Light verzije tradicionalnih bajki

[Mojca]

U Trešnji upravo igra promijenjena Crvenkapica.
Nisam gledala, ali znam da je znatno promijenjena.

mravak, sviđa mi se ova tvoja verzija. Usvajam.

[bella77]

moja verzija crvenkapice:
mama i crvenkapica peku kolace baki jer je bolesna
vuk živi u blizini i namiriše kolače koje obožava i želi ih ukrasti crvenkapici
prati je putem i sazna gdje ona ide i preduhitri je
baka vidi vuk kako se približava kući i sakrije se u ormar
vuk se oblači u baku i legne u krevet
dolazi crvenkapica i dijalog nam je dalje poznat ,samo sam ja izmjenila kada pita za zube da vuk skoči i želi ukrasti kolače,u taj trenutak ulaze lovci i sa štapom udaraju vuka i on se prestraši i ode duboko u šumu
baka izlazi iz ormara,crvenkapica,ona i lovci jedu kolače
čića mića

Meni ovdje nedostaje poanta priče. Jedna verzija je da je mama rekla Crvenkapici da ne razgovara sa nepoznatima, a ona je nije poslušala nego je pričala sa vukom i rekla mu gdje ide. Druga verzija je da joj je mama rekla da ide oko šume, a njoj se nije dalo, pa je skratila put kroz šumu, gdje ju je sreo vuk. Uglavnom, Crvenkapica nije slušala i zato se sve to dogodilo... i naravno da će ubuduće slušati mamu

[tangerina]

da, to je poanta, a po meni vuk obično u pričama predstavlja sve realne životne opasnosti (loše društvo, bande, kocka i droga npr u današnjem svijetu, nekakav nemoralni put koji se čini kao lakši i kraći put, a onda te proguta), i onda vađenje Crvenkapice iz trbuha vuka ima itekako smisla, predstavlja mogućnost da se izvučeš iz tog žrvnja :stating the obvious:

[mravak]

Meni ovdje nedostaje poanta priče. Jedna verzija je da je mama rekla Crvenkapici da ne razgovara sa nepoznatima, a ona je nije poslušala nego je pričala sa vukom i rekla mu gdje ide. Druga verzija je da joj je mama rekla da ide oko šume, a njoj se nije dalo, pa je skratila put kroz šumu, gdje ju je sreo vuk. Uglavnom, Crvenkapica nije slušala i zato se sve to dogodilo... i naravno da će ubuduće slušati mamu

Do sada nam je ova moja verzija bila ok jer je bila mala(pricam joj ovu pricu od godinu dana pa do sada. 2,5god.),a sada kako raste i sazrijeva ubacit cu i to da dobijemo poantu priče.
Hvala

Ima li koja prica da je poanta da trebs mami dati ruku dok se šetamo po cesti?
Dok smo same je ok,ali kada ima drustvo svojih vrsnjaka

[mravak]

Mislim da svaku pricu treba prilagodit starosti djetetu.
Napisala sam svoju soft verziju koju pricam dok je mala.
Ima vremena za orginalnu Crvenkapicu.

[Mojca]

Mislim da svaku pricu treba prilagodit starosti djetetu.
Napisala sam svoju soft verziju koju pricam dok je mala.
Ima vremena za orginalnu Crvenkapicu.

X!

[Peterlin]

E, baš mi je drago da ste našle rješenje... Uostalom, djeca će se i tako sresti s raznim verzijama iste priče, koje ponekad i nemaju puno toga zajedničkog osim naslova.

Ja još pamtim kako je moj L. za lektiru u trećem ili čak četvrtom razredu iz školske knjižnice posudio Nazorovog Bijelog jelena, a ispalo je da je to - slikovnica... Srećom, uz malo rovanja po dedinom podrumu našao se i original. Djetetu je bilo ok i kratka priča (čak i više) i original. JA sam bila ta koja se šokirala na skraćenu i iskasapljenu verziju.

[Blekonja]

Mislim da svaku pricu treba prilagodit starosti djetetu.
Napisala sam svoju soft verziju koju pricam dok je mala.
Ima vremena za orginalnu Crvenkapicu.

X potpuno se slažem!
I moja je do nedavno na spomen vuka skoro u afan padala
sad je to već druga priča

sve u svoje vrijeme kao i za sve!

[Dilek]

Meni ovdje nedostaje poanta priče.

Potpis! Nisam za light verzije. Ako nesto nije za bas malu djecu, onda je bolje pricati price koje su za to pogodnije, a ove druge citati u originalu. Mene do dan danas progone Pepeljugine sestre koje su si rezale nozne prste da stanu u Pepeljuginu cipelicu, no ne bih mijenjala to iskustvo.

[andream]

Ja moram tužno priznati da su svi ti negativni likovi u liku vještica, vukova i drugih stvorova djelovali na moju malecku tako da sada ne želi uopće ići u kazališta (u koja smo do treće godine naprosto išli svaki vikend). Zadnji put na Crvenkapici, točnije samom pokušaju ulaska u kazalište, plakala je kao kišna godina i morali smo izaći iz predvorja nakon dugog navlačenja a da nismo ni ušli u dvoranu Sad mi govori da želi ići gledati jedino Miffy.

[Peterlin]

Ja moram tužno priznati da su svi ti negativni likovi u liku vještica, vukova i drugih stvorova djelovali na moju malecku tako da sada ne želi uopće ići u kazališta (u koja smo do treće godine naprosto išli svaki vikend). Zadnji put na Crvenkapici, točnije samom pokušaju ulaska u kazalište, plakala je kao kišna godina i morali smo izaći iz predvorja nakon dugog navlačenja a da nismo ni ušli u dvoranu Sad mi govori da želi ići gledati jedino Miffy.

Imamo slično iskustvo s kazalištem - to je uvijek drugačije nego kad klincima čitaš pa si mogu zamisliti stvari kako je njima prihvatljivo, a ne gledati onako kako im drugi prezentiraju. Za moju djecu najbolje kazalište u toj dobi bila je lokalna knjižnica i lutkarske predstave Vande Vilić (Kazalište Let ). Ali od čitanja bajki u originalu nikad nismo odustali. Klinci ih pamte (naročito mlađi) u izvornom obliku i nisam primijetila da bi ih to traumatiziralo. Stariji nikad u životu nije imao ni ružne snove ni more, mlađi je jednom u dobi od 2 godine sanjao par puta neku kravu koje se preplašio (kad smo vidjeli krave na selu, žive - valjda mu je to izgledalo zastrašujuće veliko) ali bajke - ma nula bodova! Kazališne predstave su drugo i nisu im se sviđale (Trešnja).