Ja uopće ne vidim razloga da se mobitel nosi u školu u prirodi.
 |
|||
|
|
|||
Ja uopće ne vidim razloga da se mobitel nosi u školu u prirodi.
ja se uopce ne sjecam je li moj nosio mob u sk. u prirodi
sad kad je veliki na ekskurziju je...
moj se nis ne mora, niti javiti kad je nastava gotovo, niti sam ja voljna obvezati se da cu ga tad i tad zvati. Samo nemre van, a da nam se prije ne javi i to postuje...
Da me dijete koje prvi put ide negdje bez roditelja nazove (bez da traži učiteljicu) ako me želi čuti, da mi pošalje koji sms ili sliku sa puta...da mi napiše navečer sms ili nazove da čujem kako je provela dan...da, u stvari nema nikakve potrebe, osim želje da budeš u kontaktu sa svojim djetetom. Naravno da neki to možda ne smatraju potrebnim ili ne žele, pa mogu ne dati djetetu da nosi mobitel. Dok to ne treba uskraćivati onima koji to žele.larmama prvotno napisa
Prvi put su moji nosili mobitel u četvrtom razredu u N.Vinodolski. I moj sin je jedini u sobi imao kabel i punjač, he he he....
Nosio je neki moj stari mobitel (tada još i nije imao svoj, dobio ga je tek za idući rođendan) ali tu su negdje počeli.
Kad je moj prošle godine išao prvi put u školu u prirodi, dobili smo upute da djeci nabavimo telefonske kartice (bilo ih je malo teže nabaviti, jer ih više nitko ne kupuje, ali to je druga priča) i imali smo dogovoreno vrijeme kad će me nazvati s telefonske govornice u domu.
Ali mnogim roditeljima to nije bilo dosta, pa su odbili preporuku učiteljice da se mobiteli ne nose. I tako je većina djece nosila mobitele i igrala igrice na njima (a imali su loše vrijeme, pa su puno bili u zatvorenom).
Moj tada još nije ni imao mobitel, pa ga nije ni mogao nositi, i nemam dojam da mu je nešto falio (osim što nije mogao igrati igrice). A nije mu falio ni kontakt sa mnom, jer me nakon drugog dana više nije ni nazvao sve do povratka, imao je važnijeg posla
mobitel mora biti u torbi
a je li stišan ili uigašen po meni je svejedno
poanta je da je u torbi, ne na dohvat ruke
ne uzima se u ruke dok traje nastava
I da, ministarstvo treba donijeti uredbu kojom detaljno propisuje što kako I zašto
a škole su tu da poštuju I brine se o primjenui u praksi
a ravnateljom načelu
koji će stati iza nastavnika I profesora
mislim, nije to neuklearna fizika, o čemu mi pričamo?
imaš pravilo I one koji su ga dužni poštovati
ako ga ne poštuju postoje sankcije
šlus
a ne da su svi izbezumljeni oko mobitela, da se ometa nastava, rad nastavnika, druga djeca, da ne znaš što učiniti ni kako se postaviti.
bolesne li države.
potpisujem
Nisu svi izbezumljeni. Ni u jednoj od 4 škole (OŠ + SŠ) koje su prošla moja djeca mobiteli nisu bili problem. Bili su u torbi stišani ili ugašeni....a ne da su svi izbezumljeni oko mobitela, da se ometa nastava, rad nastavnika, druga djeca, da ne znaš što učiniti ni kako se postaviti.
bolesne li države.
Dobro, srednjoškolci jesu malo varali tu i tamo - pojedinačni slučajevi. Nikada nije došlo do toga da se moraju zvati roditelji, raspravljati na rod. sastanku.
Nasi su isto imali zabranu mobitela u skoli u prirodi. Bili su parkirani u učiteljevoj sobi.Dobili su ih sat vremena iza večere a prije spavanja i prema potrebi. Svatko tko se htio čuti s mamom iz bilo kojeg razloga dobio je mob. Osim kad su bili usred aktivnosti.
Učiteku nije bio nikakav problem imati mobitele kod sebe. Nije ih nikud nosao, a da mu ih netko mazne iz sobe pa to je za policiju zvati.
ako nema problema znači da su se poklopili dobar učitelj i dobri roditelji.
što ako roditelj inzistira da dijete stalno mora imati upaljen ( i pojačan) mobitel kod sebe, da mu ga učitelj ne smije uzeti? ili ako ne ferma školsku satnicu i usred sata piše djetetu poruku?
većina roditelja to ne radi. neki ipak rade.
većina djece ne snima drugu djecu i profesore i ne stavljaju na internet. neki ipak rade.
ukoliko nema pravilnika na što se učitelj može pozvati?
na razum? to ne rade razumni.
Ovo je na najboljem putu da preraste izvornu temu i preseli se na pravu bolnu točku, a to je ometanje nastave. Jer mobitel je samo jedan od bezbrojnih načina kako danas djeca (a nerijetko i roditelji) ometaju nastavu. I malo se toga može poduzeti. Znam, jer je moj mlađi sin u takvom razredu od prvog dana - razredu u kojima ima više ometača (njihova generacija rekla bi "preko nekoliko") i kod kojih je miran dan u učionici u razini SF-a.
Godinama se borim da se te stvari riješe, ali sve što sam dobila je slijeganje ramenima. Čak sam ravnatelju rekla da ne samo da njegovi učenici ne zaslužuju takvo što, nego ni da njegovi djelatnici (osoblje škole) ne zaslužuje da ih se bez prestanka uznemirava.
I što se dogodilo? Ništa. Nažalost, moj sin i velik dio njegove generacije misle da je to normalno, da je normalno baciti profesorici torbu na pod (nepažnjom, ali svejedno) ili razbiti nečiji sat, naočale i slično. Užas... Nažalost, izgleda da nema nikakvih mjera koje su dozvoljene, a kojima bi se pritisnulo takve učenike i njihove roditelje da se to riješi. Ne možeš uzeti mobitel jer to je nečije vlasništvo, ne možeš ometača istjerati iz razreda jer ima pravo na obrazovanje. A ostalih 25 klinaca nema pravo na mir? Uffff.
Sorry na offt, morala sam.
čekaj, ti to pišeš o razredu mog djeteta?
otkud znaš situaciju?
s obzirom da sam stalno u kontaktu sa učiteljima i učenicima reći ću i ovo.
ima učitelja koji iz generacije u generaciju ne mogu uspostaviti mir niti u jednom razredu u kojem rade.( ravnatelj tu ne može ništa poduzeti a klinci su sasvim ok pod engleskim npr.)
ima učitelja koji da bi se zaštitili provode bizaran teror ( ravnateljica u ovom slučaju čeka da dotična ode u penziju)
svi koji rade s djecom moraju raditi na sebi ali treba postojati i pravilnik škole. nož, igla, mobitel.. sve je to osobna imovina kojoj nije mjesto na nastavi.
čini se da bi za poboljšanje trenutnog stanja svi trebali preuzeti odgovornost. umjesto toga imamo 'netalasanje'. užas.
Moja sad ide na prvi sk.izlet s nocenjem, jucer smo imali sastanak i dobili upute: djeca smiju nositi mobitele (jer je vecini njih lakse fotkati mobitelom nego jos imati i fotic pri ruci), ALI ne mogu nas zvati kad im padne napamet, nego ce navecer dobiti pola sata na rasplaganje za zvanje roditelja.
Roditelji ih ne mogu zvati kad njima padne na pamet (jer djeca imaju gusti raspored razgledavanja i aktivnosti), i dobili smo broj mobitela profesorice zaduzene za njih - za hitne slucajeve.
Naravno da vjerujem da ce u medjuvremenu (bus ili slicno) djeca slati WA poruke, ako ne nama onda vjerojatno medjusobno, no znaju da mogu biti kaznjeni (opomena u dnevniku) ako to rade u trenucima kad ne bi smjeli.
Takodjer, profesorice su se odmah ogradile da nisu odgovorne za gubitak, kradju ili kvar mobitela, novcanika, fotica i tome slicnog.
Dobili smo ugovor o ponasanju kojeg je morao potpisati svaki ucenik, oba roditelja i odgovorni profesor.
Nepridrzavanje ugovora povlaci odgojne mjere.
Bas me zanima kako ce sve to u praksi izgledati.
Posljednje uređivanje od Elly : 12.03.2015. at 11:11
ovo je najveći problem ne samo školstva. nego i cijele države. preuzimanje odgovornosti. nitko za ništa nije odgovoran. počevši od vrha pa nadalje.
potpisujem cvijetu i cipelicu. Ali odgovornost nije za odrasle ljude ono sto nasi politicari rade, ispricaju se kad su ulovljeni i svejedno se nadaju proći s tim dalje. Kod nas se otkaz smatra nasiljem ili necim nepristojnim. A bez realnih posljedica nema promjene na bolje.
Elly evo to je dobar primjer, vaši tek u 6,rz. prvi put idu na dvodnevni izlet. Ovdje se ide od vrtića na pet dana. Pedagoski standard minimalni ne mogu provesti, ali ono na čemu netko obrće lovu mogu. I tako apsurd na apsurd. Ako nitko ne reagira kad de gradskom lovom popravlja krov pod snijegom sto nitko na svojoj kući ne bi radio sto ga briga jel u razredu kaos ili nije.
evo ga x
Sin, četvrtaš, otišao na školu u prirodi. Kupili mu broj i dali stari ispravni smart phone, da se dijete ne osjeća napušteno i usamljeno.
Što je napravio: prčkao cijelim putem po igricama i internetu i potrošio bateriju prije Zagreba, umjesto da priča s najboljim prijateljem i gleda krajolik.
Što nije napravio: poslao ijednu (usput besplatnu) poruku i javio se više od jednom.
Tako i nas , kad smo ga u toj dobi poslali u kamp u cesku.Sin, četvrtaš, otišao na školu u prirodi. Kupili mu broj i dali stari ispravni smart phone, da se dijete ne osjeća napušteno i usamljeno.
Što je napravio: prčkao cijelim putem po igricama i internetu i potrošio bateriju prije Zagreba, umjesto da priča s najboljim prijateljem i gleda krajolik.
Što nije napravio: poslao ijednu (usput besplatnu) poruku i javio se više od jednom.
Ali je jos uspio prvi dan ( od 8) zagubiti mobitel pa ga nije nasao sve do povratka u zagreb ( zametnuo ga je medu stvari).
Pa ako je tada prvi put imao svoj mobitel, naravno da je tako bilo.Sin, četvrtaš, otišao na školu u prirodi. Kupili mu broj i dali stari ispravni smart phone, da se dijete ne osjeća napušteno i usamljeno.
Što je napravio: prčkao cijelim putem po igricama i internetu i potrošio bateriju prije Zagreba, umjesto da priča s najboljim prijateljem i gleda krajolik.
Što nije napravio: poslao ijednu (usput besplatnu) poruku i javio se više od jednom.
To je slicno kada djeca koja ne dobivaju slatkise, na rodjendanima navale ko termiti na slatko.
jurana, a i ti si u četvrtom razredu gledala krajolik, sto posto
Tocno tako. Nakon par tjedana gustanja ce moci postovati dogovor, barem tolko da sacuva malo baterije za javiti se na kraju .
Ne brini, vecina klinaca postuje dogovore.
x
Mi smo mlađem sinu dali mobitel tjedan dana prije terenske nastave, da se "izdovolji", pa nije bilo problema.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom