I ja sam pročitala Amy Chua, evo se linkam da se ne ponavljam.
 |
|||
|
|
|||
I ja sam pročitala Amy Chua, evo se linkam da se ne ponavljam.
Jurana prvotno napisa
Pada li nocas zuto cvijece s neba?
Hvala ti na linku, sjećam se da se pisalo o toj knjizi na forumu, ali nisam mogla pronaći temu.
Najbolje mi je kad mužu prigovara da nema nikakve ambicije vezane uz psa
Anci, ako je Intima stari prijevod, mislim Celeber, onda nije ni čudo šta te živcira, jezivo su loše to napravili.
Posljednje uređivanje od marta : 23.04.2014. at 10:46
@ tanja_b
No dreams for Coco
Posljednje uređivanje od Jurana : 23.04.2014. at 10:47
Počela sam ju čitati i sviđa mi se već od prve stranice.
Nego, digla sam i Polusan od Ratka Cvetnića i Đavle od papira od Zorana Pilića. Je li itko čitao, jeste pisale o tome?
Ako jeste, Jurana, nisi li ti mala od linkanja?
Pokušala sam čitati obje knjige, ali sam odustala. Cvetnićevi romani su mi i inače dosadni (isto iskustvo imala sam i s romanom "Povijest instituta"), iako su inače dosta hvaljeni, pa je vjerojatnije problem u meni, a ne u knjigama
Pokušala sam čitati obje knjige, ali sam odustala. Cvetnićevi romani su mi i inače dosadni (isto iskustvo imala sam i s romanom "Povijest instituta"), iako su inače dosta hvaljeni, pa je vjerojatnije problem u meni, a ne u knjigama
Oglasit ću se kad ih budem (pro)čitala da razlučimo u čemu je problem
Pokušala sam čitati obje knjige, ali sam odustala. Cvetnićevi romani su mi i inače dosadni (isto iskustvo imala sam i s romanom "Povijest instituta"), iako su inače dosta hvaljeni, pa je vjerojatnije problem u meni, a ne u knjigama
Ajme, tanja, ne vjerujem
Meni je Cvetnić super, iako razumijem da njegov stil nije ultrapopularan, ali dala bih ruku da se njegovi romani tebi sviđaju
A ne znam... baš sam probala, ali nije išloAjme, tanja, ne vjerujem
Meni je Cvetnić super, iako razumijem da njegov stil nije ultrapopularan, ali dala bih ruku da se njegovi romani tebi sviđaju
Inače volim čitati domaće autore.
Cvetnić perfektan. Ne znam što je danas Tanji, bit će da je ljuta na muža
Nema to veze s mužem, od Cvetnića sam odustala još prošle godineCvetnić perfektan. Ne znam što je danas Tanji, bit će da je ljuta na muža
ja sam si ga zabilježila pa ću posuditi. jednom :D
ja sam pročitala nobokova, čarobnjak. nabokov prelijepo piše, koliko god glavni junak bio manijak i bolesnik.
inače, ovaj uskršnji vikend sam bila kod mame pa sam malo prebirala po tatinoj biblioteci i ponijeli si u zgb dostojevskog, idiota.
vjerujem da ste ga čitale pa zanimaju dojmovi, jel vam se svidio...
ja ga prvi put držim u rukama, a od dostojevskog sam čitala samo zločin i kaznu.
Idiot je sjajna knjiga, meni jedna od najdražih njegovih, i prije par godina je u ZKM-u bila odlična predstava.
Osim Zločina i kazne, vrijedi se potruditi i oko Braće Karamazovih i Bjesova. Velik dio Braće Karamazovih sam svojedobno "progutala" čekajući rezultate prijemnog ispita na faksu
Hvala, tanja!
Oprostite na upadu i off-u
Anci, ti stignes i vjezbati i citati
Polako... I ti ces
Ja sam pročitala Llosine Vragolije zločeste curice. Jako mi se svidjela.
Sasvim slučajno se poklopilo da sam taj zadnji put u knjižnici uzela i Živjeti da bi se pripovijedalo GGM-a, pa me to sad čeka.
Dok se ne odvažim, podsjetile ste me na PD James, pa sad prečitavam po x-ti put The Private Patient.
Općenito volim, kad god mogu, knjige angloameričkih autora čitati u originalu.
Prijevodi su nerijetko strašni, doslovni, nimalo u duhu hrvatskog jezika.
Držim se dogovora, čitam Črni mati zemlu.
Uzela sam je jučer popodne i skoro cijelu već pročitala. Odlična je, baš takve knjige volim, čitljive i dirljive. Sad bih je čitala da mogu.
Naišla sam na dvije lijepe misli, ali sam toliko brzo čitala da nisam zastala da ih prepišem.
Ono o tome kako je bio puno djece, a malo je bilo djetinjstva u njemu i ona o zagledanju u bezdan, a ta me podsjetila na jednu sličnu misao za koju se ne mogu sjetiti odakle je, a glasi otprilike da, ako se dugo zagledaš u bezdan, da se bezdan na kraju zagleda u tebe.
Sad vidim da je to Nietzsche.
Posljednje uređivanje od Jurana : 25.04.2014. at 09:14
Da, tako sam je i ja progutala i nisam zastajala jer mi se stalno žurilo dalje. Zato ću je 100% ponovno pročitati.
Joj ja sam isto nedavno išla čitati zaostatke...Čitala sam prije par mjeseci braću karamazov, ali me zapravo puno više oduševio tolstoj i ana karenjina. Zapravo me iznenadilo koliko mi je dostojevski bio duhovit, nisam to očekivala. A tek kad sam pretprošlo ljeto čitala mrtve duše od gogolja, umirala sam od smijeha.
pročitala sam Z. Smith, London NW i od početnog dojma jako mi se sviđa došla do malo manje jako mi se sviđa. daleko od toga da sam razočarana, ali s obzirom koliko sam bila oduševljena njenom prvom knjigom, Bijeli zubi, ipak sam očekivala više.
jako mi se sviđa njena umješnost u stvaranju likova, koji samo što ne iskorače iz korica knjige. tema knjige, a zapravo je riječ o krizi srednjih godina, dvije bff je također na strani onoga sviđa mi se. malo manje sam sretna različitim stilovima koje je Smith koristila pišući knjigu, jer je njihova dinamika pomalo košmarna.
Ja bih isto htjela procitati ponovno anu karenjinu, sad kao odrasla zena
Zadnji put kad sam je citala bila sam high school girl
I da, i ja se naglas smijem na nekim dijelovima idiota!
Tada sam čitala Zločin i kaznu i bila mi je odlična.Zadnji put kad sam je citala bila sam high school girl
Anu Karenjinu sam čitala odraslija i bila mi je dosadna
Na temu ruskih klasika: Zlatko Crnković je jednom prilikom rekao da Dostojevskog voli, a Tolstoja poštuje.
Ja za sebe mogu reći obrnuto, Rat i mir mi spada u 5 najboljih ikad pročitanih knjiga, Tolstoja jako volim, a Dostojevskog rado čitam, ali nije "moj". Iako su obojica vrhunski, bez diskusije.
Meni se dosta svidio u odrasloj dobi. Kad je bio za lektiru - nikako (Tolstoj mi je u toj dobi bio puno drazi).
Ovih dana sam procitala knjigu Antonie Fraser, "The Six Wives of Henry VIII" - za one koje ovaj period zanima, prilicno zanimljivo.
I upravo sam pocela jos jednu od Julie Stewart (za mene otkrice, svidja mi se stil i diskretan humor): "Balthazar Jones and the Tower of London Zoo".
Paralelno s njom citam i jednu djecju knjigu (da skuzim sto me ceka
Ja nekako slično osjećam spram dostojevskog...Planiram pročitati Rat i mir uskoro. A nisam pročitala ni zločin i kaznu
Nju svakako pročitaj
Sad mi iskoči iz sjećanja…je li itko čitao Wilbura Smitha? Čitala sam ga prije desetak godina, prije foruma pa nikad nisam podijelila to iskustvo, jer ga nitko od mojih nije čitao.
Uglavnom, pročitala sam dosta njegovih knjiga, jedino se uz pomoć gugla se mogu sjetiti naslova, radnje sam čak dobro zapamtila (obično je obrnuto), ali znam da mi je bio jako zanimljiv, na pojedinim dijelovima mrvicu dosadan (godpodarstvo, politika), ali sve u svemu sam uživala čitajući njegova djela.
Ima li vas još?
Rasjedi - Nancy Houston (http://www.matica.hr/vijenac/452/Dje...20za%20traume/)
Zanimljiva pripovijedna perspektiva. Kronika jedne obitelji. Za sada mi je baš čitka i sviđa mi se.
Vragolije zločeste curice su mi baš ok. Dostojevski mi je miljenik, Tolstoj mi je faca, ali nisam ljubiteljica.
Palci, to je super knjiga!
zapisujem Rasjede.
trenutno sam na Perišiću, Naš čovjek na terenu.
Jedna od boljih koje sam pročitala u zadnje vrijeme.
Upravo dovršila: Z. Shalev - Ljubavni život. Svidjela mi se.
Probat ću sutra naći Muž i žena te Kasna obitelj.
Jesu li pisane na isti način?
Jesu (ako mislis na burne umutarnje monologe
Nisam jos citala, ali imam na citacu neki njegov serijal: Bog rijeke, Caribnjak, Potraga i Sedmi svitak. Znaci, u skorije vrijeme
Sad sam uzela Tudjinku, Diana Gabaldon. Za razbibrigu, lagano i citljivo
"Gledao sam u nebo, a zapravo u bezdan, možda tamniji od zemlje. Kada jednom pogledaš u bezdan, nosiš ga u sebi čitavoga života."
"Kad si jako mali, jedna si osoba. Kasnije se praviš da si barem dvije pa onda tri i tako to ide dok ne odrasteš. Bio sam mnogo djece, a u meni je bilo samo malo djetinjstva."
Pročitah. Priča je stvarno jako potresnaUpravo sam dovrsila roman kristiana novaka, crna mati zemla.
Uh.
Potresan je i jako, jako dobar.
Ne bih htjela spojlati buducim citacicama ovog romana... Ali
Roman izmedju ostalog pokazuje djecje vidjenje svijeta, njegovo poimanje dogadjaja oko sebe, tumacenja recenica koje izgovaraju odrasli. Pausalnih recenica koje dijete shvaca doslovno. I sto mu se nakon toga dogadja.
Puno sam i rekla. Procitajte ako vec niste
Hvala, Optimist.
Divna je knjiga. Središnji dio mi je najdraži, ali ne nalazim mana ni prvom i trećem.
Knjiga mi je potresna, ali mi nije teška za čitanje. Meni nisu teške teme, nego više neko opće viđenje svijeta koje neke knjige imaju. Ovakve knjige u kojima se zna što je dobro i što je zlo, i što je sreća i što je nedostatak iste, mene ne uznemiruju, koliko god je patnje u njima.
Ne volim one koje sve relativiziraju i gdje piscu njegovi likovi idu na živce.
procitala sam svoju prvu Munroicu
Druzba, sluzba....
lijepo pise, stvarno je uzitak citati
ali da sam se patosirala od odusevljenja - nisam
(moguce da su bila prevelika ocekivanja, potaknuta ovacijama na ovom topicu)
prekratke su mi te njezine pricice, bas bih rado da pise duze forme
taman se ufuras, uzivas u radnji, likovima ... i onda gotovo
citat cu i ostale objavljene kod nas, svakako
Nesbo: Fantom
odlican. bolji od prethodnog Leoparda (tamo je malo previse fantazirao za moj ukus)
Zarko Lausevic: Godina prodje, dan nikad - dnevnik jedne robije
dobra je, potresna, emotivna.
ovaj glumac dobro barata i svojim rijecima na papiru
zavrsava presudom, ali znam da je preinacena kasnije, pa moram procitati i drugi dio
Htjela sam prije komentirati pa sam odustala, ali sad kad si napisala...
Imam maaaalu zamjerku prvom dijelu knjige. Tema mi se svidjela od samog početka; prve stranice jako zainteresiraju čitača i vuku ga da čita dalje.
Ali…stekla sam dojam da je pisac imao malu zakočenost u prvom dijelu knjige, kao da je tek uzimao zamah i opustio se kad je krenuo na glavni dio.
Nekako mi je taj dio malo uštogljen (a zapravo je kao kul), isklišeiziran, kao da se fura na nekoga, na nečiji stil (iako nisam mogla procijeniti na čiji), osjetila sam mrvicu usiljenosti, teškoće pisanja.
Nego, digla sam i Polusan od Ratka Cvetnića i Đavle od papira od Zorana Pilića. Je li itko čitao, jeste pisale o tome?Problem je u knjigamaPokušala sam čitati obje knjige, ali sam odustala. Cvetnićevi romani su mi i inače dosadni (isto iskustvo imala sam i s romanom "Povijest instituta"), iako su inače dosta hvaljeni, pa je vjerojatnije problem u meni, a ne u knjigama
Đavlima sam dala fore oko 100 str., ali nije išlo, ne sviđa mi se ni tema ni stil pisanja.
S Cvetnićem nešto drugačiji dojam, lijepo i pametno piše, ali je dosadan, što jest jest
Posljednje uređivanje od Optimist : 29.04.2014. at 21:00
Pročitala sam Rasjede.
Odlična je. Nakon Črne mati zemle mi je izvrsno sjela - još priča iz perspektive djeteta. Ovo je jedna od onih knjiga koje ne bih ispuštala iz ruku, ali sam se ipak disciplinirala da je ne progutam prije vremena.
Pogledala sam komentare ljudi na internetu i vidim da je mnogo ljudi zgroženo likom Sola, prvim dječakom. Meni nije ništa posebno odvratan, a vama?
Ali bilo bi zanimljivo vidjeti kakav bi on bio kao roditelj.
Moram priznati da joj jednim malim dijelom nisam povjerovala - možda baš taj Sol - kao da piše manifest o modernom odgoju, a i Kristina, uz nju mi je ostalo najviše nepoznanica, a i bilo mi je teško povjerovati da se takva promjena tako jednostavno dogodila u šestogodišnjoj djevojčici.
Svejedno za svaku preporuku.
E, ovo je i meni upalo u oči. Svejedno, Rasjedi su odlična knjiga, za svaku preporuku.
Ja sam prošli tjedan pročitala novi roman Marine Vujčić, "A onda je Božo krenuo ispočetka".
Roman je za početak prilično hvaljen u kritikama, i zaista, dobro je napisan, ali ja sam imala problem s glavnim likom.
Toliko mi je išao na živce da je to teško opisati. Više puta mi je došlo da ga napucam nogom u guzicu (onako, figurativno
Ali to samo znači da ga je dobro opisala.
Sad čitam roman Ljudmile Ulicke "Daniel Stein, prevoditelj". Nije loše, u svakom slučaju, ne izaziva mi takve alergijske reakcije kao lik iz prethodno navedene knjige, pa mogu opuštenije čitati.
ja nisam imala problem s glavnim likom u Perišićevom romanu Naš čovjek na terenu, ali jesam sa svim ostalim likovima koji su zamišljeni kao da su izašli iz dijela nekog namještaja.
knjiga mi je ipak u početku bila dobra, ali kako sam napredovala kroz tekst, cinizam je počeo doslovno curiti sa stranica i mene je to počelo živcirati.
ima u tom romanu svijetlih trenutaka, ali se oni gotovo gube u gomili svega što je autor namjerio staviti u knjigu.
Posljednje uređivanje od anamar : 05.05.2014. at 23:15
a meni je to baš bilo super, jer je on u toj apatiji i depresiji imao jedino cinizam kao obrambeno sredstvo organizma... Ne znam, meni je bio super, našla sam se na istoj frekvenciji.
ironija mi je još uvijek draža od cinizma
Pravila pisanja postova
