Jasno mi je da smo mi vizuelna bića, ali kako stoje stvari sa učenjem govora? Jasno mi je da beba istovremeno i gleda tuđa usta dok sluša govor, pa zar ne bi slično moglo da bude primenjeno i za učenje pojedinačnih slova-izgovoriti glas uz pokazivanje na oblik svojih usta, recimo, ili nešto slično?
Ja uopšte ne osporavam delotvornost ovakvih metoda za učenje prepoznavanja pisanja i čitanja pojedinačnih reči. (pa uostalom, po internetu se vrti niz videa sa bebama koje čitaju ili prepoznaju reči sa kartica, i ne deluju mi kao trik). I ta metoda mi se čini kao sasvim ok pristup za decu sa teškoćama u razvoju, sa ciljem da nauče da čitaju pojedinačne reči. I čini mi se i kao OK pristup za učenje čitanja na engleskom govornom području.
Ono što se meni ne sviđa, tj. što mi je nejasno, je nastavak, tj., nadogradnja te metode za potpuno čitanje sa razumevanjem na našem govornom području.
Da li i kako, tj. sa koliko napora dečji mozak posle napravi taj skok sa pamćenja reči kao celine na reč kao nešto što se sastoji od slova? Tj. kako bi dete učeno tom metodom pročitalo nepoznatu reč? U kom smeru bi mu radio mozak da bi pročitalo? Da li pravi asocijacije sa poznatim rečima pa tako tumači nepoznate, ili kako? Kako bi se snašlo sa rečima promenjenim po rodu, broju, padežu? Itd.