Moja priča je skroz drukčija od ove o kojoj tu raspravljamo.
Auto sam navela samo kao primjer. Sitnicu.
Posljednju.
Sranja je bilo i prije .
Ali sam ja naivno mislila: pa to mi je brat. Mi se volimo, kužimo....
O, kako sam se zeznula.
Ali nisam ja tu bitna.
Bitna je pokretačica teme koja i dalje misli da će procjenom troškova i prihoda nešto riješiti. Dokazati sestri da griješi.
Ma nema šanse.
Dobro je Anemona napisala.
Sestra se godinama pumpa, živi u uvjerenju da je zakinuta i nema šanse da ona sad promijeni mišljenje.
A Provincijalkaa, ako baš želiš umiriti savjest; uredi tati grob s tim "viškom" novca.
Ja bih kupila novi spomenik, ploču, nešto, bilo šta što treba i dala do znanja i majci i sestri da sam to napravila s tim novcima.
kako ti ovo mislis napraviti, a da tvoja sestra ne bude povrijedjena???
ozbiljno pitam, treba procjenitelj uci u nekretninu i procijeniti je.
da meni dodje neko u kucu da je procijeni, jer je je to nekretnina od mojih roditelja, ja bi se osjecala ugrozeno. jer mi ne bi bilo jasno o cemu se radi. bila bi ljuta ili na svoje roditelje ili na svoju majku jer mi nesto rade iza ledja. ne srecu nisam u takvoj situaciji, na srecu imam sestre s kojima nemam nikakvih probelma. pa samo razmisljam.
i iz cijele price meni se cini da ti i tvoja sestra imate ogromnih problema. lako je biti general poslije bitke, ali mislim da bi tvojoj mami puno lakse bilo u zivotu da je sve novce koje ste vas dvije dijale dala direkt vama, a ne da vam od tih novaca uz svoja primanja pokusa prskrbiti sto bolje. vjerujem da je bila madzionicar s tim novcima. jer odgajati dvije kceri i priskrbiti im sto bolji start bez muza nije ni malo lako.
i sta je na kraju dobila, dvije sestre u kojima je samo gorcina. kod starije iz tvojih postova vjerojatno radi skolovanja, jer mozda je njen mentalni sklop bio da sto prije pocne raditi da tako pomogne obitelji, a zapravo se grize jer bi sa skolom mogla ko zna sto. lako je i meni i tebi napisati mogla je, je mogla je, ali kako ne razgovarate otpvreno, ko zna sto je nju potknulo da ne nastavi skolovanje.
kod tebe vidim ogorcenost jer je ona u vise kvadrata i njena djeca vise imaju. i to te grize. grizu te i neka sjecanja iz djetinjstva kao taj bicikl. da te ne grize ne bi ti ni pao na pamet. ona je ovakva ona je ovakva. pa i moje sestre imaju mane, ali eto na srecu kod nas novci nikad nisu dosli na tapet. nadam se ni da nece.
i ko zna sto jos izmedju vas dvije postoji, a da niste ni svjesne.
da li cete ici naprijed svaka svojim putem ili pak cete naci zajdnicki to ce na zalost biti samo vasa odluka.
ja mogu napisati sjedni za stol, ali ne poznajem ni nju ni tebe. sretno sto god vam se dogodilo.
Ovo za nadgrobni spomenik je lijepa ideja,ali onda "opet" Provincijalkaa daje svoje za nešto šta bi trebalo raditi zajedno,a to je nešto šta sama sa sobom mora riješiti i odlučiti. Pretpostavit ću da je spomenik ocu odavno već tu,pokoj mu duši
Stvarno mi je žao kad čujem ovakve primjere kojih ima puno i previše, uvijek nastane rat kad su u pitanju novci i podjela imovine, uvijek je netko zakinut itd. sličan je primjer i sa mojom tetkom i tatom bio iako je moja baka čak sve podjelila dok su bili živi i dalje teta nije zadovoljna, a još je birala što će koja imanja i živjela u zajedničkoj kući sa bakom tj. imala svoj kat od kad se udala dok je moj tata izgradio novu kuću sa svojim novcem...uglavnom ona je oduvijek bila ljubomorna na mog tatu i koliko god da imala nikad nije bila zadovoljna, nažalost. Čak je i svoju djecu okrenula protiv mog tate, iako ja još uvijek imam dosta dobar kontak s njom i njenom djecom...
Mi smo s te strane odlučili tu imovinu pustiti, jbg, zovite nas budalama (i ovo nije prijedlog!), i nije nam na kraju pameti uopće je dijeliti, potraživati zakonski dio, a ponajmanje se suditi, kad za to dođe vrijeme, dali smo to svima na znanje. I onda prije neko vrijeme, skroz neočekivano dobimo s moje strane čitavo imanje neplanirano, sam tako, bez puno objašnjavanja, a i njega smo otpisali već.
Posljednje uređivanje od šafran : 28.07.2014. at 12:50
Pretpostavljam da se ispod svega toga krije također ljubomora jer vidim da nisu problemi počeli tek sad sa ovim novcima, sestra je i prije bila ljubomorna kad bi ti nešto dobila od majke, mislim da bi tvoja mama trebala iskreno popričati s njom i vidjeti zašto se ona tako osjeća, tu nisi kriva ti a ne vjerujem ni da je tvoja mama ali eto nekad se desi da roditelj ima bolji odnos sa jednom kćeri/sinom što ne znači da ovog drugog manje voli. Možda bi trebalo krenuti od emocija jer nisu tu problemi novci, tj. samo novci
koliko god razumijem potrebu za procjenom, također smatram da je to pogrešan korak, prvo je to jako SKUPA rabota, jer takvi procjenitelji koštaju, drugo kao što netko reče, to se ulazi u imovinu i procjenjuje se i to može ići dotle da ćete morati navoditi koliko je tko uložaka kupovao od mirovine, pa do onog krajnjeg: hoće li ta procjena ispuniti svoju svrhu? mislim da neće. mislim da se neće ništa promijeniti.
jedini razgovor koji bih na tvom mjestu još forsirala je ovaj da sve tri sjednete zajedno i da ti svojoj sestri izraziš svoje emocije. ne ono:"ja sam tebi " i sl. nego "mene ovo jako potresa, meni je žao, teško mi je." i da je pitaš postoji li ikakva mogućnost da se taj sada status quo pokopa (u kojem se svatko od vas osjeća zakinutim, da ne bi bilo zabune da se ona samo tako osjeća), da se nastavi živjeti ili da se jednostavno onda svatko povuče u svoj život. jer ona ako misli da nije fer, misliš i ti. možete li obje to "halaliti" što bi mi u bosni rekli ili ne. ako ne možete, a što je legitimno, onda bolje se ne žderati nego svaka na svoju stranu i točka.
ništa ne bih više dokazivala.
Ako ćeš procjenjivati nekretnine, vjerojatno ćeš na to potrošiti te zaostatke mirovine, pa sestra neće imati na što biti ljubomorna.
Spajalica X.
Mali mimi DA Sestra je javno iznijela svoju ljubomoru dok Provincijalkaa svoju u sebi duboko zakopava dok ne eksplodira jednog dana.
Mene zapravo fascinira kako smo se lipo našli svi koji su zakinuti od svoje obitelji,ili su nas pokušali zakinuti...ili naše roditelje njihova braća i sestre. Srećom da se ovi šta otimaju za sebe veći dio kolača ne javljaju na forume.![]()
![]()
ja nisam zakinuta, bar se nadam LOL
a nadam se da nisam ni u drugoj kategoriji.
i fakat ispada da je bolje kad sam sebi priskrbis, nekako si mirniji. ovako sta god da roditelji naprave uvijek nesto ne valja.
u odgajanju djece svi zelimo jednako nasoj djeci, ali silom prilika ne moze se. ponekda roditelji izgube posao, ili zapadnu u neprilike koa sto je Carmina napisala, ponekda je kriza (OK od kad ja znam za sebe neka je kriza, umro tito, branko mikulic dao ostavku, pa dosao markovic, malo se smirilil, pa rat, pa onda malo blagostanja, pa opeet kriza itako to)
A ako kaže, hoću i zaostatke, i stan i kuću i sve, tebi šipak, e onda znaš što ti je činit. A možda i ispade nešto sasvim drugo, što veze nema u vašem slučaju sa imovinom i novcima, što to drugo, ne znam, teško je nekad predvidjeti sa onima koje dobro znaš, a kamoli ovako na neviđeno.
Ovo što je šafran rekla bi je moglo baš razoružati, nikakvi procjenitelji niti dokazivanje tko je koliko dao i uložio
Mama courage baš dobro rečeno.
Zapravo se meni ovakav razgovor dogodio s navedenom prijateljicom,plakalo se,vikalo,vrijeđalo. Razišle smo se a da nismo ništa rješile...(tako je izgledalo tada) šutnja nakon toga je trajala mjesec,dva...vljda smo u tom periodu shvatile da su u priči dva idiota i igrom sudbine opet smo se čule,nastavile kao da se nikad ništa nije dogodilo. A možda ona misli da sam ja idiot,a ona u pravusumnjam...
Zuska![]()
Zavrsila je ona fax. Samo je moj redovno trajao dulje. Mama nas je redovno poticala i objema govorila da ucimo i studirami koliko zelimo (redovno) dok moze da ce pomagati. Mama se financijska situacija pogorsala nakon mog studiranja.
Osnivala je obitelj zbog sebe i isto zato pocela radit. Nema tu govora da je ona tu olaksavala ista. I ja sam otkazala dom jer me ona stalno zvala nazad i da joj olaksam s bebom. S obzirom da sam puno vise vremena s njenom bebom/djetetom provela ja i "odradila"nocnih dizanja nego NM i uskakala gdje on nije.
Provincijallka, ništa od toga ne treba biti istina, samo ti želim pokazati da svatko ima svoju stranu priče i vjerujem da njezina ljutnja i gorčina nije nastala preko noći, nego nju nešto opako smeta - godinama. Druga stvar je što ti to gledaš drugačije.
Ako treba moja mama bi isla i njoj cuvati djecu (kao i prije sto je isla), samo sto ona nece da ju zove, a mama ne ide jer kad se posvadjaju onda jos sestra kaze "pa ko te zvao da dodjes?" Evo mjesec dana nakon sto sam rodila ona je isla na jedan operativni zahvat na koji je mogla ici ili tad ili na jesen. I bez obzira sto bi mi bilo tesko s bebom i djetetom pitala sam ju hoces da ti mama dodj. Meni je sestra rekla da joj ne treba. I sad kad je dosla prigivorila je kako su se svi tamo cudom cudili sto joj mama nije dosla,a nije rekla da je pomoc odbila.
Kuca je vece kvadrature, ali kat koji koristim nije i nadam se da necu jos duuugoo koristiti cijelu kucu. Njen stan im vise potencijala jer je u turistickom gradu.
Provincijallka, bezveze mi je ovako secirati, ali ako je netko ljut/ljubomoran, što pretpostavljam da tvoja sestra je u primjeru: mama tebi čuva djecu, a njoj ne, onda iz principa neće tražiti pomoć, na svoju štetu.
Pretpostavljam da je mama došla tamo i rekla došla sam ti pomoći, da bi stvari bile drugačije.
Možda i ne bi, nebitno, samo opet napominjem da je jedno što mi vidimo, a drugo što drugi vide, a svatko ima pravo na svoje osjećaje, mišljenje i ostalo.
Rekla ti je da joj netreba vjerovatno razmišljajući da će ti biti teško s bebom i djetetom. A sama nije htjela tražiti pomoć možda zato jer bi se moglo i "logički" zaključiti da joj je potrebna. "Njen" stan ima više potencijala ako ona iseli na ulicu pa ga renta. Sto ljudi sto ćudi. Anemona X. Provincijalkaa ne zamjeri,ne kritiziram nikkoga,dajem protutežu.
Procjenu bih joj predlozila kao objektuvni nacin da sazna je li zakunuta. To bez njenog znanja ne bih ni radila.
Ove sve stvari koje sam ovdje nabrojala njoj nikad nisam prigovorila (lutke, bicikl, kvadratura i sl.) jer mi to nikad nije pali na pamet i nije mi smetalo niti sam ikad bila ljubomorna, zavidna. Jednostavno ti osjecaji nisu postojali u mom odnosu sa sestrom. Ako je njoj bilo bolje i ja sam bila sretna.
Zato mi je ovo sve novo. Sad kad ju vidim drugcijim ocima. Ne kao sestru SESTRU, kao prije vec nekoga za kog sam ja mrtva i dodje nakon godinu dana,Posvadja se, trazi nazad sve sto je mojoj djeci dala. Moju bebu 1. dan uzme u ruke, drugi dan ni ne dodje na kat ju vidjet, treci dan odjuri kuci. Toj osobi i dalje nisam nista prigovorila, ali kad se mene nakon toga jos i nezahvalnom zove onda su to sve argumenti jer ja joj i dalje ne zamjeram te stvari vec njeno ponasanje!
Da. Tu su vise problem emocije, neka povrjedjenost. Kao da joj stalno treba dokazivati da mama ne voli vise mene. Stalno usporedjuje sto mama meni napravi, sto njoj.
Imam bolju odnos s mamom velikim djelom zbog blaze naravi. Kad mama meni i njoj napravi nesto sto nam nije po volji. Ona bukne, posvadja se, vrijedja, ja ne. I tocno zna gdje najvise boli i kad se svadja tu stisce.
ZAmjera sto mi mama sad pomaze pegla, cuva dijete. A ne vidi da i mi njoj pomazemo po kuci i sl. Kao da bi bila mirnija da i ja saljem dijete u vrtic i da mi mama ne pomaze.
Ovo meni sada baca nešto drugačije svijetlo na vaš odnos, mislim da je ipak mama x faktor u čitavoj priči i da je tu kod vas materijalno manje bitno, više ovo emocionalno, jer možda seka osjeća da je tebi mama ipak mrvicu više sklonija, a možda to i mama intimno zna, pa je onda to pokušavala konpezirati sa poklonima, ne znam, kažem, samo na glas razmišljam.
Ovo sto mama courage predlaze meni je najdraza opcija. I u pismu bih joj ja napisala samo kako se JA osjecam i sto ja mislim. .
Ali,ali...kad je tesko komunicirati. Takvi normalni razgovori kod nas su iznimka.
Nama bi trebao dobar komunikolog,ako ne pomogne on onda, psihoterapeut, a tek onda eventalno racunovodja i pravnik.
grozno za rec i kuca ima vise potencijala kad budemo sami. Ima ona gdje bit (s muzeve strane da hoce). Al to nije bitno.
Mozda cu zvucat jako zlocesto. Male su sanse da je ona mislila na mene i bebu.prije je to bio test da vidi kom ce mama pomoc. (Mogla je i na jesen na taj zahvat ako je mislila da sad meni mama treba vise, a da bi i njoj dobro dosla)
Kog ce mama "odabrat". A ona zbog svog vrjedjanja je stavila mamu u takvu situaciju da ce joj pomoci kad god treba, ali ju mora traziti.
Kad dodje i kad se posvadjaju Prigovara joj sto je dosla, dok sam ja bila tamo vikala joj je da dolazi po mene, a ne vidjet nju i djecu, u sezoni se dolazi kupati, prigovara sto kad je rucak sjedne za stol tj. Jede ono sto sestra skuha,. A kad mama kuha onda to ne radi po njenom. Kad joj pegla ne pegla dobro. Kad nesto radi ne valja, kad ne radi opet ne valja.
Opet moj mama misli da zna sto je najbolje za sve pa cesto radi po svom i to moju sestru cesto razljuti jer iste stvari radi i kad joj se kaze da napravi drugcije. Tako da se njih dvije posvadjaju odmah drugi dan i onda se konstantno svadjaju dok moja mama moze trpit i ne ode. Ali isto sto se njoj dogadja s mamom i memi se dogadja da radu po svom i sl. I to puni cesce jer zajedno zivimo. Hocu reci zavidu mi sto mi je mama pri ruci, a kad joj dodje onda joj smeta.
Da to je ista situacija kao i s mojom tetom i tatom, znači isto je baka bila sklonija mom tati, vjerojatno su bolje komunicirali i on bi se uvijek odazvao kad bi ona nešto trebala za razliku od tete. Mojoj baki je bilo jako krivo što se teta tako ponašala, neznam možda da joj je dala do znanja riječima da ih voli jednako da su joj oboje jednako važni, možda bi se stvari drugačije razvijale. Mislim ljudi puno puta misle pa moje dijete to zna, ali možda nezna, nama jako teško idu preko usta tako jednostavne riječi kao volim te, pogotovo kod starije generacije
Ma ja vjerujem da nije ona na tebe ljuta zbog novca,već na "sudbinu" koja se poigrala s njom tako da ona nije ni imala priliku da takve zaostatke dobije. Jedino da je studirala 15god je mogla. Čak i da ste isto identično školovanje imale ti bi završila kasnije jer si mlađa. Opet bi imala i veću mirovinu i veće zaostatke (jesam dobro skopčala) Zato ih valjda nije ni htjela uzeti. Vec smo pisali da je zakon jedno,a pravda ponekad nešto sasvim drugo. Ljuta je možda jer nezna objasniti,na vaše nerazumjevanje. Udala se u drugi grad i ona za pomoć mora pitati,a ti je spletom okolnosti imaš na pladnju. I za nju se pomoć isto tako treba podrazumijevati. Temperamentna je i brzo plane kao šibica dok si ti tako blaga,suzdržana i dobra ...ko se s tim može uspoređivati. Možda joj više od svega treba zagrljaj,topla riječ....da joj mama kaže "Došla sam u goste" i bez riječi pomogne koliko može. Možda je ovako,a možda je samo sebična,ljubomorna i zla. Na tebi i mami je da otkrijete
I Ja sam zeljela da mama drugcije "zdravije" kuha, tj da kuha na moj nacin (od kad imam djecu) i kad sam vidjela da ne ide ja sam kuhanje preuzela na sebe, nisam vrijedjala i sl.
Znam ja jako dobro da je njoj jako tesko u drugom gradu gdje je otisla i ostala zbog ljubavi. Tamo ne moze na nikoga racunati. Cijeli stan u djeca su na njenim ledjima. Pod stresom je i stalno nervozna. NM je musko s velikim M. Ne pomaze po kuci, a kad bas mora onda pomogne oko djece. Na njegove isto ne moze racunati. Zivjela sam s njima i znam da joj je tesko. Dok sam bila tamo pomogla san koliko sam mogla. Uskakala umhesto NM. I jako mi je zao sto je pod tolikim opterecenjem.
Zato sam dugo pravdala njeno ponasanje ( govorila sam sebi i mami nije joj lako treba ju razumjeti),ali sve ima svoje granice. Ne moze to stalno biti izgovor za vrijedjanje i omalovazavanje.
Nisam ja kriva sto MM pomaze i sudjeluje u svemu i sto mogu racunat na svekrvu.
Cesto ismijava neke moje izbore, a mislim da zapravo i ona zeljela da je kod nje tako (mm pere sudje, mazi me po busici, starije dijete jos siki pa je mala beba, a njeno vise ne pa nije mala beba ...)
Moram vam svima jos jednom zahvaliti. Bilo mi je tesko odlucit se i otvorit ovu temu. Mjesec dana sam ludjela. Na forumu cesce citam nego sudjelujem. Tesko mi je ovako se "ogoliti". Pricala sam s MM o toj situaciji i on je tu uz mene, ali drugcije je kad to netko prokomentira tko je izvan toga, makar sami moju stranu price.
Vidim veliki pomak kod sebe u ovih par dana i vasa misljenja, savjeti, komentari su me par puta dobro zamislili i preusmjerili moja razmisljanja i jaki su mi dragocjeni.
Nekako mi se pocinje kristalizirati da ipak novci nisu problem.
Samo ako će ti bit lakše...skoro svaka kuća ima takvih situacija i problema...ništa neobično...nisi ogolila ništa šta i mi u nekom pogledu nemamo.....ko kaže da nema problem negdje u životu taj kakai tko zna šta nas još čeka.
Za spomenik nisam komentirala jer je uredjen, ali lijepa misao. ♡
Ako je u njezinom slučaju problem koji ona vidi "manjak ljubavi", vjeruj mi, nema tih novaca koji bi to kompenzirali.
Zapravo na stranu i novci i kuca i stan. Ono sto je meni problem " ...teško je kad za nekog jedinog i svog postaneš zrnce soli..."
Jer i prije smo se svadjali i "zaboravljali" da smo se svadjali. Kod nas nema konstruktivnih svadja, hajmo sjest i rascistiti, argumentirati i saslusati drugoga. Vec je bitno svoje izgovoriti i otici
. Ja bih vrlo rado uvijek za stol i sa sestrom i sa mamom. Vrlo rado bih da se ukljuci i psohoterapeut ne da nas "popravlja" vec da kao nepristrani i objektivni komunikaciju upravlja, "prevede" sa pseceg na maciji jezik i obratno. Jer ipak se mi volimo, ali to ne znamo prevest. ( zamislite se sami mozete li voljeti jedno dijete vise od drugoga. Ja ne mogu. Vjeujem da ni moja mama. Samo imaju drugaciji odnos).
Ono sto me jako povrijedilo je trazenje te robice. Dirnula je u moju djecu. Svoje necake. Tek rodjenu bebu. Kao da sam joj neprijatelj. Tu me stvarno duboko povrijedila. Robica stoji u vrecici i ceka priliku da joj posaljem. Ne treba mi. Ali taj cin trazenja robice od moje djece...ni njen tezak, stresni zivot, ni novci, kule i gradovi, ni mamino ponasanje ...ni sto ti ja znam ju ne opravdava.
Mozda je vama smjesno. Sto, robica? Big deal? Ali meni je to vise nego strasno, grozno...ma ne postoji ta rijec sto to meni predstavlja.
Nakon tatine pogibelji svaka se zatvorila u sebe i sama nosila s boli i tugom i tu kao da smo zatvorile vrata jedna drugoj i dubokim emocijama. I nista ne prodire ispod povrsinskog sloja pa su novci, stan kuca problem. A cim se krene grebat i sestra i mama pobjegnu.
Nekako ne znamo sjesti za stol i iskreno reci sto je na stvari, ne zna se pricat bez napadanja i sve se tumaci kao napad pa obrana digne zid i vise nitko nikog ne slusa vec tepe svoje.
Ja bih tako voljela da imamk jedan petosatni iskreni razgovor i da nas se zakljuca da ne moze nitko otic dok se sve stane ne saslusaju s otvorenim usima i srcem.
Jos cu malo oduzit, ah sto cu kad ste mi od velike pomoci. Nakon mjesec dana vrcenja u krug i u lupanja u zid ovih par dana na forumu je pravo osvjezenje i sirenje vidika, vracanje u bit.
Ne mogu razumjet, vjerovat da ona moze u meni vidjeti neprijatelja niti da sam joj dala razloga za to. (Znam da nisam savrsena i cvjece i da imam svojih mana, ali ne smatram se losom osobom)
Evo sto me jos kopa. Kad je bila ovdje drugi dan ujutro smo osle u trgovinu s djecom. Bebu sam ostavila muzu. Iako je trgovina blizu zurila sam jer sikimo na zahtjev i znam da moram zurit i budem nervozna ako kupnju brzo ne obavim. nakon shopinga u istom centru navratila sam u ljekarnu po narukvicu za komarce za svoje dijete. Rekla sam mu da bira. Kupil to i lijekove i dok smo isli prema autu pitam sestru jel vidjela te narukvice. Na sto mi ona odgovori jesi ti vidjela B. (Njeno dijete). Sad si ja mislim kako jesam vidjela pa jucer su stigli, tu je s nama? Mislim, mislim i nije mi jasno. Nakon par minuta pitam. Kako to mislis? Ona kaze Jesi vidjela kako gleda dok ste kupovali narukvice? I sad se ja osjecam ko najveci jado. U toj zurbi ja nisam ni primijetila nju kraj sebe. Jos sam i mislila uzeti i njoj, ali moja sestra cesto ismijava moje postupke, izbore te nisam bila sigurna hoce li to prihvatiti.
I sad kad sam joj rekla da nisam vidjela i jel ona stvarno misli da ja ne bih kupila djetetu narukvicu da sam vidjela/znala da zeli. Ona mi nije vjerovala. Vec stvarno misli da namjerno nisam kupila. Pa kako moze misli da sam toliko dzubre, jer samo dzubre bi to napravilo.
Poslije sam razmisljala pa i moje dijete je pola sata prije toga u trgovini nosalo igracku i kako sam ja jurila kroz redove moje dijete je bilo s njom i njenom djecom i tom igrackom. I nije mi palo na pamet da joj kazem jesi ti cula/vidjela E? I da ocekujem od nje da kupi igracku. Kad sam joj to rekla. Samo je odgovorila Malo sam mu B.jevi igracaka poslala.
I opet nije bit u igrac, Narukvuci vec u tome sto ona meni mojim postupcima pripisuje negativne konotaacije i istu/slicnu situaciju ne primjenjuje kod sebe.
Stvarno,ali STVARNO morate sjesti i otvoreno razgovarati. Pa kud puklo. Želim da sve riješite pozitivno za sve strane
Provincijalkaa (napokon sam uspješno uočila da su 2 a, a ne neka druga 2 slova), da li shvaćaš da ti svako njezino pitanje (konstataciju) doživljavaš kao napad i odmah se braniš, a s druge strane ona uporno misli da ti zakidaš i nju i njezinu djecu?
To je dvostrani (loš) odnos. Jedna u drugoj palite te negativne osjećaje.
One ne vidi da si ti bila nervozna, žurila, da te beba čeka sa sisa,... ona vidi da je došla u posjetu, a ti nisi primjerila njezino dijete. U njezinoj glavi je da je za to da ga primjetiš trebalo 2 sekunde, ništa neće biti bebi, ako doma zaplače te dvije sekunde.
Ona gleda da si ti jednostavno bila u svojem filmu i neprisutna.
Takvu lošu situaciju ne treba dodatno paliti, nemoj joj se opravdavati,... Mogla si jednostavno reći sorry, baš sam se zagledala u te narukvice, nisam ni skužila, ajde mali xy idemo brzo do ljekarne da i ti nešto izabereš.
U tom trenutku ona je bila jako povrijeđena, iz tebi nerazumljivih razloga, jer smatra da si ti mislila loše.
Tu de vraćamo na dio gdje joj povremeno treba popustiti, priznati njezine osjećaje,... Nju potpuno jednako boli, kao i tebe robica, ona se isto osjeća da si taknula u njezinu djecu,...
Razgovor, razgovor, razgovor,...
Sad shvacam njezinu ljutnju. Taj dio razumijem. I dalje mi nije jasno zasto ne vjeruje da nisam primijetila. Rekla sam joj sorry nisam stvarno vidjela,zurim,nervozna sam, misli lete 100na sat. Ona je samo sarkasticno rekla "AHAAA (da), stajala je kraj tebe"!
Meni nije problem reci oprosti kad shvatim da sam pogrijesila, njoj je. I znam da smo razlicite(skori kao nebo i zemlja). Isto kao sto bih ja da je bilo obratno kupila svom djetetu narukvicu i ne bih nju smatrala odgovornom sto moje dijete ceznutljivo gleda. No taj dio razumijem.
Ja zelim razgovor, samo kako razgovarati s nekim tko ti ne vjeruje. (Zbog tog sam pricala o procjeni, meni za pocetak razgovora treba nesti objektivno, nepristrano jer inace sve sto kazem bit ce AHAA)
Za slova LOL.
Čekaj, a zašto si ti trebala kupiti nećakinji narukvicu?
Pa njena mama je bila tu i trebala kupiti svom djetetu kad je već "čeznutljivo gledala"
Ne kužim te fore.
Uopće ne kužim kako itko može na taj način razmišljati.
To je po meni bezobrazno.