I ja sam odrasla u obitelji u kojoj se ljubav nije izražavala riječima, više djelima, ali mislim da su mi te riječi nedostajale.
Kasnije ni ja nisam bila sklona izražavati naklonost riječima, ali otkako sam rodila, nisam prestala ljubiti, grliti i govoriti kako je volim, obožavam i kako ću je pojesti... Svaki dan joj izražavam ljubav, ujutro, danju, pred spavanje.
Ne da joj to paše, nego joj nikad dosta

Jučer mi je u stotom grljenju rekla "Mama, volim te". Pitam je što njoj znači "volim te", povikala je "ti si moja ljubav!" I onda smo se usuglasile da se volio i kad se svađamo

A s roditeljima sam i ja blokirana u tom smislu izražavanja emocija. Ne bih htjela da se to njoj dogodi.