dobar, loš, zao - financije

[gita75]

Uf... ja ipak ne tako.
Postoje namirnice na čijoj kvaliteti ne pristajem na kompromis. Radije se nekih nepotrebnih odričem. Uvijek ću platiti 30-40 kn kilo domaćeg graha, slanutka, leće... a ne kupiti kekse ili sladoled... Nema više maslina s bedemima u ulju, nema više sira u ulju i sl. delicija koje su mile pod normalno u frižideru... bez toga se može... ali ne pristajem kupovati kineski grah za 10 kn.
(Možda je ovo bahata izjava... možda ću za 6 mjeseci biti sretna ako budem i za taj grah imala...)

Hebeš državu.

Pa to kažem.
Ne znam čega više nepotrebnog da se odreknem...
Ostaje mi jedino štediti na hrani, a to ne želim. To mi je stvarno pokazatelj vrlo lošeg standarda.
Ne kažem da se ne može i tu prišparati ako stisne huda sila, ali kad to traje već duuuugo, ubije me.

[Evelina]

Ostaje mi jedino štediti na hrani, a to ne želim. To mi je stvarno pokazatelj vrlo lošeg standarda.

Ja više ne gledam tako na to.

To mi je pokazatelj ustvari samo kako nas deru na osnovama. I ja to više ne dam. Naprosto ne dam.

Evo za primjer jedna usporedba. Podravkina tuba koncentriranog paradajza, 190 grama, Diona, cijena 11,99 kn. Talijanska tuba (ne sjećam se proizvođača, mogu pogledati navečer), 200 grama, pakiranje luksuznije, dolazi čak u kartonskom omotu (to napominjem čisto jer Podravkina to nema, i izgleda puno jadnije od ove), Diona, cijena 6,99 kn.

Ono, pa ne dam ti za Podravkinu, manju, tubu, skoro duplo više. To meni nije loš standard, to mi je za ne dat se pljačkat.

Ne moram napominjati da je talijanski iste kvalitete kao Podravkin.