Druga stvar je kad jedno dijete dohranjuje roditelje.
Ali moramo biti svjesni činjenice da kad mladi par doseli k roditeljima, onda su roditelji još mladi i u snazi.
I pomažu mladima.
I financijski i čuvanjem djece, kuhanjem...dok mladi rade, grade karijere, dalje se školuju.
I to traje 20-30 g
Kad dođe duboka starost za očekivati je da će djeca zbrinut roditelje.
Ona koja su te iste roditelje iskorištavala dok su bili u snazi.
I zbog čega bi i u takvoj situaciji morali naslijediti sve?
Drugo dijete nije uživali blagodati baka servisa i ostalog i sad se još i očevine mora odreći u korist; brata?
Zašto?
Nadalje: vidim da se tu olako spominje dom i smiještanje staraca u dom.
Zaboravite to.
Kao prvo; domovi su očajno skupi i stalno poskupljuju i šansa da će starci svojom mirovinom plaćati dom je nikakva.
Trebat će nadoplaćivati i to dosta i to iz mjeseca u mjesec i tako godinama.
Odakle?
Drugo: u dom se ne upada sam tak. Čeka se godinama i mnogi ne dočekaju.
Treće: privatni domovi su većinom jadne ubožnice u koje nitko normalan ne bi smjestio živog stvora. Opet jako skupi i čisto sumnjam da bi se starci složili da idu u takav smještaj.
I na kraju;
Nema idealnih obitelji.
Nema "majka Tereza"
Nema.
Može pisat ko kaj hoće i vjerovati u to, ali tvrdim i znam da čak i ako netko šuti, odriče se i ne znam kaj, duboko u sebi zna da to nije fer i nezadovoljstvo je prisutno, ali neće to glasno reći.
Neće "zlu krv" zbog "par kvadrata" dok u isto vrijeme druga strana to obilato iskorištava.
I nema to veze sa mnom.
Ja nisam podstanar.
Moja obitelj i ja smo sebe "skućili" kako smo mogli.
Iako smo u 40 kvadrata i ja 25 godina "razvlačim" krevet, a s druge strane se jedna odoba razvlači u 100 kvadrata od kojih je pola od mog muža i ima vrt koji bi naš pesek obožavao, ne poduzimamo ništa.
A mogli bi, kad bi htjeli.
I moj brat stanuje u stanu koji je moj koliko i njegov pa mu ne naplaćujem stanarinu za svoj dio.
Zašto?
Zato jer mi ne treba.
Imam to što imam i ne namjeravam si život trovati svađama i parnicama.
Ali razumijem rnjusku.
Ona nema.
A njen brat ima previše.
I to nije fer.
Ja sam svoj mir našla,
Nadam se da će i ona svoj.