evo, sjetila sam se dobrog primjera. na temi prvašića 2013/2014 javilo se mnoštvo nas mama čija djeca idu u prvi razred komentirajući školski program. ovako to izgleda: stvarno nam je ok, uče pisana slova, imali su diktat i ispit iz matematike do 10, za vikend malo skupa učimo, sve funkcionira. druga kaže: ja ne znam zašto su tako nabrijani, već ispiti, pisana slova, brojevi do 10 i zadaci riječima, užas, pa oni su još mali, a pod takvim pritiskom. treća kaže: cijeli sustav je besmislen. kakva svrha je štrebati što je umanjitelj, a što umanjenik. gluposti. četvrta kaže: mom je sve lako.
i tako. karikiram sasvim malo. svi imaju isti program. i nije stvar u različitim učiteljima i školama, jer tako prije informacija pričaju mame iz razreda mog sina.
i sva poanta je u tome da nisu sve te mame u pravu. a ne da jesu, što se na ovoj temi uzelo kao bozja istina na početku. a ja mislim da takav nekritični suport daje lažni osjećaj sigurnosti i samoispravnosti, od kojeg na kraju i mi i dijete imamo puno više štete nego koristi. zato sam se javila na temu, a ne da nekog uvjeravam da je vrtić super mjesto. moja uostalom ima tetu cuvalicu.