Mene nitko nije podučio dojenju, za rode tada nisam niti znala, niti sam imala pristup internetu. Sve sam uspjela sama uz pomoć literature, a prematanju bebe me naučio muž. Nemam nikog od ženske rodbine da mi pomaže. WC, tuširanje i ostalo nije bilo strašno, Rijeka je po tom pitanju solidna. Hrana ko hrana, tipično bolnička. Priznajem da nije sve idealno i da ima mnogo toga što bi se općenito u bolnicama , ne samo u rodilištu, trebalo promijeniti, ali, ruku na srce, ima dosta žena koje glume princeze " Zašto bi netko trebao izdržati?" Zato jer ima i gorih stvari nego što je hrana u bolnici, eto zato. Više od svih neljubaznih sestara i arogantnih doktora , išle su mi na živce razmažene cimerice koje kukaju na sve i svakog. Bolnica nije hotel sa 5 zvjezdica.

Sirius, meni se to dešavalo kad sam bila u bolnici s malim radi operacije. Na ručak je trebalo ići u drugu zgradu, a baš u to vrijeme malog bi ili dojila ili uspavljivala, pa sa morala čekati d da mi muž donese nešto za pojesti.