I Mima, to sam zaboravila napisati - prihvatljivo mi je i poželjno djetetu pomagati s onime što mu ne ide. Nije mi normalno (ali to radim) visiti nad djetetom u 7. razredu i provjeravati jel napisalo sve zadaće. A to radim jer me dopalo takvo dijete. I vjerujem da ću joj u konačnici tako više pomoći, nego da je pustim da radi što hoće, da pokvari ocjene i da se jednom kad odraste ždere zbog toga. I da me pita gdje sam ja bila i šta je nisam naganjala.
Da imam dijete koje sporije shvaća ili ima neku drugu poteškoću, bilo mi bi sasvim normalno da svakodnevno sjedim s njime i učim i organiziram mu vrijeme.