Citiraj vissnja prvotno napisa Vidi poruku
Iskreno, posle četiri godine u vrtiću i ukupno osam teta (vrtić je jedna velika mešana grupa) ja više u ovo ne verujem.
Da, oni su radili i rade sa decom, tu nema zbora (grafomotorika, pesmice, predstave...).
Ali ono osnovno zbog čega deca idu u vrtić, socijalizacija, nisu odradile. Nema nikakve grupne dinamike, ne podstiču se prijateljstva među decom, jedino što tete podstiču je čovek čoveku vuk, udri i ti njega, izbori se, snađi se. Meni se to ne dopada i mislim da moje dete u tom smislu socijalizacije nije profitiralo. I ta "stručnost" teta mi se uopšte ne dopada.
Pa, evo, ovo je napokon post na koji imam osjeaj da mogu odgovoriti, tako da se razumije da drugačije gledamo ne samo na vrtić nego na svijet. Mislim po stoti put da vrtić nije nužan ali je krasna prilika. Ja, da sam imala takvo iskustvo s vrtiem, smatrala bih da su tete dovoljno pozitivne i otvorene ličnosti, koje dopuštaju da djeca sama uređuju svoje međusobne odnose, da ih smatraju juulovski komeptentnima i da nisu vanjski autoritarne prema cijeloj skupini djece, već da dopuštaju da se grupna dinamika odvija onako kako grupa želi. Ovo sve pod pretpostavkom da nije bilo fizičkog zlostavljanja među djecom... a ako su se ponekad i potukli, pa nije li najprirodnije da s mladunčad bori... Ja to ne bih doživjela kao poticanje čovjek je čovjeku vuk stava, nego kao poticanje stava svatko je kovač svoje sreće... Nismo svi uvijek racionalni ni sretni ni jaki, i u redu je da je tako. To ne treba mijenjati...