Ne, u 99% slucajeva pisa na pelenu.
Tanci, steta sto se nismo sreli. I u subotu su bili pincevi. Prepoznala sam ih po lajanju i prije nego sam ih vidjela .
Na zalost ima puno takvih kojima je to samo biznis. Nama je pas prvenstveno ljubimac, clan obitelji. Ali bas mi se svidjelo na izlozbi. Dobro drustvo smo imali, a mislim da je i Janis uzivala u psecem drustvu. Poslije obilazak Rijeke... U 4.mj. idemo u Ljubljanu, pa se nadam jednako dobrom provodu.
Istina, dvorana je bila uzasno mala. Nas ring je bio u hodniku. Sreca da smo imali boks za psa (iako sam bila protiv), kojeg smo pokrili dekicom, pa je Janis spavala unutra.
Daedi- i mi se mucimo sa tim kolicinama. Mi dajemo dva obroka suhog i jedan ( rucak) svinjskih grkljana sa rizom. Nekak smo procijenili da je 300g svinjetine +riza dovoljno za jedan obrok. Nemam pojima , i moja bi jela stalno. Ali mislim da je ok jer dobro dobiva na kilazi i vise joj se ne vide rebra kao prije. Ako vidim da se previse deblja smanjiti cu. Kad smo joj davali samo suhu hranu imala je mekanu stolicu 5 puta dnevno. Od kada dajemo grkljane je super.
I Tanci - cestitam na osvojenim titulama - isto kao i mi , hehe
Tanci, Enci, cestitam!
Moja ima 14 kg i za rucak dobije 300g mesa (papalini, piletina, juneće srce i sl) i 200g povrća. Od obroka dobije još i doručak, ali on je onako laganiji obrok, malo pirinča sa jajetom ili polovinom telćeg grkljana isl. I gledam, ako počne da se goji, smanjim doručak, ako procenim da joj treba više povećam...
Mislim da je Optimist našla neku procenu da je psu potrebno oko 2-3% njegove telesne mase u mesu, to je 60% obroka, a ostalih 40% su žitarice i povrće.
Cvijeto i moja obožava da uči. Nama je običaj da uz obrok vežbamo komande, trikove. Nekad kad nemam vremena i samo joj sipam doručak pogleda me ko da kaže: "I to je to!? Ništa zabava?"
evo, da javim. prošli ispit. dobila je 5,5,5,5, 4 i 3.
u stvari, budimo realni, to su ocjene od mm-a
dakle 5 iz sjedi, lezi, stoj.
onda 5 iz hodanja na povodcu.
5 iz socijalizacije - mora ostati s trenericom, a mm ode 10 m dalje.
5 iz opoziva, odnosno prvo naredba čekaj, a onda dođi.
4 iz čekaj, jer nije čekala 1 min nego se digla 10 sec prije.
i 3 iz nejedenja hrane iz ruku trenerice. nije pojela, al joj je mm morao tri puta reći ne, krenula jest.
eto tako. sad idemo dalje.
Bravo! Cestitke i Abi i TM.
To za piškenje nije bilo među ispitnim pitanjima! Nemoj da si nepravedna.![]()
bravo za Abi! Moj bi pao na tom ispitu ko kruška...a štaš, nema ni dana škole![]()
Udomila sam stenicu iz azila, ostala je bez mame, ima pet tjedana. Kako da je naucimo na obavljanje nuzde na pelenu, moze koji savjet pls...
nagradi nečim fiiinim i rastopi se sva od ushićenja i sreće kad se popiša i pose*re na pelenu.
ma braaaavoooo, ma doooobaaaar pas, ma diiiivno, draganje, igranje.
mi sterilizirali abi u petak.
super je prošlo, u petak smo ju ostavili u osam, došli po nju u četiri, istrčala vani iz boksa sva sretna.
doma je malo povraćala (ne baš malo, dosta) i do navečer spavala.
ujutro se probudila ko da se ništa nije desilonajveći problem - kako je spriječiti da skače i divlja, da joj ne bi pukli šavovi.
ajd fala bogu i to je iza nas.
pomalo, budi spremna na nezgode, to ovisi i o karakteru i inteligenciji psa.
Ja sam imala jednog superglupavog i nakon njega drugog superinteligentnog, razlika dan i noć.
Bitno je da ne kažnjavaš i ne živciraš se. Ovaj moj prvi, blesavi, je shvatio od cijele priče da se ja živciram kad vidim da on piški, pa je bježao od mene pišajući
Prvo vrijeme je prati, kad piški je brzo prenesi na mjesto gdje želiš da to obavi. Tamo gdje ostane miris pišaline htjet će to učiniti ponovo tako da ukloniš što bolje miris s krivih mjesta, a tamo gdje želiš da to čini nemoj odmah očistiti, bar za prvo vrijeme.
Kad obavlja nuždu tamo gdje treba, govori pohvalno: piški, piškis vremenom će povezati te riječi s radnjom pa ćeš je moći nagovoriti da to obavi kad krenete u šetnju.
Cvijeto, čestitam na dobrim ocjenama![]()
Joj...meni je našeg malog bilo tako žao, imao je onaj svemirski ovratnik, a kad smo ga skinuli, odmah je čupao šavove, pa ga je morao nositi 7 dana.
A oko wc problema - mi valjda imamo malo bedastog peseka...Imamo nezgode sada cca. 2-3x tjedno, i velike i male. Ne kužim, evo primjer: ide u šetnju u 8h navečer (obavi), u 1130h navečer (opet obavi) i onda ujutro u 530h MM se ustane za posao i nađe 2 kupčića po sobi!
I neki dan, obavi tu na terasi, pa sav sretan trči unutra da nas obavijesti, i još mu dok trči ispadaju iz guzice komadići do kraja neobavljenog posla!
Super hvala cure, dakle sa pesima je ko s djecom, treba ih "loviti", pa stavljati na tutu :zubo:
Čestitam, winnerice, baš mi je drago da ste spasili psa
Napokon smo skužili zašto je našoj krulilo u crijevima (skužio je veterinar, ne mi): od gladi
Tako da ispade da ipak nije kronični gastritis (zapravo, možda ipak je, ali smo mu doskočili). Znala nas je jutrima buditi s tim kruljenjem, tražila bi van i pasla travu k'o kravica. Nije povraćala, niti je imala proljev, samo kruljenje i vodi me van na ispašu.
Dok nam jedan veterinar nije rekao da je ona gladna! A ova proždrljiva, a i buckasta. Inače joj već par mjeseci samo dajemo kuhano, ali izgleda da se ta hrana brže probavlja pa smo joj pred spavanje uveli i jedan mali obrok dehidrirane hrane da joj želudac nije prazan.
Eto, ako netko ima sličnu situaciju da ne mozga previše.
Mi imamo isto problem sa obavljanjem nužde u stanu od kad je došla beba, mlađi pas (2 godine) je počeo redovito to obavljati u stanu, i prije se ponekad znala desiti nezgoda ako bi dugo spavali ujutro ali sada to čini skoro svaki dan, muž ih izvede van recimo u ponoći i u 7 ujutro ona već obavi nuždu u stanu, naravno uništio mi se već i laminat od tolikog pišanja! Muž je već lud na to, beba sad ima 6 mj, i to ponašanje više ne možemo tolerirati...inače čini mi se da je bebu prihvatila bolje nego mužjak tj. više je zainteresirana za njega dođe ga liznut i ponjušit. S druge strane stariji mužjak od skoro 6 god. nikad to ne obavlja u stanu i uvijek se može strpiti dok ga se ne izvede van. Već smo ludi zbog tog njenog ponašanja, muž prijeti da će je dati nekom, a meni žao i ne znam šta da radim
ne znam winnerica živiš li u kući (kao kros i mi). obzirom da nije bilo hladno, naše smo štene nosili svaka dva sata van i nakon dva dana desetak dana prestao je piškiti i kakakti u kuću (nažalost smo i po noći navijali sat, ali kao iskusni roditelji to smo preživjeli). u početku sam se malo dvoumila, jer vidim da ste svi koristili pelene, a sad mi je drago što sam odabrala dvorišnu opciju. problem je što kros sad većinom želi kakati po mom povrtnjaku tako da ćemo ga ograditi prije prvih radova (ne psa nego gredice).
ustvari sam htjela nešto predložiti maloj mimi, možda da odnesete mokraću na analizu (moj stari pas je tako bio piškio u jednoj fazi,mislili smo da je ostario a ustvari je imao upalu mjehura, ne sjećam se točno kako se sve razvijalo jer je bilo davno).
Mi razmišljamo uzeti manjeg psa. Živio bi u stanu. Meni se sviđaju pudlice, neki drugi glasaju za maltezera ili pekinezera. Imate savjet ? Da li je bolje uzimati psa s rodovnicom ili se može kupiti i zdrav pas bez papira ? Možda udomiti ?
Naravno da pas može biti zdrav i bez papira, nije ti ni papir neka garancija da se pas neće razboljeti. Mislim da su ovi za udomljavanje posebno žilavi i otporni
Uzmi onog koji ti se sviđa, ako voliš pudlice - neka bude pudlica. Prije toga prouči stvarčice tipa je li psa potrebno šišati, dlake, narav (mada i tu nema ziheraškog pravila), muško, žensko…
Ma u svakog se zaljubiš na kraju![]()
Obavezno prouči karakteristike svih rasa o kojima razmišljate, i budite iskreni šta i koliko ste spremni da radite sa psom. Ne bi bilo loše ni da popričaš sa ljudima koji su već vlasnici takvih pasa, ako možeš. Što se naravi rase tiče, ja mislim da je to malo ko horoskop, nešto pogode, nešto omaše...
Što se tiče toga sa/ bez papira, ne znam šta da ti kažem, u krajnjoj liniji sve se svodi na to na kakvog odgajivača naiđeš...
Ako se odlučiš za opciju sa papirima evo jednog teksta o tome kako odabrati.
Imaš često i rasnih pasa za udomljavanje, s tim da obično budu odrasli. Baci ovdje oko https://www.facebook.com/spasi.udomi?fref=ts
Ne bih preporučila kupovanje pasa bez rodovnika, pogotovo od neprovjerenih uzgajatelja. Postoje uzgajivači koji će pse koji ne mogu dobiti rodovnicu pokloniti bez naknade, to mislim da je u redu. Ti psi obično imaju manja odstupanja od potrebnih karakteristika.
Osobno bih uvijek glasala za udomljavanje, ima toliko napuštenih pasa da mi se čini neetički kupovati pse, osim ako su u posebnu namjenu, za radne pse i slično. Bude i puno sitnijih psića, sad je već počela sezona napuštenih legla :/
U svakom slučaju računaj da s manjim psićem ima manje troškova, ali ne puno manje posla, često su vrlo živi i nervozni - imam jednog doma, udomljenu mješanku, koja je malo prepametna i preživa za ono što joj mi uspijemo pružiti, budući da dobar dio dana mora provesti sama doma. Bez obzira na veličinu, na kraju sam zaključila da bi ona bila idealan ovčarski pas, a ovako je isfrustrirana od dosade :/
da, iz ove perspektive, mislim da bih se i ja odlučila na udomljavanje. kao neiskusne vlasnike, bilo nas strah nekako.
iako, naravno da sad abi ne bih za ništa mijenjala.
nevjerojatno kako taj pas ima dobar karakter.
toliko je vesela i društvena i razigrana i samo joj je do neke akcije i igre i sa psima i sa ljudima. a s druge strane nije joj mrsko ni izležavanje na kauču. kako nam je kiša padala od rujna do sada praktički neprekidno, isto je znala cijeli dan prespavati na kauču i zadovoljiti se kratkim izlascima vani.
baš se nekako uklopila u karakter naše familije![]()
Ja nikada ne bih kupila psa bez rodovnika, jer sam protiv nekontroliranog uzgoja, ali niti rodovnik vam ne garantira ama baš ništa, jer ima zaista svakakvih uzgajivača - što smo mi nažalost jako bolno iskusili.
Inače sam, naravno, više za udomljavanje, no bilo me strah iz više razloga, a glavni je bio to što sam se bojala da ćemo dobiti traumatiziranog psa i da se nećemo znati nositi sa tim - a evo dobili smo jako prestrašenog psa iz uzgoja. Uglavnom, mislim da nikad više ne bih kupila psa jer je to prilično gadan osjećaj.
mi smo se neki dan smijali tom rodovniku. piše i tko su joj i praprapradjedovi i babe.
ajd još pra, to s jedne strane znam, al bome nitko iz naše familije ne zna kako mu se zove prapradjeda i praprababa. osim abi![]()
Mi sumnjamo da je kod naše neki seoski džukac preskočio ogradu![]()
Nama pišanje i kakanje s obzirom na dob od 6 tjedana ide super, da se pohvalimImamo malo dvorište, nosakamo je van, učimo je lagano i na lajnu (bojimo se da nam ne zbriše preko plota kak je sitna - ima 1,3 kg
). Inače, u pauzama od dvorišta piški na novine, pelene neću nabavljati iz principa, troje djece sam naučila pišat bez Pampersica, pa bum i štenca...
Curica je bila kod veterinara, savršeno je zdrava, sutra ide na cijepljenje, dobila pastu protiv parazita.
Ono što je nama veterinar rekao prije nabavke psa je da pas bez rodovnika (kakve ognewlašavaju: čistokrvan, bez papira) će samo ličiti na odabranu pasminu (a možda niti neće), dok rodovnik jest garancija. E, ta garancija košta. A ukoliko se netko sa psom ne misli baviti (voditi ga na izložbe, ocijenjivanja i sl.) ili mu netreba specijalna radna pasmina onda baš i nema smisla davati cca 5-8.000 kn za psa s rodovnikom (ovisno o pasmini i ostalim "sitnicama"). Eto, naša Dina je mješanka irske seterice i koker španijela. Meni je samo bio uvjet da pas nije neke jako velike pasmine (radi djece i prostora) poput
Evo da se malo pohvalim sa svojom kravicom, nema već 10-ak dana pelenu u kući i dogodilo joj se možda 2,3 puta max da se popišala u kuću, i to našom krivicom, jer nije išla predugo vani. Sad je ko pravi pas. KUći se prežderava, spava, igra a vani obavlja nuždu.
Mi smo si oduvijek željeli dobermana, ali smo ipak uzeli pinčeve (kao, manja varijanta) zbog malog stana. Na kraju smo uzeli još i dobermanku, pa ih sad imamo 3 u malom stanu. Pinčice su nam bez rodovnice jer imaju neke greške u boji dlake, ali dobicu smo uzeli sa papirima i iz provjerene uzgajivačnice jer nas je bilo strah mogučeg nestabilnog karaktera (to je ipak veliki pas). Udomila bih peseka iz azila, ali htjeli smo baš tu određenu pasminu zbog karaktera i fizičkih osobina.
Eci kakvi su pinčevi karakterom?
imam u okolini dva posve suprotna primjerka- jedan miran, mazan, ne laje, ne znaš da živi a drugi katastrofa
znam da je bitan faktor odgoj ali da li generalno postoji neka značajka njihovog karaktera?
Ja imam pinčicu. Ko da je prištekana na 220. Ali doboćudna je, djeca je rastežu, gnjave, ukrašavaju..a ona zna malu koji put gricnuti za prst, onako lagano, ko da zna da ne smije ništa više od toga. Laje puno, strašan je čuvar. laje čim čuje nekoga da se penje uz skale. Bori se i sa psima šest puta većima od sebe, čak ju je jedan ugrizao ali nije je to obeshrabrilo da pokaže ko je gazda. Jako je inteligentna i mazna. Mene je oduševila ta njena srčanost, ti vidiš koliko je ona privržena nama i koliko nas čuva (od svih strašnih ljudi koji nisu mi). Zimogrozna je, stalno bi bila sakrivena i pokrivena nekakvom dekicom, a najveći gušt joj je uvalit se noću nekome od djece pod deku. Jede ko malo veća gusjenica. Paket suhe hrane nam traje po dva mjeseca (onaj manji). Primjetila sam da je odlučila ko joj je gazda. Znači, svi smo mi njeni i svih voli ali ja sam joj glavna. Sluša me, kad izađemo ide mi uz nogu, kad je zovem ona leti prema meni. Kad viknem na nju, spusti uši i rep, sva je jadna od poniznosti. mene je ona oduševila svojim karakterom.
Trina, takvu je pinčicu imala moja mama, zbog nje sam se zaljubila u pse. Više je nemaZbog nje mi je muž poklonio našu kujicu
Mamina pinčica je bila k'o ping pong loptica, ako bi slučajno (staklena) vrata bila zatvorena, skakala je gore-dolje da ju vidimo. I sunčala se na terasi. Lajala na sve koji se približavaju, a nismo mi. Bila je hiperaktivka.
Uživala se maziti. Kad sam ju prvi put vidjela, pomislila sam da ružnijeg psa nikad nisam vidjela. Sad za nijednog psa niti ne pomislim da bi mogao biti ružan. Što ti je ljubav, mijenja percepciju i sve ostalo na bolje![]()
Pinčevi su jako živahni psi i srčani.
Ja našeg zovem: mali pas sa velikim srcem.
Ovo što Trina piše važi i za našeg Bobbya, njemu je najveći kompić njemačka doga od 95 kila
Brzi su strašno. U trčanju je našeg Bobbya jedino hrt prestigao, inače ni jedna druga pasmina ne trči tako brzo.
Živi su, glasni su, laju ako se netko približi vratima ili ako im netko ne paše, ne daju se dirati svakome.
Zbog te živahnosti i glasnog laveža mnogi misle da je to živčana pasmina, ali nije.
Po meni su idealni za stan i mlađe ljude, djecu.
Meni su pincevi medju ljepsim psima. Imaju elegantnu liniju,duge noge,ko mini srna. A kaska ko konj. Ali meni su skoro svi pri lijepi. Osim pekinezera i shi tzua,oni su mi strava![]()
Tak i moj muž veli: pinč izgleda kao pas, ima njušku kao pas, a ne pekinezeri i sl. koji uopće nemaju njušku.
Ma ljubav prema psima nema prevelike veze s izgledom, naravno. Oni su bića s karakterom. Ali ne mogu si pomoći. Shi tzuovi su mi posebno odbojni psi. Ne mogu se odlučiti jeli do onih napušenih očiju ili kratkih nogu, dugog tijela..
hahahaha, od tolike hvale pinču, nama neplanirano stigla jedna mala beba pekinezerica
mješanka je i prelijepa je, odmah sam se zaljubila
samo spava i mazi se u krilu
sa strepnjom iščekujem kako će proteći prva noć...
A naša Dina je "ukrasila" drvce ruzmarina koje držim na stubištu s kakićem...Što ću, voli to obaviti vani tj. na bilje...
dobro je prošlo
bat tako kaže starija
naime ona je dežurala kraj nje u db...
kad sam ustala hodala je za mnom i cvilila, točno joj mama fali, mrva mala![]()
Žvaču li vaši? Ova naša je jako halapljiva, samo guta hranu, čak i dehidrat tek ponekad malo žvakne. Pogotovo od kada joj kuhamo, samo grabi i guta. Onda prošeta počasni kruh i podrigne![]()