 |
|||
nije to ručak u 7 sljedova ko kod tebe
to ti je bio sataraš, ili kupus ili tako nešto
sve u jednom ogromnom loncu
moj zadatak je bio da narežem povrće, obacim u lonac, dodam masnoću i sol i povremeno miješam (sa stolca)
i da pazim da se vatra ne ugasi
drugačije je sve to nekada bilo
baš drugačije
rehab i casa , potpisujem vas.
Ne pretjerivati, ali djeca moraju moći brinuti o sebi u skladu sa svojim godinama. Ne moraju, ali smiju. I stariji brat itekako može pričuvati i dati jesti mlađima, ako su mama i tata zapeli na poslu. Što će drugo?
Ili, moraš doći do broja od bar 3 komada djeceda tako razmišljaš...
Dakle, ni sa čim nabrojanim ja se nebi hvalilarehab prvotno napisa
O svašta....
Beti, čemu ova poslednja rečenica? Magični broj od dece tri znači da doživiš prosvetljenje na viši nivo ili da više ne možeš da postigneš sama? Ah, verovatno nikad neću saznati...Ali ne zvuči lepo.
Svašta se izmešalo u temi, ali ja sam govorila o četvorogodišnjacima, ne četrnaestogodišnjacima.
Mene zbunjuje sama početna svrha teme: da nabrojimo šta sve dozvoljavamo deci, a može biti opasno...Nužno je da takva tema izazove raspravu, zar ne? Jer svakome su parametri opasnosti različiti.
Što se tiče tinejdžera i čuvanja mlađih rođaka, provela sam većinu života brinući se o mlađoj sestri dok su roditelji bili na poslu. I dan danas ona pre pita za savet mene nego mamu. I divno se slažemo i puno je volim, i puno sam naučila o svemu i svačemu iz tog svog životnog iskustva, ali često, vrlo često poželim, sada kao što sam i u detinjstvu, da sam mogla da joj više budem sestra, a manje zamenska mama.
Meni se ne čini da se rehab hvali. Samo konstatira stanje.
Hvala Beti, neki uopće ne čitaju što drugi pišu, nego slijepo tupe po svom.
Otpočetka jasno piše da je tema otvorena da bi se oslobodila "Saga o kupusu". Svrha nije hvalisanje, nego raspravljamo što dopuštamo našoj djeci od kućanskih aktivnosti, prije svega aktivnosti u kuhinji.
Pulinka, i opet navodiš temu na krivi mlin. Mislim da je Beti htjela reći da drugačije razmišljaš kad imaš veći broj djece, podjela odgovornosti je nužna, nužnija nego kad imaš jedno dijete. To ne omalovažava roditelje s jednim djetetom, činjenica je da obitelj drugačije funkcionira s većim brojem djece.
Posljednje uređivanje od rehab : 21.09.2014. at 21:12
a onaj mali od jen je čini mi se isto u prekršaju obiteljskog zakona, taj niš po doma ne radi
kako stoji u ovom novom, da moraju pomagati u kućnim poslovima.
Sad vidim i tvoj post, pulinka.
Ova zadnja rečenica je šala, zato i je smajlić koji se smije. Nisam imala troje, kad je najstariji čuvao mlađeg.
Moja djeca su oduvijek živjela onako kao i mi. I imala pravo učestvovati u svemu, i isto tako, ne učestvovati. Kako bi se dogovorili, ili kako nam se tada dalo.
Ako voli jesti, i pripremiti si jelo, pripremali su, od 4 ili od 14, sporedno, kad su poželjeli.
Podržavala sam i podržavati ću samostalnost kad god to žele. Isto tako ću za njih napraviti što god oni ne mogu. Ili im se baš neda.
Nisam isključiva. Smatram da djeca mogu puno, i, uz pažljivo vodstvo, mogu naučiti jako rano neke stvari koje ih zanimaju. Iako, ne moraju ništa dok su djeca. Osim svojih obaveza.
Ja sam kuhala i čuvala sestru, i nije mi bio problem, niti mi to stvara traumu iz djetinjstva. Baš naprotiv, bila sam si sva važna, jer mama vjeruje u mene
Posljednje uređivanje od Beti3 : 21.09.2014. at 21:17
moj bi rađe skuhao ručak od 7 slijedova nego čuvao sestru pol sata
iako ga i to zapadne, jako jako rijetko, al zapadne tu i tamo.
Moj oko seke ima samo jednu obavezu. Kada idem uspavljivati mlađeg brata, pripremim mlijeko i dudu za slučaj da se seka probudi. Ako se ona slučajno probudi, njegov zadatak je da joj da nešto od toga i tiho joj priča dok brat ne zaspe (a on zaspe jako brzo, to je eventualno 5 min posla za njega).
Ostalo sve po njegovoj želji.
eto, svatko ima neki svoj no-no. meni se ne sviđa ideja da mi dijete udiše onu groznu kemiju koja pere stakla, pa i ja kašljem dok to špricam, a rasprši se u radijusu 1m (znam, znam, ocat...).
OK, glupa sam, nisam shvatila Betinu šalu kao šalu. Zaista.
I ja sam bila sva važna što čuvam mlađu sestru. Nemam traume. I nije mi tada to bilo teško. Ali, dugoročno, mislim da to nije bilo dobro za naš odnos. I postoji velika razlika između povremenog i svakodnevnog čuvanja/kuvanja/spremanja/hranjenja/oblačenja itd.
I dalje ne razumem temu, šta dopuštamo deci od kućnih aktivnosti- pa, jednokratno im dopustim praktično sve, ako tog trena mogu to da izvedem.
Ali, dugoročno, ne, ne bih volela da mi klinci ribaju i prskaju hemijom redovno, ne dam peglu, ne smeju sami da lože peć na drva, kućnim aparatima rukuju uz nadzor, za kuhinju sam već pisala, dobiju krpu za prašinu i usisivač ako hoće, nekad brišu pod oko 10-tak sekundi koliko ih to zanima, u dvorištu smeju sami da uzmu metlu i lopatu, a čekić, šrafciger i klešta uz nadzor. Ostali alat im nisam davala. Ah, da, imaju i ručnu bušilicu i pecaljke bez udica...
Ali od nabrojanog, redovni su samo u rasklanjanju svog nereda, održavanju sebe, nameštanju kreveta i rasklanjanju suđa. Sve ostalo je periodično.
U dvorištu ih ostavljam sa psima bez nadzora, a tamo držimo i nekoliko košnica sa pčelama. Što zvuči vrlo opasno, i uopšte ne mislim da svaka porodica treba tako.
Posljednje uređivanje od pulinka : 21.09.2014. at 22:08
Uh bas ste zaostrile, a tema je tako lijepa i korisna... Meni barem je uvijek korisno vidjeti u kako sirok raspon ide ono sto je nekom prihvatljivo ili neprihvatljivo.
Razumijem oba stava: moje dijete od 4 moze sipati vodu iz kuhala i drugi, dijete od 4 nema sta raditi s kljucalom vodom...
Moj trogodisnjak ne voli da jede bas, tako da po kuhinji ne petlja, s hranom ga progonimo po cijeloj kuci i dvoristu ne bi li koji zalogaj pojeo, ali ponekad mu ipak dodje, pa sam iz frizidera donese nesto sto bi zelio pojesti i trazi da mu otvorim ili odrezem. Voli vodu, pa to koristim opet da ga podmitim da jede: stoji na stolici i "pere sudje" - dam mu nekoliko soljica ili tanjirica i on to riba spuzvicom i sapire...
Ponekad presipa vodu ili sok iz case u casu, uglavnom mu to branim da ne napravi nered. Mislim da ne bi mogao nasuti sok iz tetrapaka bez proljevanja. Ali recimo kcer moje prijateljice u dobi od 2,5 sama donese casu sa stola, sok od litre i nalije casu bez da kap prolije. Tako da potpuno stoji ono da sve zavisi od djeteta do djeteta
Posljednje uređivanje od alef : 21.09.2014. at 22:45
ma naravno da ovisi o djetetu
ali i o roditeljima
ali, ono što mene ovdje muči je što smo sve mi jako tolerantne: poštujemo homoseksualce, srbe, vegetarijance, hrvate, muškarce u suknjama, žene na traktorima...
ali, ako netko odgaja djecu drugačije od tebe... ajmo, udri! opleti!
a većina nas se ovdje uopće ne poznaje
niti si partnere poznajemo
niti uvjete u kojima mi ili djeca živimo
mogu ja reći kako sam se osjećala. No takva je bila situacija jer mama nije sve stigla, a tata je na žalost bio od onih na guranje
Ja svoju baš nisam nešto uključila u kućanske poslove, osim podgrijavanja ručka i opet jer je situacija takva kod nas da MM i ja sve stignemo
pa lijepo ste vi divanile za vikend
ja sam jutros skuhala tu nesretnu tjesteninu i ostavila je. ipak niti se njemu niti se meni svidja da je on kuha bez nadzora. mozda mi on jako olaksva stim sto kaze da on ne bi kuhao tu nesretnu tjesteniu dok je sam. a inace strci s kata kad je rijec o kuhinji. cak se veselio novoj sjeckalici toliko da ju je sam otvorio i sastvaio i ukljucio na "prazno" da vidi kako radi.
ajme larmama nas dvije smo izgleda jako slicne po puno stvari. ja sam pak dobila sestru sa 10 god i 11 dana. mrzila sam sve sto je mene ukljucivalo. nije me smetalo sto se rodila i oduzela mi neku roditeljsku paznju (dapace laknulo mi je sto fokus nije na meni), ali peglanje pelena je bio moj posao. i nisam se uopce osjecala ponosnom zbog toga, vec mi je to bilo koma i naporno, a imali smo onaj valjak. dakle nes ti posla.
a sjecam se kad mi je mama na fasnik rekla da moram napraviti krofne jer ih radim bolje od nje. e tad mi je prisjelo dizano tijesto, koje nisam radila jos godinama. mozda jer je moja mama od onih koje ne znaju napraviti jednu zdjelu francuske ili jedan vajngl pecenih krofni vec ko da radim u pekari
nije me tjerala kuhati, pocela sam kuhati kad me zivot primorao, dakle kad sam otisla od kuce. danas kuham pristojno, jos nikog otrovala nisam.
Meni je takav osjećaj prema kutnoj brusilici. Bušilicu sam savladala (živjela sama godinama prije nego sam se udala, donijela bušilicu u miraz, he he he...)
ja sam imala 13,4 godina kada se moj brat rodio i da se mene pitala iz ruku ga ne bih bila ispuštala.
koji put bi mama krenula presvući ga, a ja odmah skočim: ja ću!
sad kužim koliko je i ona morala biti jadna, da nije mogla doć do rođenog si djeteta.
ništa u vezi njega se ne sjećam kao tereta. niti sam mu bila druga mama, niti sam mu to mogla biti.
pa šta bi onda radila naša mama?
a meni je sasvim normalno da u jednoj obitelji svatko u nju doprinese s onim što može.
nisam bratu peglala pelene, ali imala sam svoje obaveze kao dijete - koje sam si sama nametnula čim sam mogla, nitko mi ih nije.
moji danas jamraju kad trebaju iznijeti smeće iz kuće, sve se loptaju: de ti, de nek on...
valjda neće danas sutra pričati da su danonoćno izbacivali smeće? loool, u 3 smjene. koliko ih i to mrzi.
a ja vjerujem svima da je taj osjećaj tlake stvaran. ma koliko malen posao bio.
Pa je,stvaran je.
Tak je.
Trebaju znati.
Ne činimo im nikakvu uslugu ako ne znaju brinuti o svojim stvarima i osnovnim potrebama. Ne kažem da je nužno da dijete od 4 godine samo sebi napravi kakao (iako može, uz nadzor) ali TREBA prepoznati taj trenutak kad su djeca zrela da preuzmu nešto od naših obveza.
Ovo s rezanjem mesa je tipičan primjer...
Uostalom, pisala je Mukica davno na nekom topicu da joj je došao susjed (23 godine ili tak nešto) pitati ima li što za jelo. Ova mu je dala šnicl na tanjur. On ne jede, a kad ga je pitala što s mesom nije u redu, rekao je da čeka da mu nareže....
Ont. moja djeca imaju roditeljski terorizam 1x tjedno kad moraju pristojno jesti za stolom koji su prije sami postavili po regulama bontona, ali uglavnom ne inzistiram na duplim tanjurima, platnenim salvetama i ispravnom odabiru malih viljuški i ostale krame. Znaju da to postoji i za koje je prigode. Zamislite danas sutra osobu koja se ne zna ponašati za stolom i recimo narezati meso... Ja tupim svoju djecu kako treba ostaviti pribor za jelo, da se ne smije graditi mostove od toga preko tanjura, da ne drže laktove drugima u tanjuru i slično, ali relativno malo imaju prilike jesti vani. Ove godine (i prošle) u glazbenom kampu ipak su im dobro došle te vještine.
Isto i pakiranje - baš sam brinula što ću zateći kad dođemo po djecu. Dočekala su me dva solidno spakirana kofera (solidno znači da ništa nisu zaboravili ugurati unutra).
eh, šta je meni sve tlaka...
Ja sam otkrila da je ovo kontradikcija - tlaka je ako je posao premalen. Istu situaciju imali smo lani i predlani sa izbacivanjem smeća. Sad - samo ostavim i kad se kanta prepuni, netko odnese. ALI treba im dati priliku da sami zaključe da to treba.
Otišla sam u subotu k svojim roditeljima u drugi grad. Dan prije sam podsjetila djecu da treba presvući posteljinu, oprati kupaonicu, skuhati njoke (imali su gulaš skuhan), napraviti salatu... blablabla... dakako i svoje knjige pogledati.
Gledam jučer - sigurno su 90% toga obavili kako treba. Mlađi nije obrisao prašinu sa svih polica, stariji nije oprao nogu od wc-a, ali sve bitno je bilo napravljeno. Na kraj pameti mi nije padalo prigovoriti. Dobro je. Bolje je nego je bilo prije nego su čistili. Nisu ostali gladni. Uostalom, to je i njihov dom.
Najbolji mi je stariji sin - kad napravi nešto što se baš ne vidi na prvu loptu, zove tatu koji se mora diviti kak su recimo ulazna vrata fino uglancana s jedne i druge strane. Mlađi ima druge štoseve - prije nego će oglancati ogledalo, hukne pa prstom mrlja za svoju dušu, a onda sve počisti. Treba od tih kućanskih poslova napraviti zabavu (zapravo pustiti klince da si sami naprave zabavu) i ide to.
Uvijek će biti stvari koje netko ne voli raditi, ali i s nama odraslima je tako. MM ne voli peglu i to mu je fuj posao - izvukao ju je valjda 2x u životu dok sam ja čamila u rodilištu. Ali nema veze. Moj mlađi sin i ja smo neuredni (ne vraćamo stvari na mjesto) pa onda krajem dana ili tjedna imamo puno posla sve dovesti u red. I tako - treba si naći neki način života koji je svima prihvaljiv. Bit će dana kad će sitne poslove doživjeti kao tlaku, ali i meni je ponekad tako. Jednostavno mi se ne da.
oprosti, al ti homoseksualci, srbi, muškarci u suknjama, žene na traktorima, to se sve događa nekom drugom, a ne nama, molim lijepo.
pa onda nije ni važno koliko smo tolerantni, kad je to ionako samo nazivno...
djeca, s druge strane su tuten, na glavi nam sjede i ne možemo ih odmaknut nikako. dođu ti ko produžena ruka i uz to neupravljiva. a naša. i sad nek ti se netko usudi reći da ti je ružna il neodgojena ta ruka, što ti se vuče po podu za tobom, cccc, pa odma zube moraš pokazat. to je iskonski, ne moš si pomoć.
Ne kužim, na koji bi način trebale raspravljati preko foruma ? Naravno da se ne poznajemo, niti moramo imati iste stavove o svemu, niti moramo smatrati da su tuđi stavovi o odgoju djece, homoseksualcima i srbima jednako ispravni kao naši.
Ajme, na sto lici ova tema?!
Moja uskoro sestogodisnjakinja je spretna u kuhinji , ali kako savrseno lakira vlastite nokte , to je nevjerojatno.
mala ima odlucno finu motoriku, potencijal pravi.
neki dan je nas ( potpuno zmotani i nezaiteresirani ) 12 godisnjak uz moje nagovaranje i nadzor, kuhao njoke sa spekom u umaku od vrhnja. Sam je rado sve. Nisam niti razmisljala da bi to bilo toliko opasno. Sad ste me pokolebali...
Ne daj se pokolebati. Nije to preopasno za 12-godišnjaka. Da je 6-godišnjak u pitanju, bilo bi opasno. Bitno je da je dovoljno visok da može baratati suđem.
je, je, često se prepoznajem u tvojim postovima
sirius, ma taman posla da će to tako nešto pokolebat.
Posljednje uređivanje od marta : 22.09.2014. at 09:00
Dovoljno visok ?! :D
ima skoro 10 cm vise od mene, pa mozda da mu prepustim kuhinju skroz. (?)
sirius, pa šta bi te pokolebalo
dečko od 12 godina i visine skoro 170
opasno je za malecke, one kojima je štednjak do nosa
eto
bolje da se ti makneš, opasnije je tebi nego njemu
cek vi nju ozbiljno shvacate???
po meni iz nje pršti cinizam.
Nudim ja kuhinju , ali nece pa nece.
cek vi nju ozbiljno shvacate???
po meni iz nje pršti cinizam.
ali zato sam uvela povremene sate kuhanja pod -moras.
kad mu oca u kuhinju ne mogu natjerati, mogu djecu povremeno maltretirati.
za njihovo dobro. :D
Drago mi je da si ovo napisala jer mene to muči već duže vrijeme.
Muče me žene, majke, kraljice, turbo žene koje rade po 15 sati dnevno, imaju troje ili više djece, ogroooman vrt, ogrooomnu kuću, sve same čiste, štihaju, kuhaju i još svaki dan razvlače pite, zdravo se hrane, sve bio, a usput štrikaju, heklaju, recikliraju sve živo i mrtvo, seksaju se s mužem svaki dan barem triput....
Ma mislim,
Kajgot
Dajte nemojte pretjerivat, izmišljat i ne znam kaj sve ne
Imam dovoljno i godina i roditeljskog i radnog i bračnog staža da znam što je moguće utrpat u 24 sata, a što ne.
Posljednje uređivanje od Tanči : 22.09.2014. at 09:19
A vidiš, ja im vjerujem.
Stvarno ima onih superžena koje i kuhaju i vježbaju i čitaju i još svašta uz to, a djeca su im svu lektiru pročitala u predškolskoj dobi.
Ali me to ne pogađa.
One su super.
A ja sam sebi u redu.
I to je u redu.
x
ja sam imala takvukolegicu na poslu, i djelovala je baš na mene, kraljicu prokrastinacije, inspirativno. znate ono - e, i ja ću tako. od sutra
da, ja isto ne mislim da netko izmišlja
mislim... nezamislivo mi je to
ZAŠTO bi itko lagao?!
kome i čemu?
ali mi smeta to što je svaka ona koja radi drugačije - nenormalna
hebote, pa ja se osjećam krivom što mi ne jedemo paštu!
vid nje, s preko 30.000 postova, još se čudi svađi oko djece. ili šmrklji.
e kad te strina nija natjerala da nju kuhas, vec staratas i kupus
meni je isto cudno, ali evo ja imam susjedu, djece komada 4, vrt, pere, pegla i sve po redu. ali ja vise spavam. al se valjda tjesim da sam lijepsa radi tog bjuti slipa
Apricot Hlebinka
Eto ti i prezime.
Posljednje uređivanje od marta : 22.09.2014. at 09:30
Ja već neko vrijeme preskačem kuhati stvari koje bi si oni mogli sami (baš ovo što i ti učiš svoje dijete) a koje vole, pa kad se zažele nema im druge nego ući u kuhinju. I slažem se da djecu treba povremeno maltretirati za njihovo dobro.
i ja. objavljujem svako malo da nisam posesivna sto se tice kuhinjske vlasti, rado cu je podijeliti i prepustiti
ali nije da se nesto trgaju
ispeci palacinke, skuhati juhu (s kockom), ili tijesto, ispeci jaja, to je uglavnom to od kuhanja
za sad. dok ne uvedem radnu obavezu
jos ce na kraju od straha od ozljeda djece u kuhnji ispasti topic kako natjerati iste na kuhanje
e kad te strina nija natjerala da nju kuhas, vec staratas i kupus
lako za paštu, al ja ne kuham must have jelo ovog foruma - the VARIVO.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 22.09.2014. at 09:33
Pa istina! Morat ćemo rascijepati i ovaj topic po dobi (kao na izazovima roditeljstva) jer bome ne bih u kuhinju naganjala predškolce, ali ove velike možda i bih.jos ce na kraju od straha od ozljeda djece u kuhnji ispasti topic kako natjerati iste na kuhanje
nema u bosni tjestenina, pa znaš toe kad te strina nija natjerala da nju kuhas, vec staratas i kupus
samo pita
ja sam špagete prvi put vidjela kad smo u zagreb doselili
ali, nikada pašta nije na velika vrata ušla u našu kuhinju
nije da ne volimo, dapače
ali nije moj modni izričaj
čekaj, marta, ti fakat misliš da žene izmišljaju da rade ovo ili ono, kuhaju ovo ili ono, da djecu predstavljaju drugačijima nego što jesu
ali, ZAŠTO, pobogu
mislim, koja korist od toga?!
Posljednje uređivanje od apricot : 22.09.2014. at 09:36
I ja sam bila takav utopist do pred koju godinu. Nisam mogla zamisliti da bi bilo koja odrasla osoba imala razloga izmisljati. A onda me nekoliko situacija tresnulo na zemlju. Razlozi tog laganja su vrlo prizemni: nahvaliti sebe ili poniziti nekoga tko ti ne zeli klimati.
Istina, i dalje vjerujem da ljudi ne izmisljaju, osim onih za koje sam se sama uvjerila da muljaju. :D
Kod mene je tocno ovako osim sto na stokrlu stoji moja kcer a ne janije to ručak u 7 sljedova ko kod tebe
to ti je bio sataraš, ili kupus ili tako nešto
sve u jednom ogromnom loncu
moj zadatak je bio da narežem povrće, obacim u lonac, dodam masnoću i sol i povremeno miješam (sa stolca
i da pazim da se vatra ne ugasi
drugačije je sve to nekada bilo
baš drugačije
Gledajte, nisam ljubomorna i baš me briga što je iza drugih vrata jer ja sam sebi super.
Ne netko drugi, već sam ja sebi super.
I kuham i to odlično i sama pečem mlince, razvlačim pite, kuham zimnicu...ali ne naravno u istom danu.
Ali baš kako Apri napisa da joj nije jasno ono za tijesto, tako meni nije jasno puno toga, ali neću u epske širine.
Moram radit
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
