Što čitate 2.

[Angie75]

A Livada crnog labuda, David Mitchell? Mislim da bi mu bila super!

Ja sam preko Božića Slavenku Drakulić, Optužena. Jako potresna, maestralno pisana.

Sad sam na Stanišiću i Vojniku koji popravlja gramofon, toliko sam ga čekala i tražila, a sad kužim da me ratna tematika već malo previše deprimira i stoga mi je postala neprivlačna Ali lijepo je pisano i pročitat ću ga stoga što prije, a onda moram preći na neko lako štivo da me malo digne. Uzela sam od mame Zafona i Sjenu vjetra, znam da su mnogi čitali, kakva je knjiga?

[tangerina]

Sad sam na Stanišiću i Vojniku koji popravlja gramofon, toliko sam ga čekala i tražila, a sad kužim da me ratna tematika već malo previše deprimira i stoga mi je postala neprivlačna Ali lijepo je pisano i pročitat ću ga stoga što prije, a onda moram preći na neko lako štivo da me malo digne. Uzela sam od mame Zafona i Sjenu vjetra, znam da su mnogi čitali, kakva je knjiga?

taman da se oporaviš od Stanišića

ivarice, ako možeš naći i ako dijete ne zazire od teških momenata u knjizi, predlažem i Purple Hibiscus: http://www.amazon.com/Purple-Hibiscu.../dp/1616202416

[tanja_b]

Sad sam na Stanišiću i Vojniku koji popravlja gramofon, toliko sam ga čekala i tražila, a sad kužim da me ratna tematika već malo previše deprimira i stoga mi je postala neprivlačna Ali lijepo je pisano i pročitat ću ga stoga što prije, a onda moram preći na neko lako štivo da me malo digne. Uzela sam od mame Zafona i Sjenu vjetra, znam da su mnogi čitali, kakva je knjiga?

Skroz te razumijem za ratnu tematiku, i ja je periodički preskačem jer je ne mogu stalno čitati.

Ovih dana pročitala sam "Deseti krug" Jodi Picoult, nije loše, ali nije ni remek-djelo (ne iznenađuje me, uostalom, nisam ni očekivala remek-djelo od Jodi Picoult, ima previše minusa). A sad čitam nešto sasvim novo i za mene pravo otkriće, "Tisuću jeseni Jacoba De Zoeta" Davida Mitchella.
U prvi mah sam mislila da ću odustati od knjige, činila mi se prekomplicirana. I sad, nakon 200-njak pročitanih stranica, i dalje mi se čini komplicirana (još nisam pohvatala sve likove i tko je tko!), ali nevjerojatno je privlačna. Vidi se da je pazio na svaki detalj u pripovijedanju, likove opisuje pedantno, i karakterno, i jezično, ne idealizira i ne pretjeruje u prikazima. A iznad svega je zanimljivo vrijeme i mjesto radnje - Japan krajem 18. stoljeća, a likovi su nizozemski trgovci u japanskoj koloniji Dejima.
Sjećam se da je na ovoj temi bilo dosta ljubitelja Davida Mitchella, ja sam od njega dosad čitala samo "Livadu Crnog Labuda" i bila mi je odlična. Ovaj roman čitam polako, ne može ga se čitati na brzinu, ali mislim da vrijedi truda.