blazer prvotno napisa
Drage moje,odakle početi..ne znam niti zašto pišem sve ovo,možda samo da mi bude lakše..jer svjesna sam gdje griješim i što trebam činiti drukčije,ali...
Dvoje smo roditelja,u skladnom braku,zaposleni...rane 30-ete,dvije curice,jedna 9 mjeseci druga 5 godia. Ja radim pola radnog vremena i praktički odradim svoj posao za vrijeme njihovog popodnevnog spavanja,tako da sam stalno s njima i nisu nikada niti primjetile da me nema i da sam zaposlena. Zašto sve ovo pišem..-da probam objasniti bar donekle u kakvom okruženju žive moje curke.. Inače radim sa djecom (kakva ironija) i pedagoškog sam usmjerenja,moram li napomenuti koliko knjiga o odgoju sam pročitala...hmmmm.
Sada malo o princezi koja nam zadaje ogromne glavobolje...-moja curka od 5 godina je uvijek bila teško odgojivo dijete..tvrdoglava,glasna,uvijek ljuta,u danu promjeni po 150 raspoloženja..-faza??-ne bi rekla,jer to traje od kad je postala svjesna sebe pa do dan danas.. Mi smo vam oni o kojima pišete na forumu,nad kojima se možda i zgražate..ali šta da vam kažem,osim da iznesem i svoju stranu..mi smo vam oni što smo puzali po podu u trgovini,trčali po šoping centru..i unatoč tome svemu vodili je na sva mjesta sa sobom..zašto?-jer sam smatrala da je ona moje dijete i da treba sudjelovati s nama u svemu što radimo. jesam li pogrješila?-očito da jesam... Jako smo puno pričali s njom,kao sa odraslom osobom,objašnjavali joj sve i do u svaku sitnu pojedinost,ona je imala pravo odlučivati o jakooo puno stvari..-ako joj se ne spava,ne treba spavati..ići će kad bude pospana,jesti će kad bude gladna a ne kad se treba jesti..znači bila sam roditelj koji se prema njoj odnosio kao prema biću koje ima pravo odlučivati o dosta stvari...-VEELIKA POGREŠKA. Muž je uvijek bio taj koji je želio uvesti neki red,kaznu za loše ponašanje...ali-uvijek je dobivao moje "pametne odgovore"..-"pa mi ne radimo,ne idemo u vrtić,ona može u jutro spavati dokle hoće,šta ju tjeraš da ide spavati..ići će kad bude umorna"..-i tako smo imale odgovor na sve...
Sada sam došla do toga da nemam više snage i opet kao što sam čitala ovdje na forumu postajem jedna od onih nad kojima se mnogi zgražaju "ona koja odustaje od odgoja"...
Što sam napravila svojim odgojem-dobila sam jednu djevojčicu koja je u glavi puno ispred svojih stvarnih godina,a još je dijete..-vidim da je jadna zbunjena izgubljena u vremenu i prostoru,ne zna niti sama gdje pripada...
Postalo je još gore sada kaada je seka s nama..stalno čeka priliku gdje bi "pobjegla" ,kada ode kod baki ne želi ići kući,kuća joj je glupa,dosadna..iako se trudimo i suprug i ja da joj svaki dan bude ispunjen,da radimo nešto zanimljivo..-nikada nije dosta,nikada zadovoljna..npr.vožnja biciklom još nije niti završila,a već je pitanje "što ćemo poslje toga raditi"... promjene raspoloženja su od toga da vrišti od sreće do ljutnje koja ide u beskonačnost..sitnice ju mogu toliko isfrustrirati da je to strašno.. da ne bude zabune..ima ona i svojih jako lijepih osobina..-jako lijepo crta i voli to raditi,jako je osjećajna (samo što to rijetko pokazuje i tu njenu stranu poznamo samo suprug i ja)...
vrtimo se u krug,pokušam joj uvesti granice,red...nakon par dana pada sve u vodu jer ja padnem na njene suze,moljakanje
jednom mi je netko rekao da se previše bavimo s njom,da previše pratimo i snimamo svaki njen korak,riječ..analiziramo,upozoravamo...drugom rječju da smo dosadni....i eto sad na kraju vidim samo svoje greške,krive postupke i osjećam se kao jako loša mama...da li će se ta naša popustljivost,sati i sati razgovora jednoga dana isplatiti...neznam..-znam da se do sada nije isplatilo...
osjećam se kao u lošoj vezi...znate onaj osjećaj kada nekoga ludo volite i prešli bi preko svega samo da je taj drugi sretan,da vas voli i da mu je lijepo...i radite to iako znate da nije dobro i da neće dobro završiti..i taj drugi to debelo koristi...vašu ljubav,popustljivost..
Odgovori s citatom