yours in free thought (ireligiozni topic) - 4. dio

[vertex]

Ne baš davno sam u nekoj raspravi, više se i ne sjećam kojoj, samouvjereno napisala da u Hrvatskoj nema gladne djece. Malo nakon toga su se počele pojavljivati vijesti upravo o gladnoj djecu u Hrvatskoj, što me užasnulo. I bilo mi je neshvatljivo. Evo komentara na tu temu. Samo kratki uvod:

Da, u Hrvatskoj imamo gladnu djecu. Ali povezivati to s krizom i siromaštvom Hrvatske kao takve – pogrešno je. Gladna djeca su jednostavno posljedica činjenice da neki u Hrvatskoj ne rade svoj posao, za koji uredno primaju plaću. I to dobru plaću, debelo iznad medijana ili prosjeka ove zemlje.

(mama ptičice, nije da ignoriram, nego ne znam. U našoj školi nemamo takvih situacija i nisam se time bavila.)

[mama pticica]

nema brige

[mama courage]

samo kratko da odgovorim. da, mislim da je regulirano ugovorom, ali nemam vremena tražiti članak ugovora gdje to točno stoji.

možda te ovo bude zanimalo: link

[mama pticica]

hvala!

[Jelena]

U nekoj drugoj zemlji imaju problem da ne mogu vise organizirati vjeronauk jer nemaju dovoljno ucenika. Samo 31% djece iz katolickih obitelji ide na vjeronauk.
http://m.mdr.de/thueringen/religions...#mobilredirect

[Zuska]

Pozdrav, svakako ovo pročitajte!
Tekst jest dug, ja sam ga čitala u dva dijela, ali dugo nisam pročitala na nekom portalu nešto ovako sadržajno, detaljno, potrijepljeno i stručno.... U jednom tekstu sve što bi svaki student medicine trebao znati o liječničkoj etici, pobačaju, prizivu savjesti, pravu žena na odlučivanje, posljedicama...

Prigovor-savjesti-i-nagovor-savjesti-u-ratu-oko-pobacaja

[seni]

zuska samo sam bacila pogled, a citat cu detaljno kad stignem.
ova libela mi se stvarno svida. a jos mi se vise svida citati pametne tekstove ljudi koji znaju sto i o cemu pricaju. a toplo mi je oko srca, da takvih ljudi koji se angaziraju, imaju sto za reci i stvaraju takve portala jos ima.

[Zuska]

Slažem se, a na Libeli stvarno zna biti super tekstova.
Kad pročitam takav (kakav) dobar tekst, budem uzbuđena, jučer sam čituckala po Libeli i Križu života i mislim da mi je pola večeri srce lupalo od sreće

[sasa]

Zuska genijalan je ovaj tekst!

[Zuska]

Jel' tako?!

[suncokret]

tekst je super, jedino me žalosti činjenica da smo nekad u "tamnici naroda" bili ne samo u korak s ostatkom europe, nego u mnogim stvarima i napredniji.
a gle nas danas...

[Zuska]

"...ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za pluralizam u sklopu projekta Biti žena u Dalmaciji – patrijarhat u suvremenom kontekstu."
http://stav.cenzura.hr/kako-se-abort...lira-u-evropi/

[Zuska]

A sad tekst koji morate pročitati. Iznervirat ćete se, ali o ovoj svinjariji Borasa i Crkve morate znati: Rekonkvista-novog-rektora

[cvijeta73]

A sad tekst koji morate pročitati. Iznervirat ćete se, ali o ovoj svinjariji Borasa i Crkve morate znati: Rekonkvista-novog-rektora

đizs, prvo me iznervirao stil pisanja u ovom članku i konstrukcije rečenica.

mislim, sori lasiću, al koji je ovo k?

Širi trend opće merkantilizacije provodi se i na vezanoj razini podjele utjecaja među akademskim kadrom koji uređuje pripadajuće upravne i druge relacije, uvelike nalik internoj aristokratskoj stratifikaciji jer je u ovom poslu moneta u stanju poprimiti razna kurentna obličja.

ako sam dobro shvatila, a to je upitno :D najveća svinjarija je da će ovi koji završe dvopredmetne studije moći predavati i vjeronauk i još neke predmete koji nemaju veze s vjeronaukom? ili? a to je velika svinjarija.

[Zuska]

Dijelim mišljenje o stilu
Ali da, point je da Boras uništava šanse za zaposlenje vlastitim studentima. Da, teolozi će onda moći predavati i drugi predmet.

[Kanga]

Ali da, point je da Boras uništava šanse za zaposlenje vlastitim studentima.

Uz ne nevažan dodatak da je, pretpostavljam, puno lakše upasti u kvotu redovnih studenata na KBF-u nego FBF-u.

Za stil moram

[Kanga]

FBF-u = mislih reći FF-u. još jedan za mene

[suncokret]

Dijelim mišljenje o stilu
Ali da, point je da Boras uništava šanse za zaposlenje vlastitim studentima. Da, teolozi će onda moći predavati i drugi predmet.

biologiju i fiziku po mogućnosti

[suncokret]

kad komentiram prije nego pročitam o čemu se ustvari radi.
vidim sad, da je FF u pitanju.

[seni]

ja mislim da ce biti najbolje da hrvatska izade iz eu-a, te da se pridruzi sjedinejnim americkim drzavama, kao 51 drzava.
jer, moze biti da je to tako i u americi.

jos mi ne ide iz glave onaj clanak. da li ste primjetili, da objasnjenje nije islo, eto u europi (kojoj kulturno, povjesno i ino pripadamo, ili se barem tako deklariramo) nije ni uobicajno, ni normalno, da kod vlade ili predsjednika ateizam - vjera igra bilo kakvu ulogu. pa eto ugledajmo se na europu.
nego, vidite kako ima razvijenih, pametnih zemalja u kojima je to tako vazno, (bez da naravno obrazlozis zasto je to kod njih drugcije) - eto amerika.
dakle, eto mi hrvati samo trebamo tako nastaviti. naravno sve u svrhu ljudskog rasta i opceg dobra.

[cvijeta73]

kad komentiram prije nego pročitam o čemu se ustvari radi.
vidim sad, da je FF u pitanju.

doći će i do PMF-a kako je krenulo.

[suncokret]

seni, onaj tekst mi je postao savršeno jasan kad sam saznala da ga je pisala teologinja, a što će djecu učiti vjeroučitelji na satovima hrvatskog, povijesti, sociologije-ne usuđujem se ni zamišljati.

[suncokret]

doći će i do PMF-a kako je krenulo.

čini se da će trebati malo bolje proučiti teme kao što je ona o irskoj. malo sam već prestara za selidbu, ali polako će stanje u ovom društvu doći do točke koju više neću moći izdržati

[Jelena]

Mozda na krivom mjestu linkam, al ne znam za bolje
http://www.washingtonpost.com/opinio...acc_story.html

[Jelena]

Mozda razumljivije:
http://m.huffpost.com/us/entry/6146564

[enela]

Citam vas redovno i zelim vam zahvaliti na linkovima do kojih sama vjerojatno ne bi nikad dosla ❤️

biologiju i fiziku po mogućnosti

A na ovo cu samo reci: e da meni daju predavati vjeronauk

[ina33]

Citam vas redovno i zelim vam zahvaliti na linkovima do kojih sama vjerojatno ne bi nikad dosla ❤️

X

[seni]

da li je netko od vas procitao Piketty-a - kapital u 21. st. - ?

[cvijeta73]

da li je netko od vas procitao Piketty-a - kapital u 21. st. - ?

od nas nije, al znam ko je zoki

[seni]

[Jelena]

Zanimljiv projekt protiv ksenofobije

[Mojca]

Imam jedno praktično pitanje...
Našoj trogodišnjakinji uvijek govorimo istinu, stavimo u okvire koji su njoj prihvatljivi... a zadnjih dana se otvorila tema smrti. Pitala je svoju čuvalicu di je njen tata... a ona je, u skladu s uputama, rekla je da je umro i da ona više nema tatu... pa su krenula pitanja, kako zašto... pa se sjetila mrtvog krokodila (bio je to samo obični gušter ali sjećanje čini čuda) kojeg smo promatrale u Alpama... i malo sam zapela... Kako trogodišnjakinji objasniti da nekog nema više... Kako ga nema više, a tu je? (Gušter.)

Idemo na groblje baki, kažemo da joj palimo svjećicu... tu još nije bilo pitanja, ali bojim se krenuti će skoro... a znam da su klinci skloni vizualizaciji i ne bi joj baš rekla golu istinu: čuj baka je umrla, zapalili su ju, i stavili u zemlju pod ovaj komad kamena.
Anđeli mi nisu opcija, reinkarnacija, ma koliko mi je bila bliska nekad, mi isto nije opcija...
Kako to nježno učiniti, kako ublažiti, umotati u dobi primjeren papirić, a reći istinu? I pritom se ne vrtjeti u krug.

[Kanga]

Mi im govorimo ono u što vjerujemo. Bez anđela, bez reinkarnacije. Ali uvijek samo onoliko koliko sami pitaju. Kako će oni prihvatiti neumotanu "istinu" (našu istinu) uvelike ovisi o tome koliko si ti sama mirna s njom - djeca u toj dobi hvataju naše "vibre" više od bilo čega drugog.

[lunja]

M. je u toj dobi bila opsjednuta smrcu, koliko tko od nas planira zivjeti, ko ce prvi, a ko za njim. Ja sam joj u principu govorila istinu, cak ni ne izostavljajuci detalje tipa crvici.
Ublazila sam pricu jedino tvrdnjom da cemo svi zivjeti barem sto godina, osim ako se sluuuuuuucajno ne razbolimo. I da ce djeca koja se danas rode zivjeti sigurno i vise od sto godina. I, tko li bi ga znao, mozda cemo jednog dana biti i besmrtni.

Isto tako sam rekla da neki ljudi misle drugacije. Da ce ponovno zivjeti negdje drugdje. Ili u nekom drugom tijelu.

Mala je dugo bila veliki pobornik reinkarnacije, ali mislim da je to prvenstveno jer jako voli zivotinje, pa joj se svidjela mogucnost da postane zivotinja.

[rehab]

Imam jedno praktično pitanje...
Našoj trogodišnjakinji uvijek govorimo istinu, stavimo u okvire koji su njoj prihvatljivi... a zadnjih dana se otvorila tema smrti. Pitala je svoju čuvalicu di je njen tata... a ona je, u skladu s uputama, rekla je da je umro i da ona više nema tatu... pa su krenula pitanja, kako zašto... pa se sjetila mrtvog krokodila (bio je to samo obični gušter ali sjećanje čini čuda) kojeg smo promatrale u Alpama... i malo sam zapela... Kako trogodišnjakinji objasniti da nekog nema više... Kako ga nema više, a tu je? (Gušter.)

Idemo na groblje baki, kažemo da joj palimo svjećicu... tu još nije bilo pitanja, ali bojim se krenuti će skoro... a znam da su klinci skloni vizualizaciji i ne bi joj baš rekla golu istinu: čuj baka je umrla, zapalili su ju, i stavili u zemlju pod ovaj komad kamena.
Anđeli mi nisu opcija, reinkarnacija, ma koliko mi je bila bliska nekad, mi isto nije opcija...
Kako to nježno učiniti, kako ublažiti, umotati u dobi primjeren papirić, a reći istinu? I pritom se ne vrtjeti u krug.

Reci joj istinu i budi spremna da ćete se vrtjeti u krug.
Moj sin se u dobi od 2 god suočio sa smrću bliske osobe, a baš je u to vrijeme bio navučen na crtić Kralj lavova (scena sa pogibijom Mufase) i krenula su pitanja o smrti. Objasnili smo mu jednostavno, onako kako jeste (odnosno, onako kako mi vjerujemo da jeste) i to je bilo to. Puno je ispitivao, a ja nisam znala kako to zapakirati. Ispalo je puno bolje nego što smo mislili.

[Barbi]

Potpuno je drugačije kad dijete pita onako znatiželjno i apstraktno o smrti, više filozofski. Uvijek sam s njima pričala o smrti vrlo realno, od činjenice da se ljudi rode, žive i na kraju umru i nema ih više do činjenice da ne možemo znati kad će tko. Svi se naravno nadamo da ćemo živjeti dugo dugo i u dubokoj starosti samo zaspati. Ali što koga čeka ne znamo.
A onda, prije 5 godina suočili su se sa smrti u najsurovijem obliku, umrlo je jedno blisko nam dijete, naglo i neočekivano.
Tada sam shvatila da bez obzira na sve naše razgovore oni smrt kao konačnost uopće ne mogu pojmiti.

[ina33]

Smrt kao konačnost, mislim da sam jednom čitala, djeca ne mogu pojmiti prije dobi od 9 godina (to sam čitala iz aspekta kad dijete može shvatiti da je ono samo "uništivo" u smislu da ga može zgaziti auto, da može pasti i poginuti). To pitanje, mojca, je vjerojatno slično nešto kao svako važno životno pitanje (npr., kod posvojenja, the razgovor). Odnosno, to sigurno nije "the razgovor", već će se ta tema svake godine vrtiti i obrađivati.

Potpis gore na cure koje su rekle objasni neuvijeno tj. kako je tebi prirodno. Pritom budi spremna i na djetetovu tugu. Ako hoćeš utjehu - čula sam i kod vjernika primjer da je jedna curica, kad ju je mama tješila nebom i anđelima - rekla ja ne želim da je taj i taj anđeo, ja bih htjela da je on tu samnom, sad, isti kao što je bio.

Znači... nema neke prečice... tj. ima puno razgovora, i cirkularnih, dok dijete koliko-toliko to pojmi. Ja sam pričala klasičnu ateističku priču - žive u našim sjećanjima, u srcu (ima koji put utjehe u stavjlanju ruke na djetetovo srce). Waiver: nisam morala objašnjavati blisku smrt.

A tematiku smrti imaš i u Bambiju, i u Kralju lavova (circle of life) - pa možeš od tamo event. krenuti. Budi spremna na sve reakcije - da je to ne tangira, da je jako zatangira. Pa onda spoznaja (ta valjda ide prije spoznaje njihove smrtnosti) da mama i tata mogu umrijeti (recimo, moja nas je čula kad je umrla W. Houston koja je naša vršnjakinja) itd.

Samo hrabro!

[ina33]

Linkam iz Poliklinike za zaštitu djece Grada ZG-a (ima "tablica" prema dobi, govori se o nošenju sa smrću bliske osobe, ali korisno je i za apstraktno - ovo o dobi - tu kaže da razumiju konačnost u dobi od 7 godina (vjerojatno je to individualno, ja bih rekla možda i kasnije, potpuno razumiju tek adolescenti, kako tu piše):

Djeca od 1 – 3 godine
- nemaju pojam vremena, pa tako ni budućnosti
- nemaju jezik i rječnik za imenovanje osjećaja
- nemaju emocionalne i kognitivne sposobnosti da shvate gubitak
- smrt i odsutnost za njih imaju isti učinak

Djeca od 3 – 7 godina
- ne razumiju gubitak, ali su ga intuitivno svjesna
- postavljaju pitanja (npr. tko je kriv)
- personificiraju i mistificiraju smrt
- nemaju rječnik kojim bi izrazili sve što misle i osjećaju
- izražavaju emocije
- mogu imati teškoća u koncentraciji i dosjećanju
- doživljavaju smrt kao kaznu
- mogu imati poteškoće sa spavanjem
- često reagiraju tjelesnim simptomima
- pokazuju jaku vezanost za (preostalog) roditelja ili drugu blisku odraslu osobu

Djeca od 7. god. do adolescencije
- razumiju neizbježnost, konačnost i nepovratnost smrti
- pokazuju emocije
- povlače se od ostalih
- imaju jaku potrebu da zadrže kontakt sa umrlim
- mogu imati poteškoće u koncentraciji i dosjećanju
- javlja se osjećaj gubitka kontrole u životu
- javlja se gubitak samopoštovanja
- pokazuju jaku vezanost za (preostalog) roditelja ili drugu blisku odraslu osobu
- pokazuju jaku zabrinutost za sigurnost svojih bližnjih ? separacijska tjeskoba
- mogu biti zaokupljeni ispravnošću vlastitih postupaka
- mogu se javiti poremećaji spavanja
- imaju tjelesne simptome

Adolescenti
- potpuno razumiju konačnost i prirodu smrti
- izražavaju emocije ali često usamljeno
- zadržavaju kontakt s umrlim
- mogu imati poteškoća u koncentraciji i dosjećanju
- osjećaju gubitak kontrole u životu
- gube samopoštovanje
- osjećaju besmisao i potrebu za osvetom
- teško se odlučuju između pripadanja obitelji i odlaska od nje
- često preuzimaju ulogu odrasle osobe
- imaju osjećaj krivnje – pogotovo ako su postojali sukobi sa umrlom osobom

[rossa]

Imam jedno praktično pitanje...
Našoj trogodišnjakinji uvijek govorimo istinu, stavimo u okvire koji su njoj prihvatljivi... a zadnjih dana se otvorila tema smrti. Pitala je svoju čuvalicu di je njen tata... a ona je, u skladu s uputama, rekla je da je umro i da ona više nema tatu... pa su krenula pitanja, kako zašto... pa se sjetila mrtvog krokodila (bio je to samo obični gušter ali sjećanje čini čuda) kojeg smo promatrale u Alpama... i malo sam zapela... Kako trogodišnjakinji objasniti da nekog nema više... Kako ga nema više, a tu je? (Gušter.)

Idemo na groblje baki, kažemo da joj palimo svjećicu... tu još nije bilo pitanja, ali bojim se krenuti će skoro... a znam da su klinci skloni vizualizaciji i ne bi joj baš rekla golu istinu: čuj baka je umrla, zapalili su ju, i stavili u zemlju pod ovaj komad kamena.
Anđeli mi nisu opcija, reinkarnacija, ma koliko mi je bila bliska nekad, mi isto nije opcija...
Kako to nježno učiniti, kako ublažiti, umotati u dobi primjeren papirić, a reći istinu? I pritom se ne vrtjeti u krug.

moja još ne zna da ljudi bivaju pokopani na groblju. mi rekli da je to mjesto gdje se sjećamo našim umrlih. a kad umru onda ih više nema (nema, nema), a uspomena na njih ostaje u našim srcima. malo je još propitivala, ali rekli smo da nema nađela čuvara na nebu, nema reinkarnacije. samo više nema.
I da umiru svi jako stari (i ona će umrijeti kad bude prabaka). iako smo zadnjih godina dodali da umiru i jako jako jako bolesni ljudi.
I ako te pregazi auto, onda te više nema

[Riječanka]

moji, barem ovi stariji, nisu pokazivali neko pretjerano zanimanje za tu temu kad su bili manji. vodili smo neke razgovore, ali isto u stilu - umreš kad si jako star, i kad si jako bolestan ili te pogazi auto.
sad mi se čini da su na neki način to sami sebi posložili u glavi. sve u svemu, moram ih "pripremiti" jer nas uskoro čeka rastanak s mojim ocem. to bi trebao biti prvi susret sa smrću u bližoj obitelji. ne znam koja me sad pitanja očekuju, ne znam ni koja ću pitanja sama u glavi imati, jer me smrt kao takva uvijek uzdrma u mom svjetonazoru.
to je jedino na čemu iskreno zavidim vjernicima, ono prihvaćanje da ovo nije pravi kraj. kad sam doživjela smrt meni tada najbitnije i najbliže osobe u životu, imala sam jednu vjerničku fazu, pokušaj da u vjeri nađem odgovore i da ostanem u vezi s njom jer je bila vjernica. je li pomoglo ili nije, ne znam.
vremenom je sve sjelo na mjesto, ali je groblje i dalje ostalo mjesto na kojem se prekrižim i pomolim, ni sama ne znam točno zašto, vjerujem da je iz poštovanja prema pokojnicima koji su bili vjernici, nešto kao pozdrav njima, ne kao obraćanje bogu, ne znam ni sama objasniti. znam da me moja Šefica jednom začuđeno pitala zašto ja to radim kad kažem da nisam vjernik, pa sam to tek tada osvijestila. zaista, zašto ja to radim? bojim se smrti i bojim se da nisam u pravu, ili samo želim ne biti vjernik jer je to "moderno" (kako je jedna forumašica na sasvim desetoj temi rekla da je to sad moderno), a zapravo jesam? lastane, pomozi!

[Kanga]

Kod mene obrnuto, i u doba kad sam vjerovala u postojanje Boga, raj sam doživljavala kao simboliku. Možda mi je to u genima - sjećam se kako mi je jednom baka, koja je živjela za vjeru i od vjere, rekla da je za nju raj da je se sjećamo po dobrom. Malo me to zbunilo, ali nisam dalje ništa propitivala (čini mi se kao da ni ona nije htjela...). Ili recimo, nedavno sam bila na jednom sprovodu na kojem se svećenik kroz propovijed obraćao prisutnima (naročito obitelji) i govorio o odlasku pokojnika kod Gospodina i radosti ponovnog susreta s njim u vječnosti... Meni je ta priča o vječnom životu utješna jedino ako je sinhroniziram s mojim poimanjem smrti (što redovito radim). Ali ova propovijed je toliko inzistirala na doslovnosti zagobrobnog života da nije ostavljala prostor za nikakve slobodne interpretacije. U jednom sam trenutku počela osjećati doslovno fizičku reakciju na to - kao dijete koje se guši u plaču, a ti mu ne daš da istrese tugu do dna...

Inače, na bakinom grobu se uvijek pomolim. Iz sjećanja na dobro .

[Mojca]

Hvala cure...
Posebno inna s ovim presjekom razumijevanja po godinama.

Pitanja o smrti su stala... e sad, možda zato jer je ona i dalje na Pčelici Maji, a tamo nitko nikad ne umre Gledali smo Bambija u ZKL... bio je dosta realan prikaz... ali mi se čini da nije shvatila bit jer smo oko ključnog trenutka išle na wc.
Budem malo pregledala knjige koje imam u pripremi...

Da se nadovežem na temu vlastitog odnosa prema smrti... više puta sam sanjala da sam umrla... i nije bilo ničeg samo mrak i moja svijest o sebi. Odsustvo osjetila... tako da nisam milion posto sigurna on-off button koji djeluje na svim razinama... ali sam sigurna da neću postati anđeo.

[rehab]

to je jedino na čemu iskreno zavidim vjernicima, ono prihvaćanje da ovo nije pravi kraj.

Ovo nikada nisam kužila, kako možete misliti da je nama vjernicima lakše jer smrt za nas ne predstavlja konačan kraj ?
Meni bi bilo lakše kada bi hodala rasterećeno svijetom, vjerujući da poslije smrti nema ničega, nego ovako kad se zlopatim pokušavajući doseći raj
Ok, malo se šalim i karikiram, ali koliko god je vjerovanje u raj nada, toliko je i odgovornost i na neki način teret. Da me netko krivo ne shvati, ne trudim se biti dobra samo zato da ne bih završila na vječnom ražnju, ali uvijek imam potrebu preispitivati se do najmanjih sitnica, pretumbavati u sebi jesam li dovoljno dobra ovakva kakva jesam ili moram zapeti još više, itd. Nemojte me sada loviti za svako slovo, pokušala sam izraziti što jasnije ono što sam mislila reći, nadam se da ste skužili.

[cvijeta73]

Ovo nikada nisam kužila, kako možete misliti da je nama vjernicima lakše jer smrt za nas ne predstavlja konačan kraj ?

ja ne mislim da je vjernicima lakše i mislim da je svima isto teško. ne radi tog pokušavanja dosezanja raja (to mi je apsolutno nepojmljivo, to moj mozak ne može shvatiti - da možeš vjerovati u tako "čangrizavog" boga koji svaku sitnicu tu tvoju gleda, ja da sam vjernica bila bih sigurna nekako da ću dosegnuti taj raj i mir :no_shit:, al tu je i osnovni zaheb KC :D ) nego zato jer svi mi volimo ovaj svijet.
ono što je eventualno lakše vjernicima je neka zamisao o drugom životu, bilo dobro bilo loše. "ništa" je teško našem ljudskom umu pojmiti. ko recimo beskonačnost svemira. prihvatiš da je tako, al u principu ne možeš do kraja razumjeti.

[Mojca]

"ništa" je teško našem ljudskom umu pojmiti. ko recimo beskonačnost svemira. prihvatiš da je tako, al u principu ne možeš do kraja razumjeti.

Vjerovatno je jednako tako i vjernicima s bogom... prihvate da je tu, ali ga ne mogu do kraja razumjeti, pojmiti... bar se meni čini da je tako.

[rehab]

ja ne mislim da je vjernicima lakše i mislim da je svima isto teško. ne radi tog pokušavanja dosezanja raja (to mi je apsolutno nepojmljivo, to moj mozak ne može shvatiti - da možeš vjerovati u tako "čangrizavog" boga koji svaku sitnicu tu tvoju gleda, ja da sam vjernica bila bih sigurna nekako da ću dosegnuti taj raj i mir :no_shit:, al tu je i osnovni zaheb KC :D ) nego zato jer svi mi volimo ovaj svijet.
ono što je eventualno lakše vjernicima je neka zamisao o drugom životu, bilo dobro bilo loše. "ništa" je teško našem ljudskom umu pojmiti. ko recimo beskonačnost svemira. prihvatiš da je tako, al u principu ne možeš do kraja razumjeti.

Meni je teže pojmiti vječnost, nego ništa.

[Kanga]

Ne znam, meni je lakše pojmiti to "ništa" nego beskonačnost svemira. Ma ne mogu pojmiti ni konačnost na kojoj se nedavno usidrio Philae, a kamoli beskonačnost

[Riječanka]

kužim ja rehab što želiš reći. ne mislim ja da je vjernicima lakše živjeti, već da im je lakše prihvatiti smrt. preispitivanje jesmo li dovoljno dobri i možemo li biti bolji nije rezervirano samo za vjernike, to se svi mi pitamo, neki više neki manje, naravno. zapravo, samo mi koji jesmo dobri , samo imamo različite motive. neki žele potvrdu dobrote na zemlji, neki na nebu, neki ni na nebu ni na zemlji, jednostavno si ne mogu pomoći.

[marta]

Moja iskustvo je da se masa vjrnika koje znam uzasava smrti. Nisam stekla dojam uopce da im vjera ista olaksava u to smislu.

[Mojca]

Moja iskustvo je da se masa vjrnika koje znam uzasava smrti. Nisam stekla dojam uopce da im vjera ista olaksava u to smislu.

Tko zna što imaju na duši, pa znaju da neće u raj... frka im je.
Šala... ali strah od smrti je strašan... vidjela sam to kod pok. sveki... a nije imala niš na duši... fakat je cijeli život "propatila" i iako se vratila vjeri tek par godina pred smrt, bilo je strašno za gledati kako se pati jer se ne može prepustiti, strah ju je držao na životu... mjesecima je odlazila.
Mislim da to nema veze s vjerom...