Godišnji

[Peterlin]

Ostanite za GO doma ako je takva patnja, ja bih tako - i ne bi me ponukalo ono "da mi djeca vide more/snijeg itd.", ako to znači da sam ja "Isus na križu", živi se i bez toga (mora/snijega), nije to mus, to je fakultativno. Ukini gadgete mužu (možda sam iz tvoje kratke crtice stekla krivi dojam) i neka i on vuklja, ovako ispada da sve ti. Ili da svako dijete uzme ono nešto što mu je baš mus na plaži.

Iskustvo - zasad totalno suprotno, ali na to utječe djece kom 1, Ž, i to što puno toga prilagođavamo sebi (a ne djetetu), iako i njoj bude OK. I što, u pravilu, ne idemo tamo di je gužva. Što manje sadržaja sa strane - tobogana, sladoleda, itd. - mirnije je i za dijete. Čak i ono čeg sam se bojala (prekooceanski put, 12 h leta u jednom smjeru) prošlo fantastično. Vjerojatno samo imam sreće (i uživam u tome, ja volim inače putovati, meni sreća počinje s ENC-om al' u suprotnom smjeru).

Nadam se da ćeš pokupiti što više savjeta i da će se javiti što više majki djece sa slčinim mislima (sigurno ih ima). Sve ovisi kokliko GO traje (ovisi o dostupnom godišnjem i lovi), tj. što bi radili u m jestu boravka, s obzirom da imaš i školaraca, koliko vidim, tj. nula bodova odgojno obrazovne institucije na 2 mjeseca, barem za 2 starija. Pa kud puklo (pretpostavljam da tvoj M navlači da idete na put). I ozbiljno, ako je ikako moguće (bake itd.) bi outsourcala dio djece na tipa 7 dana pa ošla negdje... ili ostala doma.

Ako je tebi ljepše ostat u mjestu boravka i laganini s njima - ja bi tako. Barem par idućih godina.

Sretno!!!!

Tako je. Baš tako. Bez grižnje savjesti.

Ja isto jednostavno ne kužim problem.

Mi smo bili na moru kad su djeca imala godinu i dvije godine. Ali smo preskočili iduće dvije sezone, jer nam je to izgledalo kao preveliki stres - dva klinca u raznim stadijima odvikavanja od pelena, hodaju taman toliko da mogu kidnuti kamo ne treba, a da ih stalno moraš nadzirati itd...

Pa smo proveli vrijeme u Prigorju (nabavili vikendicu u to vrijeme - skromnu malu kućicu koju smo si preuređivali) i to mi je također bilo lijepo i ugodno. Zelenilo, mir, bazenčić na terasi i uživancija, a u svojem si...

Kad su djeca izrasla dovoljno da mogu samostalno prohodati do plaže, opet smo išli, a odabir mjesta ljetovanja bio je prilagođen potrebama. Godinama smo išli na Krk i u Istru jer mlađi sin nije podnosio dulju vožnju, pa nam je bilo bitno da se ne vozimo dugo. To je jednostavno stvar organizacije. A mm se i dan danas smije kako se ja pakiram za more - ne u torbe i kofere (to je zadnji korak) nego olovkom i papirom, pa radim popise.

Glede u svezi elektronike - moja djeca i mm su u fazi da im to puno znači, pa se premišljam da li da kupimo neki malo veći tablet prije ovogodišnjeg odlaska na more, ali ODUSTALA sam od te ideje, jer na more ideš da budeš vani, da se odmoriš od uobičajene rutine. Tu mi se elektronika uklapa samo u okviru servisa (navigacija, pristup servisnim informacijama s interneta i eventualno telebanking) i to je to. Ali stvari treba prvo posložiti U GLAVI, pa tek onda odlučiti što i kako.

Ići na more/godišnji samo zato jer i drugi idu - to mi je potpuni sf...

Glede u svezi ustanova i zbrinjavanja djece - paaa, s pol guzice moram priznati da i ja odahnem kad dođe rujan i kad napokon sve dođe u normalu, ali ne bih žrtvovala ljeto. Ljeto je promjena od ostalog dijela godine. Ne mora to značiti more, ne mora značiti čak ni odlazak iz mjesta boravka, to znači da imamo više vremena za tu djecu nego kroz godinu. A ako su klinci zvijeri - znači upravo to, da im treba to vrijeme koje ćemo provesti s njima i pripitomiti ih.