Pa nisu vrtići nastali da bi upotpunili prazninu u razvoju djeteta nego da bi djeca bila zbrinuta dok su im roditelji na poslu. Kvalitetno zbrinuta.

Ja sam jedna od ovih koje leonisa spominje-u početku s pozitivnim stavom prema vrtiću i istraumiranim djetetom, na kraju jako sumnjičava i s oduševljenim djetetom. U oba su me slučaja naveli da preispitam stavove i promijenim mišljenje.

Nikad plača, nikad bacanja po vrtiću, ali promjene dugoročno strašne. Dok nisam skinula ružičaste naočale s glave tonuli smo sve dublje. A s trećim djetetom pjesma, obožava vrtić i prijatelje, a da ne govorim koliko je napredovala. Prvi je napredovao kad nije bio u vrtiću (iste tete, isti vrtić, drugo dijete).

A što se tiče separacije, ja sam bila spremna još u rodilištu, šteta što to djeci nije odgovaralo

Off, nadam se da nisam jedina koja mašta o razdoblju kad krenu na fax u drugi grad :D