a kak to da ide samo na dva sata? ima li i nekih drugih poteškoća ?
nisam za to da se počne s slatkim, naprotiv treba početi s neutralnim tipa žganca i riže.
 |
|||
|
|
|||
a kak to da ide samo na dva sata? ima li i nekih drugih poteškoća ?
nisam za to da se počne s slatkim, naprotiv treba početi s neutralnim tipa žganca i riže.
Nije se mogao nikako priviknuti na jaslice, pa je mama uzela neplaćeno još godinu dana a vodi ga u vrtić tako pomalo da se privikava jer na kraju će ipak morati ići u jaslice. Sad već polako prihvaća jaslice na tih 2 sata.
a u koje doba je on tamo ak jede juhe?
Evo me- menu je i dalje bez veće promjene: voće, žitarice i mliječno uvijek, meso malo, povrće nikako. Količine su se malčice pojačale.
U vrtiću jede hranu koju doma nikad ne bi (juneći rižoto, juha, blitva) Hoće jesti sam - žlicom, rukom ili na bocu - ne dozvoljava da ga hranimo. Većinu nove hrane ne želi niti probati, par dana sam ga nutkala kivijem, ni čut; onda sam ga smiksala s bananom i pojeo je na bocu bez da trepne.
Željezo još nismo prekontrolirali, za alergiju još nismo skužili od čega je.
Dojenje je spalo na večernje za uspavljivanje (nakon šta slisti bocu) i douspavljivanje pred jutro kad želim kupiti još malo sna. Ali, više i ne čujem da onako ozbiljno guta, tako da bih rekla da je to više onako ritualno-utješno sisanje.
Sve u svemu, mogu reći da je projeo sa 16 mj. i to po svemu sudeći zato jer se cica polako odjavljuje, kao i ja s ove temejer ovo sada se više ne može svrstati u pravo odbijanje dohrane nego u običnu izbirljivost iliti junkorexiu - za slatkim doslovno plače, kad mi jedemo moramo se skrivati, znam glavu zabiti u špajzu i tamo kriomice sažvakati keks ili red čokolade
Pa hvala ti što si se outalaArgente prvotno napisa
Sve u svemu, mogu reći da je projeo sa 16 mj. i to po svemu sudeći zato jer se cica polako odjavljuje, kao i ja s ove temesad mi je lakše... i ja to radim, svaki put s grižnjom savjesti.
To je strašno koliko loših UH bi ta mala pojela... kad smo bili na Deda Mrazu u Maloj sceni, dobila je dar u vrećici i uz njega nešto slatkiša... i svi klinci u većoj ili manjoj tišini otvaraju darove, a ova moja viče na sav glas "slatkiši, slatkiši!" bez da je uopće pogledala pravi dar.
Ajd, nek se odjavljujes
I outas
Ima nas jos, he he
E, a sto uvali bocu?
Odmah mi recite - kako u bocu zgurat bananu? Kakva je to boca - radim sama veću rupu ili kaj? Jer ja nakon očito ništa neću postići sa žličicom.
joj, lavko, ja ti to ne bih
znam da si nestrpljiva da pocne jesti, al mislim da ti to kasnije moze donijeti samo jos problema (zato i pitam Arđu zasto boca)
Vidi sto je Lili pisala par postova prije
Ne znam, po meni boca sluzi samo za mlijeko
Ja ne bi hranu u bocu
kako me moli za cokoladu i kako je sretna kad je dobije, a moram odbijati, nuditi voce, brusnice, zdrave kolace, nekad upali, al taj molecivi pogled..uh
A da, može se navuć na tu bocu, pa onda neće niš drugo, kužim...
Rekla mi je frendica da ima neke silikonske žličice s kojima se lakše hrani, probat ću i to.
Đinđo draga, da nisam dala hranu na bocu ne bi nikad projeo
Znam da nije preporučljivo naučiti ih na bocu ali vjerujte mi da mi je to tada bila -a i sada je- zadnja briga, kao i dati sok ili ne; mislim, njega u vrtiću slikaju kad jede! Za mene je do 13 mj. bilo sasvim dovoljno strpljenja i principa - iskreno da vam kažem, mislim da sam mu je trebala uvaliti i prije! Kontam da mi je lakše rješavati loše navike jela nego da uopće nemam što mijenjati
lavko, to ne važi za tebevi jedete tek par dana.
Arđo
ma ja se vodim onom da necu jednu ovisnost mijenjati drugom (npr. cicu bocom)
moja srednja nije jela do 11 mjeseci, al ja sam bila tvrdoglavija
doduse, probala sam joj jednom i ad dati na bocu, jer sam mislila da je gladna, srecom, nije htjela ni cuti
Ja nisam za boce. Moj je poceo jest,tek s oko 13 mjeseci ( do tad othranjen na mom mlijeku) , projeo je kako tako tek kad je prestao dojit (23 mjeseca) .
Do tih 13 mjeseci je znao tu i tamo nesto pojest ( jogurt, griz, palentu, one neke pahuljice za laku noc pa s vodom, fuj odvratne sux al,eto bar sam mu nes na zlicu uvalila ) .
I dan danas nije od jela, ma nikakvog, cak ni za slatkise i ostali junk. Kad mu se jede pojede, kad nece nece...nekad ga tjeram urlam, nekad se ne nerviram.
S drugim se necu toliko nervirat jer vidim da ni ovom nis ne fali ( osim kaj si svi uzimaju za pravo komentirat kak je mali
Danas mi je pedica rekla da moramo vec jednom poceti jesti dohranu, vec ima 6 mjeseci. A mi u mjesec dana mikro pomaci. Pojede iz mojih ruku, na zlicu nikako, nekad ima nagon za povracanjem kad joj dam hranu, kao da je strano tijelo...ne kuzim, jesam ja nju predugo hranila na bocicu pa ne zna nis drugo?
Sad mi se cini da sam trebala poceti jos ranije s dohranom jer nikad ne znas kad ce se zakomplicirat.
Pa pocela si sa dohranom prije mjesec dana. Kako to pedijatrica misli da trebas poceti sa dohranom kada je vec mjesec dana na dohrani?
Lavko, moj je dojio do 8 mjeseca nije jeo nistadrugo, ima alergiju na KM i odbijao je dohranu, tako da se ne brines, samo polako, pomalo pa ce ici, zlica svaki obrok ne vise...
i mi spadamo u jelce koji sve jedu u mailm kolicinama! danas smo rucak strajkali pa je baka drhtala jer ova mala nije htjela jesti!
Lavko draga, evo napisat ću ti ovdje svoje iskustvo jer mislim da ću ti time pomoći, predma je taj period dosta daleko iza nas. Naravno da iz ovih cipela sve izgleda jednostavno a kada to prolaziš prvi puta to ne izgleda tako, no upravo zato se nadam da će ti ovo što pišem koristiti, jer vidim da si dosta opterećena brojkama i tablicama, a to zaista nema potrebe. Prvo da naglasim da djeca ili su sva djeca odbijači dohrane, ili nitko, jer to je stvar gledanja, dohrana se uči kao i svaki drugi razvojni proces djeteta i normalno je da traje po par mjeseci da počinju normalno jesti. Treba biti opušten i prihvatiti da dohrana na početku znači jedna žličica dohrane po obroku. I gotovo svaka beba koja to prvi put proba, ima, ako ne nagon na povraćanje, bar kiseli izraz lica. To je novo, ali se nauči. Sa strpljenjem. Niti ne očekuj da će odmah objeručke prihvatiti obrok i veseliti se žličici- pa to još ne poznaje, i kao i svaku novu stvar u bebinom životu- mora upoznati. Prvo dijete sam isključivo dojila 6 mjeseci, a onda sam, žličicu po žličicu, do 8 mjeseca uspjeli pojesti jedan obrok. Prvi pedijatar (koji smo poslije iz drugih razloga promijenili) smatrao da trebamo dohranu početi sa četri mjeseca. Imala sam hrabrosti to ne poslušati. To ne smatram problemom nego normalnim razvojem. Ali onda, kada je sa 8 mjeseci beba jela normalni obrok od recimo brokule, neke mame su se isčuđavale u smislu- ajme, moja to NIKAD ne bi hjtela pojesti, ona je voljela samo čokolino. Po meni je i to problem u glavi, jer budimo iskreni, ta mama koja je to rekla je isto kao i svi mi probala sa žličicom mrkve, beba je gurnula jezikom van, i umjesto da bude uporna probala je razne stvari, došla do čokolina, koja je beba isto tako gurnula vani kao i sve drugo, ali psihički sklop u glavi kaže: ali to joj se mora sviđati! Pa to je ČOKOlino, i tu bude uporna, dok beba ne prihvati, a onda to zvuči kao- nije htjela mrkvu. Da je sa mrkvom isto toliko bila uporna, beba bi to jednako prihvatila. Bebi je sve to novo i strano.
Sa drugom bebom sam bila još opuštenija. Čak sam počela smatrati da ne treba žuriti sa dohranom, te sam, po uzoru iz Švedske, gdje su bebe prvih 8 mjeseci isključivo dojene a dohrana se uvodi u 9 mjesecu života, kao što se kod nas kaže 6 mjeseci, rekla sama sebi: pa ako je to dobro za Švedske bebe, ne vidim razlog zašto bi to bilo štetno za naše. Nakon 7,5 mjeseci isključivog dojenja, uveli smo dohranu, i proces je trajao jednako kao i kod prve bebe, toliko o tome da si joj pre dugo davala bočicu? 4 mjeseca pre dugo?
Danas ta ista djeca jako dobro jedu i vole uglavnom sve.
Da se vratimo na tablice, druga zabluda je da ti se sada čini da beba dobiva manje na težini. Ali to nema veze sa dohranom i jednom žličicom dnevno, nego sa dobi, beba ni ne može više dobivati onim tempom od rođenja, kada bi tako bilo, djeca sa 2 godine bi imala 40kg.
Toliko od mene, nemojte zamjeriti, nadam se da će nekom pomoći.
kaj jede iz ruke i kak se ponaša.
sam čin s hranjenjem iz ruke nije loš, ni ne treba na žlicu, nego treba osmisliti način za dat tekućine.
Alga...hvala ti na postu. Sve sto si rekla mi ima smisla i zapravo sam ja ocekivala da ce dijete zinuti i jesti..jedna kolegica je tako opisala svoju bebu, dala joj je hranu i beba je odmah otvorila usta za jos..i takvih jos sto oko mene. Ja se osim brojkama, opeterecujem i drugim ljudima..iako nisam neka sitna dusa.
Cak mi je i pedica rekla da budem ustrajna, a komentirala je da ako ne krene jesti sa sest mjeseci, da ce kasnit s ucenjem hranjenja il tako nesto, s necim ce kasnit.
kako god, ova dva dana smo se pomakli, iz ruku hoce jesti kaj joj ponudim, zasad voce, a pije na zlicu ili bocicu, s tim da mi grabi casu iz ruke pa je prinosi ustima al ne zna piti naravno, samo se polije..kljunasicu ne dozivljava.
Dobro, znaci polako...ja se uvijek u zivotu uvjerim kako iza svega stoji rad i strpljenje. Samo kaj brzo to zaboravim.
Probaj slamku.
Mislim da je ipak najgore što si možeš napraviti pre više slušati okolinu. Uzdaj se u svoj instinkt, i nećeš pogriještiti. Vidi, ovo što kaže tvoja prijateljica- to bi i ja rekla za svoju djecu. Jer je to stvar persketkive, znaš onu priču o pola punoj ili pola praznoj čaši. A neki ljudi jednostavno i zaborave kako je to točno bilo, pa ti se poslije čini da nije bilo nikakvih problema i na taj način prepričavaš, jer sam to nisi doživio kao problem. Ja bi rekla – moja djeca su odlično prihvatila dohranu. To što je to trajalo 2 mjeseca, to mi je normalno i nije vrijedno spomena. Znači nisu neke bebe savršene i neke nisu, to je način gledanja na stvari. I ja sam svoje nosala i nosala koliko su tražili i dojila na zahtjev što je ponekad značilo i svakih 20 minuta po noći, ali nikada nisam rekla da su mi djeca zahtjevna jer to su faze odrtastanja u kojima sam, vjerovala ili ne, isto tako uživala. To prođe, iskoristi i uživaj dok možeš, jer nikada više nećeš biti u toliko bliskom kontaktu sa svojim djetetom nego sada kada ga – naglašavam - smiješ nosati do mile volje i mirisati bebin miris. Pa gdje bi došli da vjeruješ svim pričama od „razmazit ćeš ju“ i ostalo, pa ja bi odgovorila: upravo to i želim – razmaziti. Ne čini mi se da danas moram nositi ili dojiti cijelu noć moje školarce? Jedva da ih vidim… U čemu bi onda bila kvaka kod stalnog nošenja? Zato, glavu gore i nemoj slušati takve savjete, uživaj sa svojom bebicom i pomalo sa strpljenjem učite nove stvari. Sve ali baš sve je proces učenja i treba vremena i strpljenja.
Znaš što ću ti ja reći, iako nije tema, mene to dijete odgaja više nego ja nju..ja toliko toga imam za naučiti, čini mi se da sav ovaj život prije nije bio ni upola toliko vrijedan kao ovaj sada, ne na taj način..
Samo se nadam da ću iskoristiti to vrijeme sada da uživam na lijepi način..
OMG svašta...
I prvo i drugo dete moje dete je imalo punih 6 meseci kada su počeli dohranu.
I sigurno nisu prvog dana pojeli ceo obrok.
Alga, odlični postovi.
Lavko, probaj, stvarno, da razviješ puuuno veću fleksibilnost u gledanju na decu, roditelje ( i pedijatre!) i "normalu" u tome. (ja iz svog iskustva...). Šta je jednom doktoru super i normalno, drugom možda neće biti. I roditeljima isto.
I probaj da se "odmakneš" od problema emotivno kada ga imaš, razmišljaj kao da nije reč o tvojoj nego o tuđoj bebi. Recimo, "da li sam je predugo hranila na bočicu?" Hej, da li mesec dana bočice manje ili više stvarno čini razliku? Pa svi odrasli ljudi jedu, a svi su bili bebe, i sigurno su ih majke jaaako različito hranile...znaš li nečije dete da je umrlo od gladi jer nije naučilo da jede? Jesi li srela nekad nekog ko kasni u bilo čemu jer mu je mama zakasnila mesec dana sa dohranom?
Zvuči besmisleno prosto, ali stvarno, nekad je samo potrebno ponavljati sebi da postoji više od jednog "ispravnog" načina za nešto. Samo se treba prvo dosetiti, a posle i usuditi probati drugačije.
I ne mora uvek okolina sve odobravati. Važno je da tvom detetu odgovara i koristi tako.
ja kad sam počimala hraniti prvo , uvijek sam gledala neku dječju kuharicu, kad na slici tata zjeva, tak i sin, meni to nikad nije uspjelo. uvijek bi zjevnula a on bi baš zatvorio usta, ni drugo dvoje nisu bili lakši na hranjenju
Moja cura je doslovno tako zijevala od prve zlice dohrane, tako je i danas, sve voli i sve joj fino, 21 mjesec, 9,5 kg, seka je odbijala, odbija i danas puno toga, a buco
bilo je nekakav dokumentarac prije određenog vremena...
dakle, ova koja jede, organizam je navikao da stalno dobija hranu pa ju sukladno tome i "prerađuje", a kod bucke upravo zato jer je organizam navikao da rjeđe dobija,
postupa u skladu da "taloži" sve do čega dođe jer nezna kada će biti slijedeće...
zato se i kod kojekakvih dijeta/smanjenja težine uvijek preporuča puno manjih obroka, a ne samo 2-3 veća
Imaju cesce obroke, ali buco voli slatko na mamu, mala ce radje izabrati jabuku nego cokoladu i vocni puding od prosa nego kupovni, al razliku od 2 kg su napravile u startu, buco vise cicala plus ad, a mrsavica odbijala cicu i ad
E, mrsavica stalno trazi jesti, za razliku od sestre, al sjecam se pocetaka sa zlicom, mala se preporodila, kad se prvi put najela pocela se smijati od srece, svaka viroza je smlavi, al to je druga tema, stalno pisem-blizanke, isti rezim, zdravo kuhanje, isti pristup, a toliko razlike
a kolko treba organizmu da se sjeti da ipak dobiva više obroka?
da se ja malo potužim, neki znaju svu našu priču a i osnovno u potpisu, danas M ima 14.5mj, 12 kor, 5500 navučeno, 70cm, uz sve i svakakve dijagnoze dvije su ovdje važne...problem senzorne integracije s oralnom averzijom i hipotrofija. Mučimo se s klopom od kada smo doma, skoro pa 10mj, prvo je jako povraćao, svaki obrok skoro. Dohranu uvodimo od vele gospe a prvi pravi obrok (juhica) je pojeo polovicom 11mj, počeo je malo bolje jesti ali svaka prehlada ili zubić sve se strušti nizbrdo. Od prosinca smo u Klaićevoj kod ekipe za poremećaj prehrane, prijetila nam sonda , frajer je ipak pokazao osmjeh i nakon potpunog odbijanja ad u 2 dana prešao na sve obroke dohrane uz jedino mlijkeo za uspavljivanje navečer. Nutricionistica prebacuje na kravlje mlijeko i da slobodne dajemo sve namirice, oduševljeni konačno se veselimo svakom jutro, svakom obroku. Naravno već smo naučeni da usponi idu jako duugo a padovi strahovito brzo, i tako preko noći opet sve odbija, sve. Pokušavam sve i svašta i jedino kaj pojede je slatka kašica (kuhani griz s bananom, čokolino ili jedna vrsta (kršitelj koda)a neki sir s bananom to mu je čak i najbolje i jedino pojede obrok) i kaj se desi....iako je prije preferirao slana jela sada neće solo, nego moram prvo zagrabiti slano a na vrh žličice slatko. Ma grozno koje kombinacije, držimo se nekako ali stvari se sve više izmiću kontroli i opet sve odbija. Danas bili na kontroli kod nutricionistice, zabranjuje varanje sa dodavanjem slanog i naređuje da mu dajem jest kaj i mi jedemo, pečeno i disnstano. Dosada sam mu isključivo kuhala na pari ili u vodi, solila minimalno tek toliko. Problem je kaj sve mora biti rastaljeno do atoma, pa me frka KAKO ću pečeno meso tako usitniti.
Ima tu još mnogo toga, nema kaj nismo probali, načine mjesta namirnice osobe. Uskoro krećemo u dnenu bolnicu na goljak pa ćemo svaki dan biti gore pol8-pol11 i opet će biti problem sve uskladiti, naći vremena za kuhanje i pripremanje. Opterećena sam ful, nitko mi ne može pomoći, svi mi samo govore ...opusti se, misli pozitivno, ak neće jest bude i tak, dajte mašti na volju...savjeti su dost slični (ili moj doživljaj istih) kao i kada smo se trudili zatrudniti.
Eto i sada sjedim i dumam kaj mu sutra napraviti, budimo se oko pol 8, pa ćemo u 8 griz sa voćem jer nas treba držati jer smo na terapijama 9.45-11.45, onda će začoriti vjerojatno još u autu pa kada se probudi oko 2 ručak. Planiram ispeči malu pekicu, komad teletine, mrkva, batat, luk, razrijediti s telećom juhicom i nadati se da će pojesti koju žlicu. S obzirom da neće samo slano truditi ćemo se 45min pa otići prošetati i probati ponovo sljedećih 45min. Malo odspavati pa užina....
eto niš posebno samo imam potrebu izbaciti iz sebe i potražiti psihijatra
Ispravak 6500? nije ti lako
nadam se da drugi koji citaju nece uletit u slatke varke jer je teze izac iz njih, mi imamo dobrih dana s mrvicom cokolade i losih kad odbija rucak i veceru, al bar sa sekom nema problema, a ko zna kad ce doci do 10 kg
Je li netko davao b-kompleks? Pedica govorila da probamo ako se ne projede. Ima neki u granulama za mlađu djecu.
trebam pomoc, iduci tjedan navrsavamo 15 mjeseci, prije mjesec i pol sam pocela raditi, ova mala je pocela strajkati sa rucovima , cuva ju baka, kaj napraviti?
Probaj kukuruz secerac i tunjevinu s tjesteninom. Ne znam dijete koje to ne voli.
Uf, perla, i meni je to fino.
Ali tuna ima dosta žive, pa ju ne bih davala tako malom djetetu (izbjegavala sam ju i u trudnoći). Kukuruz šećerac, hm, mislim da moja curica ne bi znala što s njime ako nije zgnječen i sto posto ubijen.
Ma znam za tunu,nisam je ni ja jela u trudnoci, a njemu samo ponekad stavim mali komadic da zamirise. On uglavnom pojede tjesteninu i kukuruz. Stavim i malo masl ulja. Ali to je jelo koje ce uvijek pojesti.
Mozda sitno narezati na komadice i staviti na svoj dlan,svakako reci sto je to,bez varanja. Metodom pokusaja i pogreski se mozda moze brzo saznati sto dijete voli.
Sretno!
Vidim sad svoje naivne postove od prije 6 mjeseci kad sam se zabrinjavala sto ne jede. Sad ima skoro godinu dana. I znate sto? Jos ne jede. 5 zlica svakog obroka. I bocica, bocica i samo bocica.
A ja pizdila prije pol godine...sad sam smirena ko Dalaj Lama. Iako ne znam kad ce se projesti?
Super!
Da, zaboravila sam reći da smo u Ambulanti za poremećaje prehrane u Klaićevoj i idemo kod psihologa..zvuči grozno ali nije. I nabavila sam knjigu po kojoj Klaićeva radi, Ellen Satter: Child of mine, Feeding with Love and Good Sense. Knjiga je što bi se reklo an eye-opener. Tko želi, mogu posuditi za kopiranje ili kopirati jer meni je pomogla. Na engleskom je ali je jako lako štivo, nema stručnih riječi, stvarno se gutaju stranice.
Evo i mene u klubu.
Princeza je do dolaska k nama hranjena u lezecem polozaju metalnom zlicom, tetrom imobiliziranih ruku. Trebam li reci da je jela sve?
Mi smo se u svega par dana srozali od kupovne vocno zitne kasice, preko hipovog praha i cokolina na (kršitelj koda) 2 na bocicu.
Nije ni to htjela pa smo zadovoljni da sad bar to hoce.
Plan je davati 200ml svakih 3-4h,
nuditi voce povremeo u komadicima, nuditi s nasih tanjura kad mi jedemo i navecer kad imam podrsku muza probati cokolino. Vracamo se laganini unazad, to nam je filozofija.
Otvorena sam za savjete.
Bubi, kao prvo, odti cestitam na ostvarenom majcinstvu. Uzivajte u vasoj princezi punim plucima!
Kao odgovor na tvoje pitanje, prvo moram reci da je nacin na koji je hranjena grozomoran i da nema nikakve veze sa dohranom= ucenje djeteta na krutu hranu.
Mislim da morate poceti ispocetka.
Stolac za vas stol, zajednicki obroci, veci i manji komadi voca, povrca, mesa, ribe... i neka se igra, brlja, kusa i uci.
Zlicu bi ja izbacila na dulje vrijeme.
Cokolino zaboravi, to ti ne niskoristi, prazne kalorije.
Ona mora zavoljeti hranu (pa i igranje sa istom), pa tek onda nahraniti se!
Maco, al sto da dajem za jesti?
Danas je dobila koricu kruha u ruke dok smo mi jeli veceru i nakon 15min ga je uspjela prinijeti ustima i kad je otkacila mrvicu pocela se izvijat i urlat.
Probali smo i s **** kasicom riza jabuka, mm stavi na prst i njoj na usnice, oblizuje se do uha, ali ne zeli sama uzeti.
Sljive su stajale cijeli dan na podu.
U hranilici vristi.
Ajme isprike adminima za krsenje pravila, novo mi je sve ovo
Daj joj socnu i slatku nektarinu ili breskvu, oguljenu sa jedne strane da moze cuclati, a s druge kozicu da lakse primi.
Pa onda lubenicu, dinju.
Daj joj slatku mladu kuhanu tikvicu.
Cijelu kuhanu mrkvu.
Ciklu kuhanu u kori.
...
(Pisem jos kad se rijesim priljepaka)
Ma ok to, al ak nis od toga ne pojede, i vristi i baca se sto sa radim? Kad je gladna, jel.
Neka jede adaptirano, od toga ce se sigurno najesti, s obzirom da je napravljeno tako da zadovolji potrebe djece koja ne konzumiraju majcino mlijeko. Pretpostavljam da nije pothranjena i da joj ne trebaju dodaci uz to (ako da, i za to postoji rjesenje koje nema veze sa sopanjem na nacin na koji je, nazalost, bila hranjena).
A ovo sto maca kaze, to bih i ja preporucila. Neka jede s vama, ili neka samo bude s vama dok vi jedete. Osim sto treba sama nauciti jesti i zapravo se upoznati s hranom, treba joj postati i poznat nacin na koji se jede u obitelji, odnosno opcenito kako se konzumira hrana.
Ja bih pustila kasice, nisu joj potrebne s ovoliko mjeseci. Daj joj komade, ovako kako je maca rekla, kuhane da ne brines o tome zna li i li moze zvakati, ili neko meko, socno voce. Nema veze ako ne pojede. Neka gnijeci ili baci ili gradi nesto s tim. Jedite i vi to sto ste joj ponudili, da vidi kako se to radi. Ja bih joj ponudila i pribor za jelo (i zlicu i malu vilicu), ali ne bih je hranila. Neka isproba sama sto se s tim moze (vjerojatno ne puno, s obzirom na dob). Ako joj pribor izaziva nelagodu, onda svakako skloni.
Stvarno ne brini ako ne jede. Trebat ce joj neko vrijeme da nauci sto i kako. Prehrambene potrebe moze, pogotovo u nekom kracem periodu, zadovoljiti adaptiranim.
Cure, zahvalna sam do neba.
Puno ste me utjesile i dale podrsku da napravim onako kako sam i sama procijenila da je ispravno.
Bit cemo strpljivi, mislim da je to kljucno.
I budemo puno cistili :D
Nemam sto pametnog dodati ovome sto su cure napisale
Samo polako, daj adaptirano i onda malo po malo
Moja srednja je zivjela samo na cici (znaci isto na mlijeku) punih 11 mjeseci, a ostalo je mrljala
Najmladja nije puno bolja
Na kraju su projele
Jest da su zgoljavice, al to sta sad...
Ali nacin na koji su je hranili
Ne mogu shvatiti zasto...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom