Uf, ja se ne mogu suzdržati kada su moja djeca u pitanju. To mi je najveća utjeha kada se sjetim svoje pokojne kćeri, jer sam sigurna da sam je izmazila i izljubila i izgrlila i izjavila joj ljubav.. najviše što sam mogla. Znam da je otišla znajući da je i koliko je voljena.

Sina isto tako. Svaki dan ga po nekoliko puta izgnjavim, izljubim i izgrlim od glave do pete, kažem koliko je prekrasan, koliko ga obožavam.. I stvarno u tom trenutku osjećam toliku navalu ljubavi i sve to dolazi iz srca. A on se još pritom opusti i ima onaj blaženi osmijeh, ama pojela bih ga