nije loše, ali da je najmanju ruku svojevrsni disbalans u razvojnim fazama je
mislim stručnjaci koji rade s djecom uvijek naglašavaju pozitivne strane, ali itekako rade sustavno na rehabilitacijo negativnih strana i svaki roditelj darovitog djeteta i bez ikakve dodatne dijagnoze dobije opsežnu domaću zadaću i obavezu praćenje, dobiju i škole uputu samo što je ne doživljavaju
darovita djeca ovako skraćeno najčešće zaostaju na nekom od ovih polja: senzorička integracija, fina motorika, kratkotrajna memorija, poremećaji pažnje i koncentracija, anksioznost, nisko samopozdanje....
nije pravilo i ne mora biti naglašeno ali često ima i neurološku osnovu sve to psihlozi znaju zato mi nije jasno otkud nekom želja z svoje bebe isproducira to stanje
veza s alergijama i autoimunim stanjima nije dokazana ali je natprosječan udio darovite djece