poroda muz je dva tjedna imao baby blues
Posljednje uređivanje od Apsu : 03.02.2014. at 21:45
I, zaboravila sam. Umorna i nervozna i gladna mama, znači neminovan plač.
Ako želite mirniju bebu, uljepšajte svoj život. Zaboravite na kućne poslove osim najnužnijeg. Nemojte imati grižnju savjesti. Svaka od nas je svome djetetu jedina i najbolja mama. Nemojte zaboraviti jesti. Odmarajte kad god možete.
I nikome prvi mjeseci nisu laki, samo je u vlastitom poimanju razlika među mamama. Ako shvatite da to tako mora biti, i umor i plač i sve, i da će proći uskoro, nekako je lakše.
Najljepši su i najdraži te prve mjesece. Uživajte u bebama, u tome da su svaki dan sve pametniji, sve više znaju. Brzina učenja bebe u tim prvim tjednima je nevjerojatna. To se ne bi smjelo propustiti
evo mi smo odradili prvu turu plakanja smirilo ga je kad sam ga spustila u kolica i raspalila napu,sad ćekamo da se probudi za jest i da odemo svi spavat u krevetić ne u kolica i nadam se da neće bit deranja, glupo mi je da spava u kolicima.
hvala na savjetima probat ću to sa dekom!
a muž uf kako mi dođe na dane da ga napucam
Sto ti je glupo da spava u kolicima?!
moj je spavao tako mjesecima. Samo da spava, bas me briga gdje!
Željkice, tvoj isto voli napu?ja kažem da će sigurno biti neki tehničar.
Uh, neću se puno žaliti, jer puno je lakše sad kad smo mi (roditelji) skužili finte.
Sad u 9 spremim ga spavat, ununam ga pored nape, stavim minulog u krevetić i ne prođe 2 min, udri u plač.
Stvarno je teško slušati ga kako plače. Ja se pitam kako neke mame mogu reagirati svaki put ga kad plače??? Ja nemam snage.
I zbog toga se osjećam loše, kao da ne mogu zadovoljiti sve njegove potrebe.
Posljednje uređivanje od lulu-mama : 03.02.2014. at 22:52
Meni još uvijek nekad dođe da se vratim na pre-baby stanje,poput posla,kućanstva itd. ali vrlo brzo odustanem od svega kad se ona probudi
Kod mojeg pali fen za uspavljivanje. Imun je već na napu. Zaspi ili u trenu ili pak ne može zaspati po sat-dva - najčešće u noći, naravno
moj je cijeli dan u kolicima evo i sad spava u njima
lulu-mama napa je zakon!!!!!!!!!kupit ću još jednu ako treba i montirat u sobu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom