ja definitivno trebam veeellllliiiiiku kuću, kako bi se mojih troje mogli sa svojim partnerima u miru i komoditetu svog doma družiti, a da to isto možemo i MM i ja (pod pretpostavkom da ćemo to i dalje raditi kad najmlađa krene u akciju....)
da me jednom MM nije oteo kad me kasno u noć sačekao na autobusnoj stanici pri povratku s mog puta i umjesto kući odvezao sebi kući, kada sam i prvi put prespavala kod njega (a to nisu znali njegovi jer su već spavali kad smo mi došli), tko zna kako bi se naša veza dalje razvijala. ujutro se njegova majka baš ono iznenadila kad je vidjela da spavamo u njegovoj sobi (ne znam kome je bilo neugodnije od nas troje). nakon tog prvog i kratkog šoka ja sam jednostavno sve više ostajala prespavati i kod njega imala sve više i više stvari, zapravo se nisam nikad službeno doselila, već sam sve rjeđe odlazila kući sve dok u jednom trenutku nismo skužili da ja zapravo živim kod njega (i njegovih). a što će jadni oni, odlučili se ubrzo povući na selo, da mi u miru budemo, kad su vidjeli da se mi seliti ne mislimo. i zato...pazite se žene moje, da ne biste i vi na selu završile...

ako vam se neprimjetno useli neka kao ja.