a vidi peterlin što se naljutila.
di ti vidiš trolanje od pulinke da mi je znat.
plus, potpisujem leo.
i meni je tema baš zanimljiva.
fora su mi casina razmišljanja.
još malo i mooooožda bi me čak i uvjerila
 |
|||
|
|
|||
a vidi peterlin što se naljutila.
di ti vidiš trolanje od pulinke da mi je znat.
plus, potpisujem leo.
i meni je tema baš zanimljiva.
fora su mi casina razmišljanja.
još malo i mooooožda bi me čak i uvjerila
mislim da bi ovaj topik bio svima korisniji, (korisniji u smislu, da ti da poticaj na razmisljanje) kada bi se svi manje trudili naci neku univerzalnu istinu, te postici da se svi, kako netko na topiku rece, barem u necem slazemo. naprosto se ne moramo slagati.
a svejedno nam neka misljenja bas mogu biti bas jako zanimljiva, cak i ako ih uopce ili djelomicno ne dijelimo.
priznajem odmah, da je meni vjerojatno lakse, dijete mi je vec veliko, nemam taj emocionalni ulog pro-contra.
ne znam zašto bi itko obavještavao nešto na forumu, čemu?
mayato je donijela odluku i htjela čuti mišljenja drugih, zato je otvorila temu
Lili75, tko je napisao da je vrtić zlo? promaklo mi
Vidiš ovdje si krivo pretpostavila, ja ne tvrdim da vrtić nije mogao biti dobar za moje dijete, sigurna sam da bi mu u nekom aspektu koristio, mene samo nikad nitko neće uvjeriti da je vrtić nužan za razvoj djeteta. A ta tvrdnja se provukla kroz preko nekoliko postova.Peterlin prvotno napisa
Posljednje uređivanje od Anemona : 27.02.2014. at 13:39
Baš nužan?
Preko nekoliko puta?
Možeš li pronaći molim te
stvarno sam pomislila da je to netko napisao, hvala ti
Lili75, čemu to?
da ne kopam postove, vukla se tvrdnja da socijalizacija djece koja ne idu u vrtic nemaju adekvatnu socijalizaciju jer park to ne moze pruziti.Baš nužan?
Preko nekoliko puta?
Možeš li pronaći molim te
ako bas treba, proguglat cu ko je i gdje to napisao.
Ja sam od Peterlin naučila jako mnogo. Njeni postovi i linkovi koje je stavila tokom više godina su mi bili neprocenjivo korisni.
Zato sam htela da se zahvalim javno, neka ostane vidljivo.
Lili75, evo, stvarno ne mogu sad, verovala ili ne, iako sam nezaposlena. Iskreno ću se radije složiti sa tobom da sam sve interpretirala kako meni odgovara, a ne kako si napisala.
recimo..
Znam da se o tome pisalo, ali u smislu više općenito, većinski, a ne nužno, koliko se ja sjećam. Malo stvari u životu je nužno, a vrtić nije jedna od njih, čak i za mene koja sam pro-vrtić.da ne kopam postove, vukla se tvrdnja da socijalizacija djece koja ne idu u vrtic nemaju adekvatnu socijalizaciju jer park to ne moze pruziti.
ako bas treba, proguglat cu ko je i gdje to napisao.
pa istina. nije se reklo da je nuzan, bas tim rijecima. ali se reklo da ne postoje situacije koje mogu zamijeniti vrtic u odredjenim aspektima koji su pozeljni/potrebni da dijete usvoji/nauci/prodje...da nema adekvatne zamjene.
Posljednje uređivanje od leonisa : 27.02.2014. at 14:09
Leonisa, baš kao što sam rekla, ne razumijem potrebu za tim dramatskim pretjerivanjima. Ako se kaže da je nešto korisno (općenito), ili preporučljivo, da djeca generalno profitiraju (znači većina djece) itd. to ne znači da se tvrdi da je nužno.
ok, slazem se i ne slazem se
ako se kaze da ne postoji adekvatna zamjena, onda se zakljucuje da je nuzan. iako nitko ne misli da je (bar se nadam).
hocu reci, da je nekoj djeci i ta "neadekvatna" zamjena sasvim adekvatna, makar pojedinci mislili da nije (ne mislim tu na tebe).
Posljednje uređivanje od leonisa : 27.02.2014. at 14:13
kao dojenje npr.
nisam baš skužila da je netko ovdje napisao da je vrtić nužan
ali sam u RL to čula fakat previše puta i stvarno mi je išlo na živce
ne vidim problem da netko smatra da je socijalizacija vrtica bolja od parka i obrnuto.
ja se recimo sa casinim stavovima o nuznosti vrtica, ne slazem (ako ga ona smatra nuznim, ne da mi se sad ponovo pregledavati sve postove).
no svejedno njen pogled na stvari mi je jako zanimljiv. a njen pogled na konkretne situacije i moguce handlanje mi je bas wou.
ona prica o psihologu i njenom djetetu mi je bas sjela.
zato sto mi je otkrila neku novu paradigmu: cak i ako nema mogucnosti da se "zlostavljacima" (malo pretezak izraz) ukaze na to, da to sto rade nije ok (a slazem se da bi, skola, vrtic, zajednice to trebale raditi, ali vro cesto ne rade), jos uvijek postoji mugucnost djelovanja - pokusavas pomoci djetetu da nauci kako ne biti zrtva.
ja ovo govorim iz cisto osobne pozicije. vec sam dugo na forumu i sudjelovala sam na x diskusija o vrticu. tako da su mi svi argumenti vec jako, jako poznati. i nekako me intelektualno bas vise ne uzbuduju.
casin pogled na stvari, cak i onaj vrlo dogmatican dio
ali kao sto rekoh, ja ne idem za tim, da li se mi sad slazemo ili ne slazemo, nego me zanima nacin razmisljanja pojedinih ljudi, njihovo videnje stvari, iskustva...
Posljednje uređivanje od seni : 27.02.2014. at 14:21
pa i meni ima jako puno zanimljivih i pametnih postova, cak i s kojima se ne slazem, ali mi sire horizonte i vidike, daju novu perspektivu. i ako mogu tako napisati, a da ne ispadne ruzno, osobno su mi vrjedniji. i ne dozivljavam ovu temu kao neku u kojoj se ljude treba preobratiti, stoga ni ne razumijem zasto je prozvana temom gubljenja vremena.
casin pogled na temu zlostavljanja samo mi je potvrdio ono sto, vecina roditelja, radi sa svojom djecom i dao ideju/polet da se s time ode i stepenicu vise- da osim nas, djecu mogu nauciti i osnaziti i strucnjaci.
Ali ako se kaže da gube ako nemaju tu komponentu u svom životu te da im to nitko to ne može zamijeniti, čak ni u dobi od tri godine, onda nije baš preveliko pretjerivanje sublimirati sve to u stav "nužno je". Možda nehotično malo pretjerivanje jest, ali nije dramatsko.
I slažem se sa seni i leo, tema je ok i tko hoće, može od nje profitirati.
Posljednje uređivanje od vertex : 27.02.2014. at 14:34
x
ja nisam lili
dakle, pitanje je vrlo zanimljivo, a zapravo nikad nisam o tome previse razmisljala.
ono, ja sam mama i to je uloga mene u zivotu moje curke.
e sad ta mama nije ni xx, ni yz, nego ja glavom i bradom.
a posto sam ja ja, a ne aa, ni bb, tako je pao grah mom djetetu .
dakle ona ima za mamu jednu osobu, formiranu, odredenu, jedinstvenu.
dakle ja sam prvenstveno osoba, a onda mama. ne obrnuto.
prema tome, moje je mamstvo odredeno menom kao osobom.
ocekujem od sebe da rastem, razvijam se i postajem sto bolja ja.
a uloga u zivotu djeteta je da zajedno zivimo i da joj pomognem dobiti i korjenje i krila. a kakvi ce to nacini biti, ovisi o meni, o mm-u, o curki, o interakciji i okolnostima.
seni, jako lijepo napisano.
x
jako lijepo.
kao dojenje npr.
Pa baš kad smo kod dojenja, misliš li ti vertex da je kada se kaže da je dojenje korisno i da djeca od njega profitiraju, da to što se dobije dojenjem se ne može adekvatno zamijeniti formulom, da to znači da je i nužno?
Mislim da se misli da je to praktički bez sumnje bolji izbor (ne ulazeći sad u to je li ili nije).
Uostalom, što znači nužno , nismo govorili o nužnostima o kojima ovisi život. Evo, ja bih rekla da je djeci ljubav i toplina doma nužnost (iako djeca odrastu i bez toga). Otprilike tako sam shvatila i tezu o vrtiću, da je on potreban u zdravom odrastanju jednog djeteta.
pa da, dobar si primjer izabrala. dojenje se podrazumijeva kao nužno. itekako. na ovom forumu. pa i po život nužno.
jel tako deaedi?
e da, casa, nisi mi odgovorila na pitanje
jel opravdavaš opaske stručnjaka koje bi dobili i ja i j da nisam lagala pri upisu u školu?
odnosno, čemu tako strog stav struke?
vrlo slično kao i u primjeru iz uvodnog posta.
leo da pojasnim anemonu.
nisi mi ti uopce pala napamet nego uz anemonu pulinka. i mislim da je to jasno ko suza i nema u tome nista losecsamo bi njima bilo lakse probavit to i frknut od sebe. svatko radi sto misli da je najbolje i kvit.
ej vertex znaci samo jedna strana moze pretjerivat?!
buuuu....sala mala.
a ono je bila ironija sarkazam hiperbola what ever...pozz
Seni, hvala
Jedino ne želim da dodam ništa novo onome što sam već napisala.
Pa već sam rekla da pedagog ili psiholog koji bilošto kaže roditelju na način da se roditelj osjeća poljuljano i ugroženo ne radi dobro svoj posao, da je dio njegovog posla da ga roditelj koji sjedi pred njim čuje na ispravan način. I ozbiljno mislim da je jednako tako njihov posao na kulturan i suosjećajan način iznijeti roditelju i probleme koji po psihologu postoje u odnosu. Psiholog nije tu da bih se ja kao roditelj osjećala dobro, on je tu prvenstveno da štiti interes djeteta, pa ako on smatra da je ispisivanje iz vrtića ili zajedničko spavanje u određenoj dobi protivno interesima djeteta, dužan je to iznijeti roditelju. Može pružiti alternativna rješenja, propitati o pozadini nekog problema, ponuditi vlastitu pomoć i, naravno, konačnu odluku prepustiti roditelju(naravno uz uvjet da dijete nije zlostavljano). Ja sam recimo kad je dijete mijenjalo školu dobila opasku o l i r, i lijepo smireno ženi objasnila da sam svjesna okolnosti svoje odluke da svjesno nanosim štetu vlastitom djetetu na području izgovora radi dobiti na području samostalnosti i teta psihologinja mi rekla da ona i dalje misli da griješim. Ja rekla; Hvala Vam što brinete za moje dijete, ali moja odluka ostaje ista. I nikom ništa... Nisam se osjeala neugodno ni napadnuto i žena je baš lijepo udžbenički odradila svoj posao... Vjerojatno je kasnije s prijateljicama prokomentirala kako ima mama koje znaju da se djetetu može pomoći,pa neće li ga neće.. i mirna Bosna. Jednako tako sam s najmlađim sinom od psihologinje dobila niz korisnih opaski i savjeta, i hvala joj na tome. A ako je netko bezobrazan, ako se drži s visoka, onda je jednostavno nekulturan, pa bio psiholog, teta u dućanu ili doktor.e da, casa, nisi mi odgovorila na pitanje
jel opravdavaš opaske stručnjaka koje bi dobili i ja i j da nisam lagala pri upisu u školu?
odnosno, čemu tako strog stav struke?
vrlo slično kao i u primjeru iz uvodnog posta.
Iskreno Lili nisam shvatila ovaj post.
Nisi u pravu. Kao sto ima drugih strucnjaka ima psihologa i " psihologa".
bas imam slucaj zajednickog spavanja, kad smo sa starijim sinom isli na timsku obradu zbog odgode skole, a ja sam dobila dijagnozu da sam roditelj koji ne zna postaviti granice i roditelj koji koristi zajednicko spavanje sa djetetom da se ne bi seksao sa partnerom. Da, tim rijecima je djecji psihijatar svoje misljenje napisao nakon 15 minuta razgovora.
samo ga je cinjenica da dijete NE spava samo ubola. Cinjenica da imam trbuh do zuba , i da se izgledno povremeno seksam sa partnerom nije.
i onda nakon dosta trazenja nasli smo drugog psihologa , koji nam je tocno objasnio u cemu je problem. I da nije da nisu nase granice jasne, nego dijete ima adhd i stalnu potrebu da rusi i ignorira SVAKU granicu.
a spavanje... Kada smo nasli novog psihologa vec je spavao sam, pa sam svejedno pitala da li je patologija zajednicko spavanje sa roditeljima. Ona je rekla , ma kakva patologija, to je potreba djece za sigurnoscu. Njihova unutarnja potreba , koja kod neke djece je dulje prisutna. Kod neke djece se povremeno pojavljuje i u starijoj dobi kod promjena ili stresnih dogadaja.
Ja isto mislim da pisholog treba stititi interese djeteta, ali tako da uputi i osnazi roditelja.
a ne da citira fraze i prognoze iz knjiga. Jer ima knjiga i knjiga. Psihologija nije matematika , to svi znamo.
Pa, sirius jesi i pročitala što sam napisala? Je li psiholog koji je na pregledu djeteta radi odgode upisa u školu pisao o seksualnim odnosima trudne žene kulturno i suosjećajno iznio problem, je li bio bezobrazan, je li se držao s visoka? Je li mu bilo stalno da ti predloži alternativna rješenja, da te ispita o pozadini problema, je li ponudio vlastitu pomoć i odluku prepustio tebi? Rekla bih da je on definitivno kategorija nekulturan... O zajedničkom spavanju ne bih, jer uistinu ne znam što tu struka kaže.
I pa valjda je jasno da osoba s iskustvom trostrukog majčinstva razumije da ne rade svi ljudi dobro svoj posao, neki jer ne znaju bolje, neki jer su nesposobni za bolje, neki jer ih baš briga... Ali ako ćemo raspravljati samo o njima, onda se isključujem iz rasprave...
Naravno da je tako, pa normalno je da su pravila ponašanja drugačija u grupi 20 djece i 2 tete, nego 1 dijete i 1 odrasli koji ga čuva.
Sto se penjalica i vrtica tice, obje ste u pravu. Vrtic potice i govori sta da u parku radimo s djecom, da ih se ne sputava, no u samom vrticu postoje puno strozija pravila ponasanja jer je odgovornost puno veca bas kao i nemogucnost pazenja na svu djecu u grupi.
To je pak moje iskustvo
pa da, dobar si primjer izabrala. dojenje se podrazumijeva kao nužno. itekako. na ovom forumu. pa i po život nužno.
jel tako deaedi?
Neću zagristi (ovaj put)
A na temu: imam osobno iskustvo sa curom koja je krenula u vrtić sa 4.5g, do tada ju je čuvala baka. Ona se stvarno već zaželjela djece, baka joj je već bila dosadna...naravno da smo išli u prak, igraonice, išla je i na engleski za klince, ali opet, ona je jedva čekala vrtić, je ga je doživljavala mjestom za igru. Park i povremena druženja nisu joj bila dovoljna, baš je tražila društvo djece u vrtiću. I iz tog razdoblja imam samo pozitivna iskustva s vrtićem.
Onda dolazi braco, baka starija, deda bolesniji... (ja imam pak predrasude prema tetama čuvalicama kao neki prema vrtićima
pa i meni.
to onda podrzava Anemoninu tezu
al i cvijeta i sirius ne pisu o kulturnom ophodjenju psihologa, ono se podrazumijeva, vec, kako je to cvijeta napisala, tvrd stav.
stav struke prema zajednickom spavanju, koji je zapravo, so las year.
ovaj zadnji siriusov psiholog je rekao nesto sasvim drugo i u skladu s "novijijm" ucenjima i shvacanjima.
jer nije (samo) pogresan pristup i u slicaju sisius i cvijete i mayato vec i njihovo "znanje".
to je isto ko s dojenjem. naletit ces na lijecnika koji ce ti vec s 12mj reci da trebas prestati dojiti i na onog koji ce ti reci i s 24 da je to sasvim ok, pozeljno i da nastavis dokle god vas dvoje to zelite.
tako je i pedagoga i pedagoga kao i psihologa i psihologa.
i ja samimala iskustva i s jednim i s drugim i nevjerojatna je razlika ne samo u stavu oko istog problema vec i pristupu.
Posljednje uređivanje od leonisa : 28.02.2014. at 09:57
casa, upravo kako je leo napisala.da te ispita o pozadini problema
kultura se podrazumijeva.
al ova rečenica mi nije jasna, odnosno oko nje se, čini mi se, cijelo vrijeme (barem ja) raspravljamo.
ti nemaš stav jer ne znaš što struka kaže.
ma, sori, al šta ima struka za reć o zajedničkom spavanju?
i o kakvim točno problemima pričamo?
nema problema.
samo zajedno spavamo.
di ti (struka) vidiš problem?
ok, da postoji problem, pa ajmo istraživati.
al - problema nema.
problem je - izmišljen.
uostalom, jedan psiholog u tome vidi krucijalan problem, patologiju čak. a drugi - ne vidi.
psihologija nije matematika.
stručnu pomoć i stručan savjet ću tražiti kada pomoć treba. kad postoji problem.
a zajedničko spavanje i ne odlazak u vrtić - nisu problemi. ne treba mi pomoć.
ok da roditeljski instinkt griješi. to mi je jasno.
al oslanjati se na stručnu pomoć za svaku glupariju, isto je pretjerivanje. oće ić u vrtić ili neće s tri godine. oće spavati sa mnom u krevetu ili neće s 9. oće dojiti do godinu ili tri godine.
kao što je seni napisala. lijepo je pa vrijedi ponoviti:
ne o tome što struka kaže.a kakvi ce to nacini biti, ovisi o meni, o mm-u, o curki, o interakciji i okolnostima.
ponavljam - naravno, u slučaju da nema problema koje treba riješiti.
Cvijeta, najgore od svega je u nasem slucaju bilo to sto je predstavnik struke rekao da je moje ponasanje krivo za problem koje moje dijete ima. Dosla sam zbog problema sa nedostatkom koncentracije i otpora prema obavezama, a struka je rekla da je to zbog toga sto ne postavljam granice i dijete ne spava samo.
ali on je imao ( i ima ) organski problem, adhd, i pratece probleme koji taj problem nosi : visoka senzibilnost, nisko samopouzdanje...
on je problem imao zbog organskog problema, ne zbog naseg stila roditeljstva.
nakon puno godina , sa odmakom , i pravom psiholoskom pomoci ( za nas , ne za njega , njemu ne treba),
on je minimalno frustriran predpubertetlija, samostalan u zivotu, puno manje u ucenju...
problem je tu, ali on nije utjecao na njegov socijalni i emocionalni razvoj, i to je jedino bitno.
Kad sam govorila o kulturi ophođenja govorila sam o stručnosti jer po meni ako netko ne zna prezentirati problem koji on vidi roditelju na prikladan način, onda ga sigurno ni ne zna ni riješiti ni dijagnosticirati. Jednostavno, on nije dobar psiholog. Osnovvna postavka u psihologiji i pedagogiji je da netko dobro zna s ljudima, a kako da mi pomogne netkotko nakon fakulteta nije naučio razgovarati s različitima? On ne zna struku, i tu se slažem da je takav nastup prema roditelju posljedica vlastita neznanja.
Jes, cvijeta, to je to.
Ma, gle imam ja stav o zajedničkom spavanju, samo što nemam stav o tome što bi stručnjaci trebali govoriti roditeljima čija djeca u određenoj dobi spavaju s njima jer ne znam smatra li se danas opet zdravim ili nezdravim zajedničko spavanje.
A o tome da struka ima strog stav, mislim samo jedno: pa u svakoj znanstvenoj disciplni ljudi jako ozbiljno razmatraju probleme koji se meni i ne čine prevelikima i imaju jako stroge poglede o pitanjima koja se meni ne čine prevelika.( Recimo upitajte jednog matematičara ili logičara što je to nula? pa ćete čuti koliko teorija, koliko pozadine, koliko argumenata, koliko dokaza, koliko istraživanja i koliko strasti može biti utkano u jedno obično Ništa
Je li struka uvijeku pravu? Nije, naravno, ljudi su mislil da je zemlja ravna, ali ne možemo zato relativizirati svaki strogi stav struke( jer kakav bi se znanstveno utemeljeni stav i moglo imati ako ne strogi... Ako naša spoznaja o određenem probčemu nije primjenjiva za sve subjekte istih varijabli, pa onda nije spoznaja, nego naklapanje, nepotvrđena pretpostavka, onda nije znanstvena... Onda za takvo mišljenje ne trebaš stručnjaka... Uz ogradu da je stručnjak dužan ove varijable uvesti u svoje mišljenje i zato je dužan ispitat pozadinu problema, tako naime saznaje varijable
I naravno, danas se puno više promišlja, pa i ide se psihologu pred upis u školu, a moja baka nije išla, pa se i pronalaze uvijek novi problemi, što stvarni, što nestvarni...
Da, ali u svakoj naučnoj disciplini imaš i neke oblasti/probleme koji su trajno ili trenutno u fazi preispitivanja, tj. rasprava o pojmu nule je (pretpostavljam?) trajno otvorena, a neka pitanja možda imaju više od jednog "pravog" rešenja, ili bar trenutno nekoliko rešenja izgleda podjednako verovatno.
Pretpostavljam da je tako i sa psihologijom/pedagogijom. Postoje neusaglašene oblasti, ili oblasti u kojima su dva ili više gledišta podjednako verovatna. I svako odabire ono koje mu se više sviđa, ako je argumentacija podjednako jaka za oba gledišta.
Tako je, pretpostavljam, i sa zajedničkim spavanjem. Roditelju se iznosi ono gledište koje taj psiholog zastupa. I to možda na vrlo fin, taktičan i sugestivan način.
Ali se izostavlja podatak da je možda neko drugo rešenje podjednako verovatno, ili dobro, za dete. Što nije baš u redu, kao kada bi ti doktor u odgovoru izostavio neku od mogućnosti lečenja, samo iz nekih ličnih preferencija ili stavova.
ja mislim da je poanta u tome da pametna struka u prinicipu moze reci samo nesto opcenito o zajednickom spavanju u smislu bondinga, itd.
a ako dijete/familija ima problem bilo koje vrste, onda mozes kao strucna osoba nakon razgovora, promatranja i slicno reci nesto o nacinima rjesavanja problema, a tada teoretski sve, odnosno svaka interakcija moze ukazivati na problem, te biti dio ili problema ili rjesenja. ili biti simptom problematike.
odnosno da budem preciznija, ja vjerujem u neke opüce smjernice i okvire. no ne bih uopce razbijala glavu o recimo zajednickom spavanju kao takvom, jer je ono samo po sebi neutralno. i ne mislim da o njemu mozes reci nesto tipa: samo do te i te godine, pod takvim i takvim okolnostima.
kada bi dijete ili familija (bolje receno kad jedan clan familije ima problem, cijela familija ima problem) imala problem, onda bih pod lupu stavila sve, bas sve, svaku interakciju, pojavu, ponasanje, odnos itd i procjenjivala je u tom specificnom odnosu.
i trudila bih se pronaci nekog poput juula
pa neki iz struke se ne bi slozili da je ono neutralno, dapace, u tome bi vidjeli jos gori obrazac ponasanja od ispisivanja djeteta iz vrtica jer majka ne pusta dijete iz svog gnijezda, dijete se drzi za maminu skuknju, nije u stanju samo spavati, pa tako ni funkcionirati bez te suknje u drustvu bla bla bla...
ja bi taj tvoj post, s kojim se slazem, prosirila i na neke druge "problematicne" situacije, koje zapravo uopce nisu problematicne. i dodala bi da se ponekad vidi porblem gdje problema nema. i da je, mozebit, tako i u mayatinom slucaju.
Dakle, evo kako sam došla do zaključka da ti misliš da je samostalnost tvoje dece zasluga vrtića:
Potpisat ću Seni. Meni zajedničko spavanje, produženo dojenje i slično ama baš ništa ne predstavljaju sami po sebi. Ali, kad se to uklopi u širu sliku načina ophođenja prema djetetu od strane roditelja, onda tu dolazimo ili ne dolazimo do problema.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
