Zasto su kineske majke superiorne

[cvijeta73]

Pa sad, možeš imati uspješnu berbu jedino ako si odradila sve prije...a to je često borba ili barem tlaka.

Pitaj vinogradare! Ja ih imam poprilično u svom okruženju.

a gle, ako ćemo iskreno...ja ti se u životu nisam nešto napatila a šta mi fali :D
kroz osnovnu sam prošla da ni ne znam, sve pet sam imala, bez radnih navika. kroz gimnaziju isto tako, ovaj put sam prolazila s 4. truda uloženoh taman kolko treba, ni mrvu više. faks da ne spominjemo. istina, radi određenih okolnosti nije bio prvi izbor, ni drugi, a bogami ni treći, no šta je tu je, ideš dalje.
sad radim posao koji volim, za ok plaću i dobro mi je.
ko zna kako bi mi bilo da sam se trudila, i gdje bih danas bila, ali to sva sreća nikad niti nećemo saznati

[Lili75]

Ja ko tang slazem se sa svima
Negdje sam citala da upravo tim promatranjem djeteta u ranoj dobi i igara koje voli zapravo mozemo naslutit sto ce dijete volit radit i cime bi se moglo bavit.
Sto vise razmisljam, to mi se vise svidja taj pristup :Jadranka:

[Lili75]

Sjećam se da sam negdje čitala da zapravo upravo taj interes koji djeca pokažu kroz igru kao mali najbolje nam govori što djeca vole i čime bi se mogla baviti kad odrastu :Jadranka pristup:
Ima nešto u tome samo ih treba pažljivo promatrat.

Osobno smatram da je važniji zadatak pred nama kao roditeljima naučiti ih životu, kako se nositi s nekim izazaovima, kako savladati neke prepreke, preskočiti ih, a istodobno uživat, živit život punim plućima.

Jer đaba jahanje, šah, instrumenti razni, gimnastike i natjecanja... ništa to ne znači ako dijete "paralizira" prvi problem na koji naleti. Istina upornost, rad i disciplina se uče upravo vježbanjem ovih raznih aktivnosti ali ako roditelj prijeđe tu magičnu granicu za svoje dijete, tada mislim da nastaje veća šteta nego korist za zdrav djetetov razvoj.

[casa]

Ma nije to baš tako da se u šahu može uživat tek kad se savladaju sva pravila. Moja djeca ga igraju baš puno i često. Nejer ih tjeram nego ja volim igrat šah pa djeca vide da se kod nas doma igra šah, isto kao što vide da se kod nas doma s popodnevnom kavom ide na balkon zapalit. Oponašaju jedno i drugo. na ponos i sramotu...
uglavnom kad tek počnu uživaju što znaju posložit figurice, pa onda što kuže kako lovac ide a kako kula ide, pa onda u tome da s pijunom dođu do kraja i zamijene ga za neku drugu fiiguricu, pa onda u tome da govore šah uvijek kad su blizu kralju... Mislim ima tu faza i faza... i stvarno mislim d aje u svima moguće uzivat. Naravno, da smi se obiteljski potrudili pa svakog sina u dobi od 3 godine posjeli svaki dan 45 minuta na lekciju šaha, sigurno bi sva parvila ulovio do 4, ovako ni moj šestogodišnjak nije uvijek siguran je li to šah mat ili kralj još može negdje.
I život je berba i borba.

[cvijeta73]

lili moja, ne moš pobjeć. ti si kineskinja kako god. podsvjesno izbija
jadranki npr sigurno ne bi palo napamet promatrati dječju igru s ciljem naslućivanja što djeca vole raditi i čime bi se mogli baviti :D

[Lili75]

a gle, ako ćemo iskreno...ja ti se u životu nisam nešto napatila a šta mi fali :D
kroz osnovnu sam prošla da ni ne znam, sve pet sam imala, bez radnih navika. kroz gimnaziju isto tako, ovaj put sam prolazila s 4. truda uloženoh taman kolko treba, ni mrvu više. faks da ne spominjemo. istina, radi određenih okolnosti nije bio prvi izbor, ni drugi, a bogami ni treći, no šta je tu je, ideš dalje.
sad radim posao koji volim, za ok plaću i dobro mi je.
ko zna kako bi mi bilo da sam se trudila, i gdje bih danas bila, ali to sva sreća nikad niti nećemo saznati

Cvijeto ja kužim i ovaj tvoj stav, i to mi je ok. Ti si bila zadovoljna s 4, sa studiranjem faksa koji nije tvoj prvi izbor kao posljedica pretposatvljam ocjena u gimnaziji. Al ti si zadovoljna s tim i to je bitno u cijeloj priči. Netko ne bi bio zadovoljan s tim razvojem stvari i št oonda?
Probat se pripremat za prijemni dogodine, lupat glavom što se nije stisnulo u gimnaziji..

Imala si sreće, ti si bezbrižna rođena i to mi je super (i sama sam slična), ALI mislim da Peterlin pod život nije mislila na ovako banalne stvari tipa osnovnoškolsko i srednjoškolsko školovanje nego puno šire :/

[Lili75]

lili moja, ne moš pobjeć. ti si kineskinja kako god. podsvjesno izbija
jadranki npr sigurno ne bi palo napamet promatrati dječju igru s ciljem naslućivanja što djeca vole raditi i čime bi se mogli baviti :D

istovremeno smo pisale sad vidim ovaj tvoj post. ma ja ću tebe...

Al ja to onako bez primisli i namjere, općenito tako promatram ljude i svijet oko sebe da nisam ni svjesna da proučavam samo mi poslije klikne.

Evo moj bratić je bio vrstan matematičar al ono vrstan po pričama roditelja kako je on zbrajao do 1000 a bio mali, na kraju upiše fax koji nema veze s brojkama koji je njegova mama završiala a nikad radila u struci. Ona je tako sretna bila njegovim odabirom al on uopće nije potencijal za to nego za neki tehn.fax. Danas on jadikuje da ne može uopće zamislit da radi ovaj posao do mirovine. Ne kužim di su oni gledali dok je bio mali

[Peterlin]

istovremeno smo pisale sad vidim ovaj tvoj post. ma ja ću tebe...

Al ja to onako bez primisli i namjere, općenito tako promatram ljude i svijet oko sebe da nisam ni svjesna da proučavam samo mi poslije klikne.

Evo moj bratić je bio vrstan matematičar al ono vrstan po pričama roditelja kako je on zbrajao do 1000 a bio mali, na kraju upiše fax koji nema veze s brojkama koji je njegova mama završiala a nikad radila u struci. Ona je tako sretna bila njegovim odabirom al on uopće nije potencijal za to nego za neki tehn.fax. Danas on jadikuje da ne može uopće zamislit da radi ovaj posao do mirovine. Ne kužim di su oni gledali dok je bio mali

Eh, gledali su u špigl. Ali nije uvijek to do roditelja... Opet ja ko magare na isto mjesto - moj mlađi sin se pokušava upisati u teh.školu jer mu je valjda čudno odabrati nešto drugo kraj roditelja inženjera i brata zaljubljenika u informatiku. I ne mogu ga uvjeriti da ima i drugih stvari... Tako da njegov odabir sigurno ima veze s obiteljskim okruženjem. A opet - koliko ima smisla tjerati ga upisati nešto što JA mislim da mu bolje odgovara? Morat ćemo korak po korak - od svega izvlačiti najbolje. Stvari nisu crno-bijele.

Tako je i ovaj tvoj bratić vjerojatno želio zadovoljiti roditeljsku ambiciju (možda podsvjesnu i nikad izrečenu) jer to ima veze sa sustavom vrijednosti u kući. Uostalom, ja sam u svom vlastitom školovanju napravila potpuno istu stvar - kao dijete inženjera imala sam u glavi fiks ideju da vrijede samo dva studija, medicina i tehnika. Budući da nikako nisam za medicinu, odabrala sam teh.fakultet iako sam po prirodi 110% društvenjak. Na kraju je dobro ispalo, evo radim taj posao već 30 godina jer sam našla svoju kućicu sa zadovoljavajućom kombinacijom tehnike i vještine komunikacije, pa se eto nadam da i moj sin ipak zna što radi. Danas je interdisciplinarnost korisna stvar - gola struka bez npr. stranog jezika ili pismenosti ne znači puno.

[Jadranka]

lili moja, ne moš pobjeć. ti si kineskinja kako god. podsvjesno izbija
jadranki npr sigurno ne bi palo napamet promatrati dječju igru s ciljem naslućivanja što djeca vole raditi i čime bi se mogli baviti :D

nikad se ne zna... to ja teoritiriziram dok je jos mal

[Lili75]

nikad se ne zna... to ja teoritiriziram dok je jos mal

Jadranka šta mal 4 god, ne gubi vrijeme nego kreni u opservaciju

[Jadranka]

Jadranka šta mal 4 god, ne gubi vrijeme nego kreni u opservaciju

Opservacijom sam ustvrdila da ce bit veliki za.ebant On kaze policajac... al nesto mi sumnjiv.

Sta ce bit tvoji?

[tangerina]

Jadranka, pa stand up komičar, super

[Lili75]

Ha ha meni treba ipak jos vremena da izdefiniram egzaktno zanimanje.....

[tanja_b]

iz iskustva znam da se djeca s kojima su roditelji sjedili za vrijeme nastave iz instrumenta, ta se djeca nisu nikad proslavila u sviranju. dapace, brzo bi isfrustrirani odustali.

Zanimljivo, moje iskustvo je potpuno suprotno. Gledam kod svog djeteta u glazbenoj školi, djeca, čiji su roditelji više angažirani oko učenja glazbe, brže napreduju i više su motivirana.

[elor]

prije 25 godina nije bilo tako iako molim te prati pa vidi koliko ce od te djece upisati srednju glazbenu ili postati akademski glazbenici. od svih ovih sto ih ja znam da su profi nikoga nisu roditelji nadgledali i forsirali.

[čokolada]

Elor, talentirana djeca koja sa 6 g.krenu u gl.šk. uglavnom ne mogu sama vjezbati ili bar ne na ispravan način. Roditelj je tu podrška i motivator, ne mora biti poznavatelj nota, ali sjedeći na satovima shvati što dijete treba doma izbjegavati (loše sjedanje, nebrojanje, vjezbanje u prebrzom tempu itd.).

[seni]

Ja dijelim mišljenje tanje i čokolade.
Ovdje koliko ja vidim, su većinom svi mladi glazbenici imali nekoga u obitelji tko je glazbenik.
to mi je nekako i logično, jer je ovdje mreža glazbenih škola neusporedivi lošija (i broj satova puno manji) nego u Hrvatskoj u kojoj jos postoji tradicija iz socijalističkog razdoblja.

sto znaci da uz jedan do dva sata tjedno sa učiteljem (a taj sat dva košta otprilike kao cijeli semestar u Zagrebu) je vježbanje djeteta između tih sati vjerojatno puno zabavnije i eficijentnije ako odrasla osoba ima muzičko obrazovanje.
odnosno u drugom slučaju imaš sustave kao u vecini zemalja bivšeg istočnog bloka koji talentiranoj djeci nudi pravi okvir vježbanja.

Prekjucer sam bila na konzertu za dva klavira - Daniel Barenboim i Martha Argerich (kakva žena ) on 74, ona 75 godina mladi....
elem, ona je naravno bila supertalentirana i sa 7 godina je i imala prvi koncert. I uprkos silnom talentu, potrebno je cijelo selo da se jedan talent razvije.
kada je sa 14 godina išla u Beč da kod Friedricha Goulde uči dalje, onda je predsjednik Peron pomogao da roditelji dobiju namještanje u argentinskoj ambasadi u Beču, kako ne bi morala ići sama u dalek svijet.
I kad sa dvadesetak godina imala krizu, onda su i Askenase i ostali njeni učitelji pomogli da krizu prebrodi.

ovo govorim naravno kao ilustraciju toga da talent nije meteor koji iz svemira pada na zemlju, nego nježna biljka koja uz njegu, brigu i zaljevanje uopce dobija priliku da se razvije.

[elor]

Elor, talentirana djeca koja sa 6 g.krenu u gl.šk. uglavnom ne mogu sama vjezbati ili bar ne na ispravan način. Roditelj je tu podrška i motivator, ne mora biti poznavatelj nota, ali sjedeći na satovima shvati što dijete treba doma izbjegavati (loše sjedanje, nebrojanje, vjezbanje u prebrzom tempu itd.).

evo ja govorim sa pozicije nekog tko je zavrsio i osnovno i srednje gl. obrazovanje. roditelji nisu sjedii s nama na satovima , nisu. sa 6 godina koliko sam tad imala moji su me podrzavali i govorili kako je to lijepo ili me slusali dok sam vjezbala, ali ja se ne sijecam da ssu mi ikada rekli moras vjezbati toliko i toliko sati na dan ili da su na sebe pruzimali odgovornost za ono sto profesor meni kaze na satu. nisu to tako komplicirane lekcije da dijete ne moze shvatiti, nego su primjerene dobi. i nije tocno da ne mogu vjezbati na ispravan nacin. imas sat 2x tjedno s profesorom koji ti kaze sto ne valja i tti to ispravis. a moje vjezbanje je islo od pola sata dva puta tjedno prije sata u 1. osnovne do 7 sati dnevno pred maturu, znaci nije da sam zabušavala nego se polako razvijala.

[tanja_b]

evo ja govorim sa pozicije nekog tko je zavrsio i osnovno i srednje gl. obrazovanje. roditelji nisu sjedii s nama na satovima , nisu. sa 6 godina koliko sam tad imala moji su me podrzavali i govorili kako je to lijepo ili me slusali dok sam vjezbala, ali ja se ne sijecam da ssu mi ikada rekli moras vjezbati toliko i toliko sati na dan ili da su na sebe pruzimali odgovornost za ono sto profesor meni kaze na satu.

Nisu ni sa mnom. Pa ja dobar dio osnovne škole uopće nisam vježbala, zapravo, provegetirala sam prve 3 godine, onda sam se malo trgnula, porastao mi je interes, završila i srednju, ali nikad nisam bila u vrhu.
Svejedno ne smatram da je to uzor kako treba svima biti - ja sam puno rupa u znanju pokrpala sama, ali rupe u vježbanju i lošu tehniku nisam nikad nadoknadila.
Način podučavanja i vježbanja se u međuvremenu promijenio. Ne smatram da svoj djeci roditelji moraju sjediti na satovima, ovisi to i o djetetu i o nastavniku, ali ne slažem se s tvrdnjom da je sudjelovanje roditelja u glazbenom obrazovanju djeteta kontraproduktivno. Jer na svoje oči vidim da nije tako.


Seni, zavidim ti na koncertu, i ja bih ih rado čula uživo

[seni]

Mislim da čokolada govori sa pozicije profesorice glazbe.

Tanja, bilo je stvarno fantasticno sa 5 biseva i publikom na nogama u preprepunoj dvorani.

Ja se također ne slažem sa tvrdnjom da je sudjelovanje roditelja u glazbenom ili bilo kojem drugom obrazovanju kontraproduktivno. Dapače.
Kod čega su djeca naravno različita, te netko treba manje, netko vise, a netko minimalno podrške.

pod podrškom i odgovornošću ne mislim ni bič, ni batinu, taj "kineski" modus smo u raspravi već prevazišli, a tanja je knjigu već na prethodnim stranicama lijepo objasnila.

[Mima]

MM je recimo prof glazbenik, a prilično sam sigurna da nitko nije vježbao sa njim kad je bio dijete (jer su mu roditelji imali petero djece, i sva su išla u muzičku, pa čisto sumnjam da su imali vremena).

Ali, sigurna sam prilično i u to da se s ljudima koji imaju solističke karijere radilo kad su bili djeca, i to vrlo vjerojatno na kineski način.

Čini mi se da je najveći problem što postoji popriličan broj onih s kojima se radilo po kineski, a oni danas ipak nemaju karijere kakve su planirane za njih.

[seni]

Čini mi se da je najveći problem što postoji popriličan broj onih s kojima se radilo po kineski, a oni danas ipak nemaju karijere kakve su planirane za njih.

to je vjerojatno isto tocno.

[elor]

ne slažem se s tvrdnjom da je sudjelovanje roditelja u glazbenom obrazovanju djeteta kontraproduktivno.

To nisam ni tvrdila, samo sam navela svoje iskustvo. Ni ja nisam postala vrhunski glazbenik, ali sam bila u par boljih u glazbenoj i ljubav je ostala, to je ko droga ako nisi na pozornici onda si u gledalištu. ja nekako imam otpor prema tim kineskim metodama i aktivnom sudjelovanju u svim aktivnostima djeteta (presing i gušenje) ali kako god okretali ispada da se roditelj treba miješati u djetetove aktivnosti ali s mjerom. ne znam , što kad imas 3 djece pa sa svima sve prolazis, pa ima da poludis taj tren...

[cvijeta73]

Ali, sigurna sam prilično i u to da se s ljudima koji imaju solističke karijere radilo kad su bili djeca, i to vrlo vjerojatno na kineski način.

Čini mi se da je najveći problem što postoji popriličan broj onih s kojima se radilo po kineski, a oni danas ipak nemaju karijere kakve su planirane za njih.

da. a to ti je to. vrhunskih rezultata, u bilo čemu, teško da ima bez vrhunskih odricanja, vrhunskog rada i vrhunske muke :D

[Mima]

i vrhunskog talenta

[cvijeta73]

To nisam ni tvrdila, samo sam navela svoje iskustvo. Ni ja nisam postala vrhunski glazbenik, ali sam bila u par boljih u glazbenoj i ljubav je ostala, to je ko droga ako nisi na pozornici onda si u gledalištu. ja nekako imam otpor prema tim kineskim metodama i aktivnom sudjelovanju u svim aktivnostima djeteta (presing i gušenje) ali kako god okretali ispada da se roditelj treba miješati u djetetove aktivnosti ali s mjerom. ne znam , što kad imas 3 djece pa sa svima sve prolazis, pa ima da poludis taj tren...

hebaj ga, u tvojoj familiji, kao ni mojoj, sigurno neće nastati nove janice, ivaniševići, a bome niti pogorelići da mi netko dođe i kaže da moje dijete, eej, 12-godišnjak, to je pravo dijete još, mora ići u moskvu u neki konzervatorij u pi*di materini, rekla bih mu da je lud :D

[čokolada]

Ja naravno govorim o onima koji su iznad prosjeka, koji su rano počeli i već u osnovnoj školi pobiru 1. državne i inozemne nagrade. Nema takvih učenika, a da s njima prof. (besplatno, naravno) ne radi trostruko od "propisanog" pa još 3-4 seminara eminentnih pedagoga godišnje itd. Kad se tako pogleda, onda je jasno da je tu angažman roditelja ogroman - pa samo zbrojite koliko ga puta tjedno treba dovest na nastavu, na priredbu, dodatne probe i seminare, natjecanja, akustične probe prije natjecanja itd.
Takva djeca ili imaju muzičare u obitelji pa se stvari odvijaju i nekakvim automatizmom (to bude način života), ili, pak, "neuka" obitelj podredi sve toj djeci.

Završiti osnovnu i srednju glazbenu i baviti se kasnije nečim drugim potpuno je druga stvar, ne kažem da je lako, ali je neusporedivo s profesionalnim bavljenjem od malih nogu.

[Peterlin]

i vrhunskog talenta

Nda, i to isto...

U ovoj knjizi http://www.mvinfo.hr/knjiga/609/daro...vi-i-stvarnost opisano je nekoliko primjera kako su roditelji upropastili svoju darovitu djecu, ali i suprotnih...

Svakako vrijedi čitanja.

Btw. nije sve do roditelja ni do djeteta. Za mnoge aktivnosti važno je OKRUŽENJE jer što ti vrijedi ako si darovit za violinu ili plivanje, a živiš u nekoj zabiti gdje nemaš mogućnosti to iskoristiti?

[elor]

Ja naravno govorim o onima koji su iznad prosjeka, koji su rano počeli i već u osnovnoj školi pobiru 1. državne i inozemne nagrade. Nema takvih učenika, a da s njima prof. (besplatno, naravno) ne radi trostruko od "propisanog" pa još 3-4 seminara eminentnih pedagoga godišnje itd. Kad se tako pogleda, onda je jasno da je tu angažman roditelja ogroman - pa samo zbrojite koliko ga puta tjedno treba dovest na nastavu, na priredbu, dodatne probe i seminare, natjecanja, akustične probe prije natjecanja itd.
Takva djeca ili imaju muzičare u obitelji pa se stvari odvijaju i nekakvim automatizmom (to bude način života), ili, pak, "neuka" obitelj podredi sve toj djeci.

Završiti osnovnu i srednju glazbenu i baviti se kasnije nečim drugim potpuno je druga stvar, ne kažem da je lako, ali je neusporedivo s profesionalnim bavljenjem od malih nogu.

da, tako rade kinezi sustavno a mi samo iznimno

[elor]

hebaj ga, u tvojoj familiji, kao ni mojoj, sigurno neće nastati nove janice, ivaniševići, a bome niti pogorelići da mi netko dođe i kaže da moje dijete, eej, 12-godišnjak, to je pravo dijete još, mora ići u moskvu u neki konzervatorij u pi*di materini, rekla bih mu da je lud :D

mislim da cu prezivjeti . doduše, ja sam sad sklonija slati djecu na aktivnosti koje su u suprotnosti s njihovim sadašnjim stanjem, znaci slampavo dijete dati na sport a ne na sah ( ma moze i sah ali poantaa je sport) ili ako je curica smotana (uvjetno receno) poslati je svejedno na balerine. to mi je interesantnije u ovoj dobi nego pilanje po nekim talentima, ja rađe pilam po antitalentima, ako sam dobro objasnila. ali nemam školarce i nije me ulovilo kompetitivno roditeljsko ludilo (ne znam jel neizbježno, vi mi recite)

[čokolada]

[QUOTE=seni;2877586]JPrekjucer sam bila na konzertu za dva klavira - Daniel Barenboim i Martha Argerich (kakva žena ) on 74, ona 75 godina mladi....



Oboje su kralj/kraljica, ali Martha je izvan kategorije , taman toliki strastveni vanzemaljac da bude najbolja, a taman toliko normalna da se sve druge ekscentrične zvijezde mogu pred njom sakriti.

[čokolada]

istekao edit - krivo kvotam .

[čokolada]

mislim da cu prezivjeti . doduše, ja sam sad sklonija slati djecu na aktivnosti koje su u suprotnosti s njihovim sadašnjim stanjem, znaci slampavo dijete dati na sport a ne na sah ( ma moze i sah ali poantaa je sport) ili ako je curica smotana (uvjetno receno) poslati je svejedno na balerine. to mi je interesantnije u ovoj dobi nego pilanje po nekim talentima, ja rađe pilam po antitalentima, ako sam dobro objasnila. ali nemam školarce i nije me ulovilo kompetitivno roditeljsko ludilo (ne znam jel neizbježno, vi mi recite)

Elinor, pa nismo mi tu nužno "kineskinje", niti su nam djeca neko ludilo od talenata, samo pišemo da bez čajniz-lajk načina razmišljanja nema vrhunskog rezultata (onima koji za vrhunski rezultat imaju predispozicije). A rijetkih iznimaka ima uvijek, npr. onih koji počnu trenirati/vježbati/stvarati u kasnijoj dobi...pa onda o njima pišu novine i daju ih kao primjer "sve se može kad se hoće". Jedino što su takvi slučajevi po brojnosti statistička pogreška.
Kako god okreneš, najlakše je imati normalno, prosječno ili malo iznadprosječno dijete.

[In love]

Pa sad, možeš imati uspješnu berbu jedino ako si odradila sve prije...a to je često borba ili barem tlaka.

Pitaj vinogradare! Ja ih imam poprilično u svom okruženju.

A isto tako mozes odraditi sve kako treba a berba izostane.

[Evelina]

ja rađe pilam po antitalentima

To svi radimo, to je u ljudskoj prirodi, da poboljša nešto što ne ide.
I to je baš ono što mi je u kasnijem periodu života postalo jasno da je potpuno pogrešno.
Pod to ne ubrajam osnove, neke se stvari moraju usavršiti iako si za njih možda nespretniji (vezanje vezica, pisanje...), ali ljudi previše vremena provedu pokušavajući postati prosječni u nečem što ih prirodno ne ide, nego prvi u onom što ih ide.
To sam naučila na jednom usavršavanju kojeg sam pohađala za ljudske potencijale i spoznala da je to točno.

[Peterlin]

A isto tako mozes odraditi sve kako treba a berba izostane.

To je istina. Vrijedi i za vinograd i za život tj.odgoj djece.

[tanja_b]

doduše, ja sam sad sklonija slati djecu na aktivnosti koje su u suprotnosti s njihovim sadašnjim stanjem, znaci slampavo dijete dati na sport a ne na sah ( ma moze i sah ali poantaa je sport) ili ako je curica smotana (uvjetno receno) poslati je svejedno na balerine. to mi je interesantnije u ovoj dobi nego pilanje po nekim talentima,

Uh, razumijem logiku, ali svejedno ne bih to svom djetetu napravila, nekako mi se to čini recept za razvijanje nerješivih frustracija.
I ja sam bila takvo šlampavo dijete, i bilo je pokušaja da me se potakne na sportski stil života, ali rezultat je bio samo još veća tvrdoglavost i zatvaranje u sebe. Srećom pritisci nisu bili tako veliki da bi napravili trajnu štetu.
MM ima vrlo slično iskustvo.
Moj sin srećom nije šlampav i dosta toga mu dobro ide, ali svejedno, da ga upišem u likovnu grupu ili na kreativne radionice, mislim da bi mi to zamjerio zauvijek

[Lili75]

Elinor, pa nismo mi tu nužno "kineskinje", niti su nam djeca neko ludilo od talenata, samo pišemo da bez čajniz-lajk načina razmišljanja nema vrhunskog rezultata (onima koji za vrhunski rezultat imaju predispozicije).

cokolada ne bih rekla da bas o tome govorimo.ovdje mi se cini ima dosta onih koji opcenito smatraju da je Chonese like approach pravi put neovisno radi li se o vrhunskim rezultatima a sve u izvlacenju maximalnih potencijala djeteta.
to su mi 2 posve razlicite kategorije.

i netko je spomenuo beoj djece naravno da oni koji imaju troje ili vise djece a zaposleni su oboje ne mogu bit u real life ni blizu kineskom pristupu kao npr netko tko ima dijete jedinca. Znaci generalno govorim.

a moj muz ima par frendova iz obitelji s 4-5 djece i eno ih svi pozavrsavali fakultete iznimno su uspjesni. Nitko s njima nije mogao sjediti satima.i sto je najvaznije oni se znaju izboriti za sebe vjerojatno zbog okruzenja u kojem su odrasli.

svugdje ima + i - zbog odredjenih situacija.

[Lili75]

Sorry na tipfelerima pisem s moba.

[elor]

[QUOTE=čokolada;2877670]Elinor, pa nismo mi tu nužno "kineskinje", niti su nam djeca neko ludilo od talenata, samo pišemo da bez čajniz-lajk načina razmišljanja nema vrhunskog rezultata (onima koji za vrhunski rezultat imaju predispozicije). A rijetkih iznimaka ima uvijek, npr. onih koji počnu trenirati/vježbati/stvarati u kasnijoj dobi...pa onda o njima pišu novine i daju ih kao primjer "sve se može kad se hoće". Jedino što su takvi slučajevi po brojnosti statistička pogreška.
Kako god okreneš, najlakše je imati normalno, prosječno ili malo iznadprosječno dijete.[/QUOTE

ma znam, samo razmisljam i formiram misljenje jer ga jos nemam. ja ne bi sigurno zavrsila nista da su me pritiskali. ne znam. sama imam sa sobom visoke kriterije pa da mi jos netko sa strane kvoca odustala bih. vajda genijalcima to ne smeta nego ih potice. ali kineskinje smatraju prema uvodnom postu da su talenti manje vise nebitni. zapravo, koja mi je muka? ne da mi se biti kineskinja ali ta ista ne pristaje na nista osim petice u svemu osim tjelesnom i glumi i sad za 20 godina kad mi djeca budu s njima u konkurenciji na globalnoj razini, sto mislite tko ce pobijediti? mozda ih izvuce dalmatinski dispet i hrvatski jal i druge tako divne osobine koje kinezi nemaju....to me sad muci... da li stav bolje sam 4 nego samnom 5 automatski znaci osuđivanje vlastitog djeteta na neuspjeh?

[elor]

i meni nije normalno ici na repeticije iz svih predmeta u 4. osnovne ili na repeticije iz engl u jezicnoj gimnaziji jer je prof nennormalno teska.( iam oba primjera u blizini) ne znam, ko da je skola postala nepremostiva bez roditeljskog uplitanja za vrijedno i marljivo normalno dijete.

[elor]

[QUOTE=tanja_b;2877685]Uh, razumijem logiku, ali svejedno ne bih to svom djetetu napravila, nekako mi se to čini recept za razvijanje nerješivih frustracija.
I ja sam bila takvo šlampavo dijete, i bilo je pokušaja da me se potakne na sportski stil života, ali rezultat je bio samo još veća tvrdoglavost i zatvaranje u sebe. Srećom pritisci nisu bili tako veliki da bi napravili trajnu štetu.
MM ima vrlo slično iskustvo.
Moj sin srećom nije šlampav i dosta toga mu dobro ide, ali svejedno, da ga upišem u likovnu grupu ili na kreativne radionice, mislim da bi mi to zamjerio zauvijek [/QUOT

nisam mislila na nikakvo tjeranje, naravno. ali to je recimo ono sto radi funkcionalna glazbena skola u zg. djeca koja nisu talentirana za glazbu nauce se sluziti instrumentima za svoj gust ili u ekipi zasvirati (ne treba biti genije) a djeca ne izlaze frustrirana. isto tako i za sport do neke razine, naravno ne mislim da djetetu bude grozno ali ga tjeram jer mora nadoknaditi gubitak, vise mislim na nezakidanje u nicemu

[tanja_b]

nisam mislila na nikakvo tjeranje, naravno. ali to je recimo ono sto radi funkcionalna glazbena skola u zg. djeca koja nisu talentirana za glazbu nauce se sluziti instrumentima za svoj gust ili u ekipi zasvirati (ne treba biti genije) a djeca ne izlaze frustrirana. isto tako i za sport do neke razine, naravno ne mislim da djetetu bude grozno ali ga tjeram jer mora nadoknaditi gubitak, vise mislim na nezakidanje u nicemu

Funkcionalna glazbena škola se s vremenom udaljila od izvorne ideje Elly Bašić (koja je bila razvijati glazbeno obrazovanje u sklopu redovne škole, što je i dalje čista utopija). Ali ono što tamo rade je izrazita individualizacija nastave i programa, ovisno o djetetovim sposobnostima i afinitetima. I idu na natjecanja i izrazito su kompetitivni, itekako Upravo u toj školi sam prvi put čula za sjedenje roditelja na satu i uopće za intenzivan angažman oko djetetovog glazbenog obrazovanja.

Što se tiče sporta, lijepo to zvuči kao ideja, ali u praksi, ako upišeš šlampavo dijete na sportsku grupu gdje su ostala djeca bar donekle spretna i uigrana, to je recept za teške frustracije. Po meni, bolje je da se taj gubitak nadoknađuje u obiteljskom okruženju (uz roditelje kao pozitivan primjer).

[elor]

Funkcionalna glazbena škola se s vremenom udaljila od izvorne ideje Elly Bašić (koja je bila razvijati glazbeno obrazovanje u sklopu redovne škole, što je i dalje čista utopija). Ali ono što tamo rade je izrazita individualizacija nastave i programa, ovisno o djetetovim sposobnostima i afinitetima. I idu na natjecanja i izrazito su kompetitivni, itekako Upravo u toj školi sam prvi put čula za sjedenje roditelja na satu i uopće za intenzivan angažman oko djetetovog glazbenog obrazovanja.

Što se tiče sporta, lijepo to zvuči kao ideja, ali u praksi, ako upišeš šlampavo dijete na sportsku grupu gdje su ostala djeca bar donekle spretna i uigrana, to je recept za teške frustracije. Po meni, bolje je da se taj gubitak nadoknađuje u obiteljskom okruženju (uz roditelje kao pozitivan primjer).

imam dijete koje je rođeno sa distonim sindromom i vjezba od rođenja. i ide na dva sppota i natjece se i osvaja medalje. i nije frustriran. i nece nikada biti profi sportas ali dok ga veseli ici ce jer mu dobro cini

[elor]

zasto je utopija?

[tanja_b]

Zato što nam školstvo ima puno većih problema od uvođenja redovnog glazbenog obrazovanja pri osnovnim školama.

[elor]

citirati cu Peterlin iz 2009 i u potpunsti se slažem s njom:
"Bitan je stav roditelja, kao i u svemu. A individualizirana nastava instrumenta i te kako omogućuje i djeci s teškoćama da se snađu, ako za to ima volje. Dakako, treba im podrška (nastavnik instrumenta nije dovoljan, treba tu i roditelj podmetnuti rame - vidim to po svojoj djeci). Naime, ja sam djecu upisala u gš između ostalog i radi poboljšanja koordinacije lijevo-desno (jedan je imao zakašnjeli razvoj motorike, a drugi je ljevak). To ide odlično. U startu sam obavila razgovore koje je trebalo (da osoblje škole zna o čemu se radi) i upisali smo djecu kad su prošli audiciju BEZ većih očekivanja.

Daklem, čokoladi kapa dolje na trudu uloženom oko djevojčice sa smetnjama. Voljela bih (a to smo srećom i dobili ) sličan pristup za svoju djecu. Moje je da im doma objasnim da bez truda/vježbanja/učenja gradiva solfeggia cijela priča nema svrhu i da ih poduprem kad nastupe krize."

[elor]

Zato što nam školstvo ima puno većih problema od uvođenja redovnog glazbenog obrazovanja pri osnovnim školama.

pa imali smo glazbeni koliko sati tjedno ne sjecam se, jel 2 sata?

[tanja_b]

pa imali smo glazbeni koliko sati tjedno ne sjecam se, jel 2 sata?

Već dulje vrijeme nastava glazbenog (i likovnog) svedena je na 1 sat tjedno, a na što liči takva nastava bolje da ne komentiram Slušam od djeteta iz prve ruke svaki tjedan.

[elor]

pa da bolje bi bilo da je nema i da idu u glazbenu ali u sustavu gdje mi se sve cini klimavo da ne kazem koju drugu rijec , slazem se ovo je tresna na slagu torte.