Meni se čini da ne treba reagirati na svaki mig, tj. kako mi djeca rastu, tako se, umjesto više, manje vodim onom o kompetencijama. Trudim se dati djeci vremena za ispravnu odluku, jer mi se čini da nema šanse da bilo kakvo biće neće od prve odabrati jednostavniji način.
Pa ako nije baš sportaš godine, da će biti kukanja, izbjegavanja itd. Kome je u interesu trčat, ako može ležat i igrat igre :hehhe:, ako nema neku motivaciju...tipa da mu/joj ide, da je ekipa odlična ili tako nešto.
Treba možda krenut od toga koliko se nama nešto da/ne da. Nakon dana na poslu (ili u školi, štogod).