 |
|||
A kako će završiti u dobroj srednjoj školi sa lošim ocjenama?!
Pa kod nas se u najbolje škole može upisati samo onaj tko ima najveći mogući broj bodova (dakle uvijek 5,0 prosjek) a nisam sigurna niti da li je samo to dovoljno.
Ne znam koliko djece sada npr. MIOc upisuje, u moje vrijeme je bilo 12 prvih razreda - znači barem 360 superodlikaša.
sto se tice prakse, mi smo u srednjoj dobili kockicu nekakvog metala i to smo cijelu godinu turpijali dok nismo dobili maticu i vijak
jos uvijek ne mogu vjerovati da smo svako dva tjedna isli na tu praksu
na ono i dsz smo pucali, unistila najljepsu majicu rastavljajuci/sastavljajuci pusku
nadam se da je sad bolje, jer gore od ovog gore ne moze
Vjeruj mi, moglo se prolaziti s odličnim sa jako, jako malo učenja, samo sa slušanjem na satu i neke predmete pročitati. Ali, to ni tada, a ni sad,a ne mogu mnogi. Sve dok mi dijete nije krenulo u srednju, čudila sam se svima kako toliko uče u gimnaziji, no s njim sam shvatila da srednja i nije svima tako laka kako je meni bila.cvijeta73 prvotno napisa
No, u razredu je bilo najviše 5 odličnih, nikada više. I to su bili odlični sa razlogom. Danas je hiperprodukcije te petice. Kakva je to odlična ocjena, ako je pola razreda ima na kraju godine.
Posve se slažem sa odlukom da se za upis u srednju školu, boduje samo i jedino znanje. Sport i glazba su dobrodošli, ali za isključivo osobnu potrebu. Nije pošteno nekome smanjiti šanse za uspjeh jer njegovi roditelji nisu imali vremena ili novaca da ga vode u još jednu školu ili na treninge.
Uostalom, ako dijete ne bude primljeno baš u školu koju želi, može se preseliti mjesec-dva kasnije, odete na razgovor sa ravnateljerm, date dobre razloge ( koje god vi smatrali da su) i ostvarite premještaj. Malo je kompliciranije, ali moguće. Naravno, uz dobar razlog.
Šta je smiješno? Rastavljala se i sastavljala M48, grozno je to bilo, a još groznije pucati iz nje, imala sam podljev na ramenu.
Ivarice, ja sam, na praksi između ostalog, falcala fascikle, tisuće njih! Još jedno korisno znanje!
Ipak, kad već oftopikarim, nemojte zamjeriti, ali čini mi se zabavno...
U sjećanju mi je ostao 7 razred, tada je valjda bilo odlučeno da moramo odrasti (jer smo tad postali omladinci). Pa smo proljetne praznike provodili (druga smjena) u lokalnoj klaonici pakirajući mrtve životinje (za jelo) ... to se zvalo društveno-koristan rad, platili su razredu pa smo na kraju išli džabe na izlet.
A onda na kraju nastave u lipnju, imali smo i tri dana logorovanja, nešto kao ONO i DSZ nulti stupanj, tamo smo pucali iz zračne puške, ali i učili kako postavljati nagazne i protutenkovske mine.
Svašta smo mi te godine naučili
nije toliko ni oftopik, i to je nekad bilo za ocjenu
u koliko sekundi stavis i skines gasmasku
pa ako si spor, nema za tebe petice iz ono i dsz
a ako zucnes da nije fer, dobijes odgovor da budes sretna sto nije krenuo treci svjetski rat jer ga ti ne bi prezivjela zbog te jedne sekunde viska lol
nasima definitivno nije gore
sad samo treba vidjeti jel im moze biti bolje
Sad vidim da ima još tri stranice, pročitala sam ih i vidjela da nisam jedina koja u gimnaziji nije morala učiti, osim napisati zadaće, čitati lektiru i slušati na satu.
Jako mi zasmeta kad se odlične učenice ( samo učenice, muški štreberi nisu spomenuti
Može. Otprilike pola učenika koje poznajem, a maturanti su, ne ide na pripreme. Bar kod nas, ne znam kako je u Zagrebu.
Dajte još...
Mi smo ih dijelili na odlikašice i štrebericeJako mi zasmeta kad se odlične učenice ( samo učenice, muški štreberi nisu spomenutiRazlika je bila u tome što su odlikašice htjele pomoći drugima, zabavljale se i vidjele dalje od knjige, a štreberice…pa obrnuto od odlikašica, samo što su imale iste ocjene
Beti, ne shvaćam zašto tebe pogađa to što je netko u razredu imao nekoliko ženskih osoba koje su brijale na 5,0, a pri tom nikad nisu digle ruku ili bile aktivne u nekim drugim aktivnostima? Pet nula može se imati na razne načine, ti si ispričala svoj.
Oko štreberica, od naša 4 dečka u razredu, niti jedan nije bio ni štreber, ni odličan, ali su zato bili među najpametnijima i najinformiranijima u razredu, prava uživancija u raspravama. To ide u prilog Ivaričinoj tezi o dečkima koje školski sustav čini neravnopravnijima, iako mi se na prvi tren učinilo da to ne drži vodu.
nije moja teza, jokic je dokazao
Hoćeš još? Evo, taj predmet ONO i DSZ smo imali u 1. i 2. srednje, u 2. smo pucali iz puške.
I sad, što se dogodilo, streljana na Dotrščini se zatvorila ili preuređivala kad smo mi trebali ići na gađanje drugi puta.
Mi smo svi bili presretni - ali nismo se dugo veselili: naime, natjerali su nas da idemo gađati u trećem srednje, kad uopće nismo više imali obranu!
Kad smo pitali što ako ne dođemo rekli su nam da nećemo dobiti svjedodžbe.
Moja prijateljica je došla u treći srednje iz drugog grada, i tamo je imala gađanje - ali i ona je morala ići!
i to i ne bi bio problem kad to ne bi djecake drzalo sve dalje od gimnazija
a gimnazije su ipak najbolja cetverogodisnja priprema za A razinu drzavne mature koja ti treba za fakultet koji zelis
Pa zamisli recimo pametno dijete koje s lakocom prolazi osnovnu koja nije teska...u 8. razredu ga strefi pubertet, al i dalje je dobar, nema prosijek 5.0, ali nagura na 4,5. A onda treba uciti za prijemni, a njemu se bas neda jer je eto sav neki revoltiran a ne zna ni sam zasto, ono.... pubertet.... i cita roman koji je uglavio u korice udzbenika....kuzis, mislim da je prerano tako mladim osobama staviti u ruke mogucnost da si zeznu sansu koja bi bila optimalna za njih, jer im se mozda bas ne da uciti za taj glupi prijemni, jer ostali decki iz drustva idu u tu neku malo slabiju skolu, pa kaj onda ako i on tamo zavrsi, to je cisto solidna solucija...bla,bla. Naravno,nema tu recepta koji je primjenjiv na svu djecu i na sve situacuje i ne mogu sad nabrojati sve moguci scenarije. U principu, rekla bi da jaca selekcija od ove dosadasnje nije potrebna.
Potrebna je jer postoji inflacija odlikaša koja ne može nikako imati veze sa stvarnim znanjem te djece.
A inače, slažem se da bi prijemni ispit mogao biti previše stresan za malu dječicu; zato i mislim da bi bilo bolje da svake godine pišu standardizirane završne testove.
ja se prijemnoga za SŠ ne sjecam uopce kao traume
a bila sam trtarosica (streberica kakvu opisujete :p samo sto nisam cak bila ni 5.0 LOOL)
problem u ovom nacinu (upis samo po ocjenama) je ovdje vec spomenut, kad bi nastavnici bili jednako kompetentni ili kad bi se djecu ocjenjivalo po jednakim kriterijima i po standardiziranim testovima, pa ajde
ali situacija nije takva
ja vidim razliku u uspjehu razreda u dvije skole u koje je moje dijete islo, a i roditelji drugih klasicara su mi rekli isto - djeca u klasicnim osnovnim skolama imaju manji opci uspjeh. jel tome razlog sto imaju 6 sati tjedno (jedan radni dan) vise nego ostala djeca, jel do drukcijih kriterija, ne znam
evo malo podataka o ucenju i osnovnoskolcima
ŠTO UČENICI MISLE O UČENJU?
učenje je korisno za sadašnji život (73,2% učenici osmih
razreda; 95,1% učenici četvrtih razreda) i važno za
budućnost (84,5% 8. r.; 92,7% 4. r.)
učenički entuzijazam prema učenju opada kako se učenici
bliže kraju osnovne škole: 47,4% učenika 8. r. smatra učenje
teškim, a 40,9% dosadnim.
pozitivniji stavovi o učenju dobiveni su kod djevojčica i
učenika boljeg školskog uspjeha
učenje kao cjeloživotnu aktivnosti vidi oko 90% učenika 8.
razreda
„Čovjek uči cijeli svoj život” – 93% učenika 8. razreda i tek
43% učenika 4. razreda
Ali i…
„Učenje je isto što i pamćenje” – 45% učenika 8. razreda i
61% učenika 4. razreda
MOTIVACIJA HRVATSKIH UČENIKA ZA UČENJE?
87,8% nastavnika i učitelja smatra da većina učenika uči
prvenstveno zbog ocjena
60,7% predmetnih nastavnika smatra da mali dio ili gotovo
nitko od njihovih učenika uči jer im je učenje osobno važno
59,1% predmetnih nastavnika smatra da mali dio ili gotovo
nitko od njihovih učenika uči jer su znatiželjni
NAVIKE
učenici nemaju naviku redovitog učenja: 64,2%
učenika osmih razreda ne uči svaki dan
46,4% učenika 8. r. i 29,8% učenika 4. r. uči samo
prije testa ili usmenog ispitivanja
i druge jako zanimljive stvari koje ne mogu kopirati pogledajte
http://www.st-pedagozi.net/wp-conten...Joki%C4%87.pdf
uz ono istrazivanje iz 2010. na trecasima i sedmacima i cama
evo teksta o jednom nesto ranijem
Djevojčice su u osnovnoj školi bolji đaci od dječaka, pokazalo je eksperimentalno vanjsko vrednovanje obrazovnih postignuća koje je prvi put nakon 60 godina provedeno ove godine u hrvatskim osnovnim školama.
U istraživanju su sudjelovali učenici osmih razreda, njih 10.690, a rezultati su pokazali da su djevojčice od dječaka posebice uspješnije u hrvatskom jeziku. Do identičnih su rezultata prateći rezultate nacionalnih testova osnovnoškolaca došli i u drugim zemljama. U Americi je nacionalni prosjek potkraj 90-ih pokazao da su dječaci bolji u matematici i prirodnim znanostima, dok u čitanju i pisanju zaostaju za djevojčicama.
Osim toga, dječaci su i glavni akteri u 80 do 90 posto prijavljenih disciplinskih problema u školi. U Americi su stoga razvili posebne programe poučavanja prilagođene spolu, a neke su škole djevojčice i dječake odvojile u zasebne razrede. Švedski su stručnjaci iz istih razloga predlagali da dječaci dvije godine kasnije krenu u školu nego djevojčice, no prijedlog nije prošao.
Zbog lošijeg školskog uspjeha, 14-godišnjaci imaju manje šansi nego djevojčice da upišu elitnu školu. Iako dječaka ima više, žene čine 63,4 posto populacije u gimnazijama, a muškarci samo 36,6 posto. I među studentima je 60 posto žena
- Tom problemu treba pristupiti oprezno jer bi segregacija mogla nanijeti nepopravljivu štetu za oba spola - smatra dr. Josip Burušić s Instituta "Ivo Pilar" koji je s mr. Irom Tretinjak vodio istraživanje.
- U obzir ne treba uzeti samo kognitivna i obrazovna postignuća, čime se bavi ovo istraživanje, nego i emocionalni te socijalni razvoj, pripremu za društvenu ulogu itd. - upozorio je Burušić. Dodao je kako svakako treba uvažiti razlike u psihofizičkom razvoju između djevojčica i dječaka u dobi od 14, 15 godina jer djevojčice sazrijevaju dvije godine ranije nego dječaci.
Znanstvenici sa sveučilišta Irvine u Kaliforniji, istražujući ženski i muški mozak, lani su došli do zaključka da muškarac u intelektualnim procesima koristi šest puta više sivu tvar, dok žena deset puta više koristi bijelu tvar nego muškarac. Nove spoznaje mogle bi objasniti zašto se žene ističu u aktivnostima koje iziskuju kapacitet akumulacije podataka (kao što su jezične aktivnosti), dok su muškarci bolji u matematici.
Djevojčice sazrijevaju ranije nego dječaci, imaju različite interese i potrebe, objašnjavaju stručnjaci koji ističu da je škola u kojoj se sjedi, piše, traži red i mir te se preferira poslušnost primjerenija djevojčicama nego dječacima
U Hrvatskoj zbog lošijeg školskog uspjeha dječaci imaju znatno manje izgleda da upišu neku elitniju školu. Naime, iako ih je statistički u svakoj generaciji nešto više nego djevojčica, žene čine 63,4 posto populacije u gimnazijama, a muškarci samo 36,6 posto. Među onima koji odustaju od srednje škole također je puno više dječaka.
Ravnatelj Privatne klasične gimnazije Zlatko Šešelj kaže kako je to rezultat isključivo modela upisa u srednju školu.
- Već 15 godina upozoravam na to da se pukim mehaničkim zbrajanjem ocjena diskriminira dječake, no nitko ništa ne poduzima. U 7. i 8. razredu, kada bi se trebali boriti za više ocjene, dječaci su u prvoj fazi puberteta i jednostavno ne mogu konkurirati djevojčicama po svojoj biološkoj prirodi - kaže Šešelj. Dodaje kako se boji da će na isti način dječaci biti zakinuti i na državnoj maturi.
Da je Šešelj u pravu, pokazuju i istraživanja provedena u Sloveniji. Zbog puno boljih rezultata koje su djevojke postizale na državnoj maturi, neke su se struke izrazito feminizirale pa se čak počelo razmišljati o ukidanju mature. Na Medicinskom su fakultetu u Ljubljani propisali i točno određene kvote za žene i muškarce.
Prof. dr. Pero Lučin, naš glavni pregovarač s EU za područje obrazovanja, kaže kako statistika pokazuje da su djevojčice od dječaka uspješnije ne samo u osnovnoj školi, nego i kasnije tijekom školovanja.
http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=180917
Posljednje uređivanje od ivarica : 30.04.2014. at 01:19
idem sad leci, pa ne mogu dalje traziti, ali u jednom se seselj ipak zeznuo
u srednjim skolama djevojke (opet) imaju znacajno veci uspjeh iz matematike, ali djecaci ipak bolje prolaze na drzavnoj maturi
Posljednje uređivanje od ivarica : 30.04.2014. at 01:46
"Već 15 godina upozoravam na to da se pukim mehaničkim zbrajanjem ocjena diskriminira dječake, no nitko ništa ne poduzima. U 7. i 8. razredu, kada bi se trebali boriti za više ocjene, dječaci su u prvoj fazi puberteta i jednostavno ne mogu konkurirati djevojčicama po svojoj biološkoj prirodi - kaže Šešelj. Dodaje kako se boji da će na isti način dječaci biti zakinuti i na državnoj maturi."
E, to bi bilo u smjeru onoga sta sam ja htjela reci.
A sto se tice inflacije odlikasa, o tome ne znam nista. No ako se uvede dodatna selekcija, ona ce utjecati i na ne-(fejk)odlikase. Ako drzava vidi u tome Problem, onda nek si da truda i skuzi o cemu se radi, provede istrazivanja, nek ide ciljano na problem, a ne da postavlja filter koji je za sve, a problem ostaje tamo gdje je - u osnovnoj skoli. ( pod uvjetom da problem postoji
ja sam imala prijemni i nitko tada nije razmišljao je li to stres za nas
život je stres samo takav
neka se što ranije na to priviknu
mislim da se općenito danas djeca previše štite
Posljednje uređivanje od aleksandra70vanja : 30.04.2014. at 01:54
meni je prijemni za srednju bio užasan stres. užasan.
trebalo je pisati sve neki glupi u vicevima. ispricavam se na ovoj nesmotrenoj opasci.
anamar koji prijemni za faks ili srednju?
meni je prijemni ostao u nekoj magli, nisam se uopce stresla, ovaj za faks za srednju nisam imala, a i upala sam bez frke jer je te godine bila IN elektrotehnicka, kemijska nikog bas nije zanimala.
sto se tice prakse provela par godina u pogonu acetata i keljila naljepnice na vrece.
a lovu samo za eksurziju zaradili mjereci duljinu dasaka, i svrstavajuci ih na odgovarajucu hrpu.
da li danas imaju klinci uopce priliku igdje zaraditi lovu za takve stvari? mislim na cijeli razred.
Ja mora da sam imala sreće (ili normalne ljude koji su predavali taj predmet) jer mi ništ od toga nije ostalo u gadnom sjećanju... Išli na gađanje izvan grada (lijep izlet), učili rastavljati pušku i gađati (nekim čudom to mi je dobro išlo), a gasmasku sam taj jedini put stavila za manje od 5 sekundi... Imam takvu i danas u ormariću na poslu (obveznik civilne zaštite, iako me nitko već dugo nije pitao za to). I mora da sam ipak nešto naučila jer sam na faksu i obranu i marksizam prošla super, bez i trunke učenja, samo na temelju srednjoškolskog znanja. A ne sjećam se da su nas baš tlačili...to je bio predmet za odmor.
Ne radi se o ocjenama.... radi se o tome da su neka od tih znanja bila zapravo korisna. Nedajbog elementarne nepogode (o ratu ne bih), jako malo ljudi zna štajaznam planove evakuacije i prvu pomoć.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 30.04.2014. at 07:34
ajme, praksa, da, tokarili smo na tokarskom stroju u elektrotehničkoj školi
sad me stvarno smijeh uhvatio kad ovo čitam.
mislim, moja mama je bila stvarno brižna mama, nemojte misliti da nije
inače, zuska, mogu svako tvoje slovo potpisati.
i aleksin zadnji post.
a nekako odnos prema školama mi je i ostao taj starinski.
stres od upisa, stres od prijemnih, stres od previše učenja, ajte molim vas, ponekad mi se čini da pol tog stresa sami roditelji proizvode. kad će učiti ako ne sad, kad će im mozak biti toliko prijemčiv ako ne s 14 godina. nek uče.
jedino, ajd, možda je ipak u zg drugačije, šta ja znam, tamo valjda ima tih elitnih škola i sto i jedna gimnazija.
peterlin, you gotta be kidding
bome cvijeta i sama tako mislim, ali ispada da sam ja jako zahtjevna majka. da od djeteta trazim da mora znati č i ć, ije i je i sl. (moji su jos mali), ali kad ce nauciti ako ne sad. ne kuzim, sta bi to bio stres? imas znati sta se pise velikim a sta malim slovom.
osobno mislim da je ta frka oko skole dosla kad se stvorila tzv. sloboda, da svako moze nesto komnetirati i zahtjevati od ucitelja. pa sad njima je lakse popustiti nego traziti. jer i to je stres. ma fakat u zivotu je postalo sve stres.
odoh malo se stresti na poslu, da me sef ne strese zasto mu neke brojke nisu jos u sigma plotu.
pa sad rastaviti i sastaviti M45/48 vjerujem da i nije, ali kako se ponastai za vrijeme nuklearnog bombardiranja vjerujem da je. ko zna sta ce putinu lupiti u glavu. nije da mu ne mozepeterlin, you gotta be kidding
Amen!
Mene više brine onaj jel koreanac ili šta već? http://hr.wikipedia.org/wiki/Kim_Jong-unpa sad rastaviti i sastaviti M45/48 vjerujem da i nije, ali kako se ponastai za vrijeme nuklearnog bombardiranja vjerujem da je. ko zna sta ce putinu lupiti u glavu. nije da mu ne moze
Ne... bar ne potpuno. Silno mi je žao što npr. moja djeca nemaju osnove prve pomoći u školi (ima neka grupica izborno, koja se priprema za natjecanje, ali bratemili to bi trebali svi znati i to debelo prije vozačkog). Ja doma pomalo govorim djeci o tome kad mi se za nešto ukaže prilika, ali sigurno imam i mrtve kuteve, radije bih da negdje steknu solidno i cjelovito znanje o tome. To mi se čini bitnijim nego štajaznam neke stvari iz povijesti koje uvijek možeš potražiti u knjigama, a ovo moraš znati taj čas kad ti zatreba (npr. postupke kod trovanja).peterlin, you gotta be kidding
Joj, moja ide na to i oduševljena je.
A najvažnija si je kada meni nešto objašnjava.
Još jedna koja je imala prijemni za SŠ. I uopće ga se ne sjećam. Ne kao stresa nego ne pamtim ni kako je izgledao. U OŠ odlikašica bez učenja uz GŠ i sport (sjećam se jedino likovnog kao traume :netalentirana:
Što se tiče "korisnih" predmeta ONO i DSZ je meni bio super predmet (uključujući rastavljanje M48, streljanu, gas-masku i ostalo) kao i tehnički u osnovnoj školi. Napravila sam u 8. razredu halogenu podnu lampu kao završni rad koja još i danas radi. Mislim da taj rad rukama (rekla bi moja kćer "nešto konkretno" ) danas učenicima nedostaje. Ovo što se sad događa u školi mi je onak-boguzaplakati. Gomila nepotrebnih podataka, petice se dobivaju bez veze, a djeca nemaju esencijalno znanje. Nemre mi netko imati pet iz kemije i ne znati valencije. A upravo to se događa. Zato sam s kćeri radila dosta kemiju, ali onako kako sam je ja učila i sad joj je u srednjoj pis of kejk jer ima dobro predznanje. Žao mi je što nisam imala vremena i ostale predmete s njom raditi na isti način: ne zbog ocjena nego zbog znanja. Na sreću pa se u srednjoj preporodila, drugačiji je pristup učenju, nemaju golu reprodukciju podataka nego ih baš tjeraju da misle i stimuliraju rad.
Nova pravila upisa... opet će biti hrpa "bolesne" djece. Žalila mi se prijateljica koja je godinama član upisne komisije da već pomalo sumnja u zdravlje budućih generacija jer toliko astmatičara i djece s problemima u ponašanju/degenerativnih promjena kralješnice/atopijskih dermatitisa/alergija... ima da ispada da joj je pola razreda bolesno. Zanimljivo, te bolesti nestanu nakon upisa u srednju i "astmatičari" i "alergičari" postanu zdravi pušači koji uredno jedu junk bez ikakvih zdravstvenih poteškoća.AV ????
Onda nije problem u pravilu upisa " bolesne" djece , nego u njegovom provodenju, zar ne?
tipican problem u hrvata...
I ne samo on.
U nekoliko knjiga autora s više strana svijeta sam naišla na tu konstataciju.
I vertex je imala takvu temu.
Debeli potpis na boldano - baš sam ja sa starijim sinom prolazila to isto iz kemije (bio je bolestan, pa je doma trebalo nadoknaditi znanje). A ja nisam kemičar, ali snašla sam se, iako sam se morala debelo podsjećati kako to ide... I provjeravam znanje svoje djece koliko stignem - matematika, fizika, kemija... mm je zadužen za strane jezike, ali da - krpamo doma rupe koje nastaju u školi. Nadam se da bude dobro.Još jedna koja je imala prijemni za SŠ. I uopće ga se ne sjećam. Ne kao stresa nego ne pamtim ni kako je izgledao. U OŠ odlikašica bez učenja uz GŠ i sport (sjećam se jedino likovnog kao traume :netalentirana:
Što se tiče "korisnih" predmeta ONO i DSZ je meni bio super predmet (uključujući rastavljanje M48, streljanu, gas-masku i ostalo) kao i tehnički u osnovnoj školi. Napravila sam u 8. razredu halogenu podnu lampu kao završni rad koja još i danas radi. Mislim da taj rad rukama (rekla bi moja kćer "nešto konkretno" ) danas učenicima nedostaje. Ovo što se sad događa u školi mi je onak-boguzaplakati. Gomila nepotrebnih podataka, petice se dobivaju bez veze, a djeca nemaju esencijalno znanje. Nemre mi netko imati pet iz kemije i ne znati valencije. A upravo to se događa. Zato sam s kćeri radila dosta kemiju, ali onako kako sam je ja učila i sad joj je u srednjoj pis of kejk jer ima dobro predznanje. Žao mi je što nisam imala vremena i ostale predmete s njom raditi na isti način: ne zbog ocjena nego zbog znanja. Na sreću pa se u srednjoj preporodila, drugačiji je pristup učenju, nemaju golu reprodukciju podataka nego ih baš tjeraju da misle i stimuliraju rad.
Nova pravila upisa... opet će biti hrpa "bolesne" djece. Žalila mi se prijateljica koja je godinama član upisne komisije da već pomalo sumnja u zdravlje budućih generacija jer toliko astmatičara i djece s problemima u ponašanju/degenerativnih promjena kralješnice/atopijskih dermatitisa/alergija... ima da ispada da joj je pola razreda bolesno. Zanimljivo, te bolesti nestanu nakon upisa u srednju i "astmatičari" i "alergičari" postanu zdravi pušači koji uredno jedu junk bez ikakvih zdravstvenih poteškoća.
Istina je da djecu u osnovnoj školi ne uče misliti - to je velik problem. Gledam svog mlađeg - kaže da nitko u razredu osim dvoje-troje ne zna iz zadatka riječima postaviti jednadžbu s jednom nepoznanicom, a zadatak je ovakav: Dva broja, od kojih je jedan za 67 veći od drugog, daju 128 kad se zbroje. Koja su ta dva broja? Moje dijete je bez problema postavilo i riješilo zadatak, ali nije do kraja pročitalo zadnju rečenicu gdje piše da treba izračunati OBA broja, jer je u zadatku samo jedan x
Posljednje uređivanje od Peterlin : 30.04.2014. at 08:24
A jeste li možda čitali o rezultatima istraživanja PISA provedenim nakon prva 4 razreda u Hrvatskoj?
Ispada da smo u gornjoj polovici zemalja koje su sudjelovale (za razliku od rezultata s 15 godina, nakon osnovne škole, gdje smo baš loši, osobito u matematici).
Objašnjenje je da je to zato što je princip razredne nastave bolji od predmetne nastave, jer se felksibilnije raspodjeljuje vrijeme i učitelji imaju više uvjeta za individualizaciju.
Svejedno se još ne zna točno što je tako dobro u hrvatskoj razrednoj nastavi jer je sve zemlje imaju u nižim razredima, a mi smo, fala Bogu i to jedanput, eto, od većine bolji.
Tako se opet razmišlja o uvođenju devetogodišnje osnovne škole s prvih 6 razreda razredne nastave - ispada da nam učenici strašno nazaduju od 5. do 8. razreda. Možda im je zato tako teško u srednjoj?
Posljednje uređivanje od Jurana : 30.04.2014. at 08:28
ajd, bar da im je negdje teže, poslije nas ionako pometu
Je, i to smo zaključili.
ajd, bar da im je negdje teže, poslije nas ionako pometu
pa da, ua razlog je upravo u tome sto se honoriraju sve one vjestine i ponasanja koje gase poduzetnost kod cura
Da, može biti, ne steknu radne navike.
Ali to im treba usađivati i u razrednoj nastavi, jer što kasnije krenu sustavno učiti, teže im je držati guzicu na stolcu. Ne teoretiziram - to proživljavam trenutno sa svojim sinovima. I teško mi je uvjeriti ih u nužnost stjecanja radnih navika jer im školsko gradivo ide dosta dobro i bez velikog truda. Zato je klincima teško, ne u srednjoj, nego u bilo kojem trenutku kad shvate da dalje ne mogu samo na lijepe oči... Mene je to snašlo tek na drugoj godini studija, prije sam mogla šalabajzati (ne nužno biti super odlikaš, ali imati zadovoljavajući uspjeh) bez grijanja stolca. A kad me satrlo (pala drugu godinu faksa) bilo mi je... čupavo... Voljela bih da moja djeca to savladaju i ranije, ali teško ih je uvjeriti dok ne udare glavom o zid.
Kod nas je bilo upravo kako kažeš. Od darovitog djeteta koje je prije škole pročitalo gotovo svu lektiru do kraja 3.razreda, pisalo zvrsno, računalo, općenito imalo želju za učenjem bilo čega od 5. do 8. razreda dobili smo dijete s problemima u ponašanju, potpuno nestimulirano da išta nauči (dapače-destimulirano kad je pokazivalo želju za više i bolje! ).... Da nismo to nekako preživjeli "krpajući" te rupe koje su nastajale i da ona nije takvog karaktera kakvog je (a dosta je čvrsta i puno toga podnosi) mislim da bi rezultati bili strašni. I nakon dvije godine još uvijek mi se, kad prolazim kraj njene OŠ, stvori čvor u želucu od svega. Glavno da su nam na kraju 3. razreda i trogodišnjeg promatranja djeteta (uz spomen akceleracije i svačega) objavili da nam je dijete darovito. Ma daaaaaajte!!??Nismo znali!!
Ja to, majkemi, ne kužim. to nema veze sa zahtjevnošću (znam Spajalice da si to rekla ironično, ali ima ih koji misle da je to zahtjevno).
Pa kod nas na hrvatskom u osnovnoj nisi mogao dobiti više od 2 ako nisi znao te stvari. Svaki dan je netko bio na ploči u uvodu sata i secirao vrste riječi u rečenici, to su znali i najlošiji učenici u razredu. Pulupismene ljude upoznala sam tek na faksu, onda sam shvatila da je to standard.
I slažem se da se danas na školu gleda drukčije, da roditelji više gnjave nastavnike (prije 20-30 godina roditelji se nisu baš dolazili svađati s nastavnicima, čak ni kad je bilo razloga) i to mnogi nepotrebno i bezobrazno, da je stresa uvijek bilo (ili nije), samo se danas to drukčije gleda i djecu više štiti. Možda promijenim mišljenje kad mi klinka krene učiti gluposti, ali i mi smo morali znati po kojojoj je klimi, trgovini, industriji i sl. poznat svaki mogući komad svijeta, sve paprati iz biologije na latinskom i slične gluposti pa smo ostali živi. Ne mislim da je to dobar model, ali ne mislim ni da je danas puno teže nego nekad.
Teže je u financijskom smislu.
ja mislim da danas roditelji mahom puno više uviđaju važnost škole, do jedne mjere koja za djecu nije zdrava.
ne mislim da su sami roditelji krivi, mislim da je ta situacija rezultat niza faktora, a prije svega dojma da ces sa fakultetom teško naći posao, a bez fakulteta nikako. također "uspjeh" kao takav se danas vrednuje više nego ikad prije. zato imamo sve više narcisa u društvu. no ja mislim da je to razlog za hiperinflaciju odlikaša, jer roditelji u strahu od "propasti" svoje djece, s njima uče od prvog dana, uče puno i teško, i djeca onda imaju 5.
ovo je samo moj dojam, temelji se na iskustvu- mnoge vidim oko sebe, uključujuć puno roditelja iz 1.razreda mog sina. program je gotovo identičan onome koji sam ja pohađala, a tada u mom selu, sigurno nitko nije učio sa djecom. a čak nije bilo ni boravka.
naprosto nisu sva djeca za gimnazije. jbga. ako dijete u osnovnoj školi mora učiti svakodnevno uz nadzor dva sata ili više da bi imalo 5, možda to dijete ta petica naprosto previše košta. i druga stvar, to dijete može završiti s odličnim i osnovnu i srednju školu i fakultet uz enormni trud. i biti će uspješno, no ja mislim da će biti i poprilično sj.no.
i još jedna stvar, učenje s klincima je po meni stvarno kriva investicija. ne pričam o polazivanju zadatka iz matematike nego o kontinuiranom sjedenju s klincem. poruka koja se šalje djetetu je da ne može samo. i takav ce ziher imati frku na faksu. kad će morati sam.
Zuska , i danas ima svega.
ali ima i dalje nastavnika koji nisu za taj posao.
M. ima dvojke i trojke iz likovnog. Likovnog u petom razredu.
Odgojni predmet bez stimulativnih ocjena .
I jos ima papire za individualizirani pristup. I uvjerljivo najlosije ocjene ima iz matematike i likovnog.
Mene muka hvata je cu morati ici na informacije za likovni.
Naravno da ne moraju svi imati odlican, ali ako ucenik koji ima poteskoce odraduje sve trazeno , ali ne postize trazene rezultate ... ne bi li se profesor trebao zapitati nije li mozda problem u njegovoj prezentaciji ? I to na predmetu u kojem ima neogranicene mogucnosti sto i kako raditi.
i onda taj likovni ulazi u prosjek kao i ostali predmeti. Ali ne sluzi niti gustu da se opustis dok si na njemu , niti popravlja statistiku.
to i meni stalno pada na pamet.ajd, bar da im je negdje teže, poslije nas ionako pometu
jednako kao i teza da to nije samo zbog psiho-fizičkog razvoja, već i zbog razlike u odgoju dječaka i djevojčica, kod potonjih se više forsira poslušnost, odgoornost i marljivost jer se to nekako smatra ženskim osobinama, dok se dečke češće pušta da budu razigrani, nestašni, manje odgovorni.. I onda se u sistemu koji traži posluh, pažnju i mir teže snalaze.
A zašto bi bilo teže u financijskom smislu? Ne kužim...
Drugi strani jezik u školi (izborna nastava) je besplatan i dostupan svima. I ostali izborni predmeti (npr. informatika, programiranje i slično) dostupni su u školi za nula kuna. Škole stranih jezika plaćale su se nekada kao i danas i to je bio i ostao skup sport. Glazbena škola je dostupna (jer je subvencionirana - nadam se da će tako i ostati) za manju cijenu mjesečno nego trening nogometa. O kakvim financijama pričamo? A i studij - ako si dobar student, puno manje košta akademska godina. Ne bih sad puno o tome jer (još) ne znam. Daklem, učiti se isplati i financijski. Ali ako klinac ne želi učiti, pa ga moraš upisati u privatnu srednju školu gdje je godišnja školarina oko 33.000 kn (našla sam neki ofrlje podatak na internetu), naravno da je teže. Ali bar postoji mogućnost za to.
Sirius, ma svega je uvijek i bilo, ne idealiziram prošla u vremena u tom smislu, bilo je shebanih nastavnika, za neke sam sigurna da danas ne bi mogli raditi koliko su bili loši i koliko su se iživljavali.
Nemoj o likovnom
O cemu mi pricamo ?
samo se gimnazije spominju.
niti su gimnazije za sve, niti su jedine skole.
mene vise zabrinjava postojanje odredenog broja ( i ne tako malog) srednjih skola koje uopce nemaju nikakvu prspektivu niti za buducnost niti za zaposljavanje.
pa masu " otpisane" djece upisuju tamo samo da bi po statistici imali djecu koja idu u srednju skolu .
to sto su djeca izgubila cetri godine , i toditelji cetri godine , da bi kasnije bili broj na burzi ... To bi nas isto
trebalo brinuti.
a ne samo koja ce se gimnazija upisati , ako netko nije 5,0 u 8 razredu.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom