 |
|||
A što se tiče društvenog priznanja - svaki posao je naravno vrijedan i ne vrijedi neki čovjek kao čovjek manje ili više, ovisno o tome što radi.
No niskokvalificirani poslovi se u principu manje plaćaju, a možda i manje cijene od više kvalificiranih.
ma znam da to zvuči utopijski.sirius prvotno napisa
Aha, i onda je svizac zamotao cokoladu ( u Hrvatskoj).
Ali u principu model riješavanja ženske egzistencije udajom, je kao društveni standard naprosto prošlo svršeno vrijeme. U prošlosti je to bilo tako, muž je zarađivao, žena je nosila kuću i djecu, i tako su živjeli, dok i smrt ne rastavi.
Sve to naravno sa svim i plusevima i minusima.
Danas je to drugačije i ako ostaješ kod kuće, znaš u što se upuštaš.
U većini slučajeva je to neka vrsta robne razmjene. Ali u principu, možete se dogovoriti i o nekoj vrsti plaćanja.
Ako u mirovinski sustav ne uplaćuješ, nemaš mirovinu.
ako uplaćuješ, imaš. (barem se nadam, da ćemo imati)
Pa, dobro, da li je razlika značajna ili nije, to je valjda stvar subjektivne procene. Meni moja kuća deluje daleko lakša za održavanje dok su dani lepi i deca većinu dana borave u dvorištu.
Ne kuvaš pet obroka, ali ih spremaš u smislu da detetu ipak treba pripremiti osim ručka i nekakav doručak, večeru i užinu. Da, znam da je to sve brzo i lako i da zahteva po desetak minuta, ali, šta su drugo kućni poslovi nego zbir lakih stvari od po desetak minuta- a ipak se može izgubiti silno vreme na njih...
ma znam da to zvuči utopijski.
Ali u principu model riješavanja ženske egzistencije udajom, je kao društveni standard naprosto prošlo svršeno vrijeme. U prošlosti je to bilo tako, muž je zarađivao, žena je nosila kuću i djecu, i tako su živjeli, dok i smrt ne rastavi.
Sve to naravno sa svim i plusevima i minusima.
Danas je to drugačije i ako ostaješ kod kuće, znaš u što se upuštaš.
U većini slučajeva je to neka vrsta robne razmjene. Ali u principu, možete se dogovoriti i o nekoj vrsti plaćanja.
Ako u mirovinski sustav ne uplaćuješ, nemaš mirovinu.
ako uplaćuješ, imaš. (barem se nadam, da ćemo imati
Ja sam glupa, ne razumem kako je ova rečenica
drugačija od ove:U većini slučajeva je to neka vrsta robne razmjene. Ali u principu, možete se dogovoriti i o nekoj vrsti plaćanja.
Meni to deluje sasvim isto. Osim što žena teoretski ima izbor da se zaposli- ako u praksi ima gde, naravno.U prošlosti je to bilo tako, muž je zarađivao, žena je nosila kuću i djecu, i tako su živjeli, dok i smrt ne rastavi.
U državi u kojoj ne postoji ni tržište ni privreda (ne govorim o Hrvatskoj), rešavanje egzistencije udajom ponovo postaje vrlo moderan trend.
Uostalom, ako je nezaposlena žena plaćena time što je muž izdržava, da li to znači da su zaposlene žene budale što uopšte rade kućne poslove?
Nadam se da sam pogrešno razumela, u suprotnom ne razumem odakle toliko ružan stav prema nezaposlenim ženama.
Kakav ja to ružan stav imam prema nezaposlenim ženama?
Baš šteta, propustila sam temu dok je bila vruća...
Evo da podgrejem strasti:
Ja sam nezaposlena otkako imam decu.
Ne mislim da mi treba odati počast.
Naprotiv.
Ali dobijem rogove kad neko misli da mi je život trajni godišnji odmor.
A bogami i na rečenicu: "Mi zaposlene majke moramo sve isto kao i nezaposlene a još idemo i na posao."
Uz dužno poštovanje svim zaposlenim ženama, koje verujem, zaista rade više nego ja, ovo u navodnicima prosto nije istina.
Deca zaposlenih majki su u vrtiću ili školi oko 8-10 sati. To znači da deca nisu kod kuće.
Da 8-10 sati dnevno kuća stoji prazna,
Nikome ne treba doručak jer se doručkuje u vrtiću (školi). Nije neophodan ni kuvan ručak, ako žena taj dan ne stiže, jer deca su nahranjena u ustanovama, tamo imaju i užinu.
Nema prljavog suđa niti neuredne kuhinje jer niko nije jeo niti kuvao od recimo 8 ujutru do 4 popodne.Nema nereda koji si spremio za decom/sa decom zbog dečje igre.
Tih 8-10 sati decu je čuvao neko drugi. Neko drugi ih je vaspitao, učio nečemu, pospremao za njima/sa njima, presvlačio ih, itd, itd. Negde drugde su skakali, dizali prašinu, jeli, prosipali, itd,itd.
Sa moje tačke gledišta, kuće zaposlenih mama su lakše za održavanje iz prostog razloga što ukućani većinu vremena nisu u njima, kuva se jednom ili nijednom dnevno, u toj kući se jede jedan-dva obroka dnevno, domaćica spremi jedan-dva obroka dnevno radnim danima. Kupatilo se ne koristi po 8-10 sati dnevno itd, itd.
Moja deca idu u vrtićki poludnevni boravak, nemam pravo na celodnevni kao nezaposlena mama. Tamo imaju samo užinu. Sve obroke spremam ja, deca su van kuće ta 4 sata (zapravo ih puštaju već u 11:45). Od 8:15 do 11:30 imam slobodu da opušteno glancam kuću i kuvam ručak. Ili zarađujem nešto sitno uslužnim kucanjem na kompu, sad u sezoni maturanata.
Nakon toga idem po decu, dajem im ručak, i ostatak dana provodim sa njima, u našoj kući, koja se koristi ponovo i može se konstatno ponovo pospremati, jer deca u toj kući/dvorištu provode duplo više vremena nego deca zaposlenih mama, i pojedu više obroka dnevno radnim danima.
....
Ovako kako je tvoj dan svaki dan, moj izgleda samo onda kad sam na godisnjem. Bez ljutnje, ali kad nemam obvezu ici na posao i biti van kuce 8-10h, onda je moj dan slican tvom svakom danu. I sta je sad tu problem ako je tako, ne kuzim?
Posljednje uređivanje od Deaedi : 02.05.2016. at 23:50
Meni lično je ružan stav da je rad nezaposlene žene u kući predmet robne razmene tj. da nezaposlenu udatu ženu treba smatrati muževljevom radnicom a muža poslodavcem.
Slazem se.
Kucanske poslove zena radi i za sebe, dakle na neki nacin je poslodavac sama sebi.
Ništa.
Osim što je meni godišnji odmor sinonim za vreme putovanja, izleta, izlazaka, druženja sa decom i minimuma kućnih poslova a maksimuma zabave, bar tako smo ga mi sa roditeljima provodili u neka bolja vremena.
Moj život nezaposlene žene nije takva trajna fijesta. Jeste opušteniji nego da sam zaposlena, ali nije beskonačna zabava bez ikakvih obaveza.
I bezveze mi je kada na rečenicu da sam nezaposlena dobijem komentar: jao, blago tebi! Svašta..Kao da je zabranjeno dati otkaz pa isto tako skromno živeti kao ja...
Ja nemam nikakv stav o radu nezaposlene ili zaposlene žene (muškarca) u kući, jer je to njihova privatana stvar, osobni izbor, koliko će, kako će, kada će, i hoće li ili neće li.
moj komentar se odnosio na tvoju primjedbu, da nezaposlena žena nema plaću.
ali očito ima neku vrstu plaće ( ja sam to nazvala robna razmjena i zaista ne razumijem sto bi tu trebalo biti uvredljivo), jer ona kuha, sprema i ostalo za muža, djecu i sebe, kao što muž kupuje namirnice, plaća račune...itd za ženu, djecu i sebe.
Ja sam razumijela, da se ti žališ, sto nemaš plaću, pa sam u tom smislu komentirala, da se teoretski par može i dogovoriti, da nezaposleni partner dobija neku vrstu plaće/naknade za poslove koje obavlja.
kao sto se neki partneri i dogovore, da od zarade zaposlenog partnera uplaćuju mirovinsko osiguranje za nezaposlenog.
nije mi jasno, sto bi tu bilo ružno?
U drustvu gdje se milostinja od zaradene mirovine moci dobiti tek sa navrsenih 67 godina mislim da je stvarno najmanji problem ko kome placa ( ili ne palaca) doprinos.
vrlo je izgledno da mnoge zene na ovoj temi smatraju zene ciji je izbor ( ili situacija) ostati kod kuce ( iz raznih razloga)
osobama koje manje pridonose drustvu.
a mi smo svi tu fini , obrazovani i politicki korektni, pa situacija u stvarnom zivotu izgleda jos gore.
Sirius, meni se bas ne čini kao najmanji problem, ako se recimo sa pedeset rastaviš, ili muž umre, a ti u starosti nemaš pa ni malu mirovinu.
Seni moja, ako dozivim mirovinu , ona ce biti tako mala da cemo muz i ja biti osudeni da do smrti ostanemo zajedno.
Jer njegova i moja mirovina ce biti dovoljne jedva za prezivljavanje.
Tako da cu i kao bivsa zaposlenica biti osudena na trpljenje muza iz ekonomskih razloga.
Nemojmo se zavaravati da zaposlenje u ovom sirotinjskom svijetu daje beskrajnu slobodu. Veliki broj ljudi je i dalje osuden na partnerski odnos i zbog niskih primanja.
Posljednje uređivanje od sirius : 03.05.2016. at 00:21
Normalno da život nezaposlenog roditelja, dakle nekoga tko brine o kući i djeci nije godišnji odmor i zabava, ne znam kako bi to nekome uopće moglo pasti na pamet. To je život pun obaveza i briga - evo moja bliska prijateljica je nekoliko godina bila domaćica, i svaki dan joj je bio pomno isplaniran i strukturiran, i ako bi htjela napraviti nešto izvan svojih obaveza (npr. posjetiti mene koja sam u to vrijeme bila trudna i ležala) morala se dobro unaprijed organizirati da to može izvesti.
Samo, da je teže biti domaćica nego biti zaposleni roditelj kojega nakon 9 sati izbivanja iz kuće čekaju djeca i sve kućanske obaveze - pa ja stvarno mislim da nikako nije.
Sirius, sve ja to znam. Nadam se da muža, ipak nećeš samo trpjeti....
Ne zavaravam se ja da i posao i ovo i ono danas daje slobodu. danas jesi, sutra nisi...
i puno ljudi je nezaposleno, jer naprosto ne može naći posao.
No ono sto me na ovim temama uvijek nervira, je prvo to mjerenje, e kome je teže, a kome je lakše.
Tko koliko užina skuha ili ne skuha.
A drugo je postavljanje stvari, kao da čovjek nema i neku osobnu odgovornost. Uz sve sudbinske stvari koje se događaju, covjek si ipak velikim/nekim djelom i sam kroji vlastitu sudbinu.
Ono sto je barbi rekla na nekoj prijašnjoj strani: udaja, rastava, obrazovanje, studiranje, nestudiranje, karijera, ne karijera, kućanica, ne kućanica, pa to su stvari koje u zivotu odlučuješ sam znajući što je plus, a sto je minus.
meni je svako uopcavanje i stereotipiziranje nepotrebno, ako covjek radi nesto iz ljubavi to se vidi i osjecaju oni sa kojima radi. evo da opet malo pokukam, ja bih rado nakon "dobre" i amiciozne karijere postala "samo"majka, kucanica i zena, sa povemenim part time izletima u posao, ali kod nas takvih mgucnosti na zalost nema....i to me sad preokupira i nervira ...
Svede se na isto jer dok zaposlena majka radi 8-9 sati, nezaposlena majka ne sjedi doma i češka gospođu nego također radi. Dok ti radis tih 8,-9 sati tvoju djecu cuva treca osoba, ja svoju cuvam sama-- i to je "posao"...
Ja znam koliko je meni teško/nije tesko psihicki i fizicki, i tako zna svatko za sebe.
Tko moze i po kakvim to pravilima odredivati dali je nekom drugom lakse, teze, bolje ili gore u zivotu?
Kaj bi se svelo na isto?
Upravo zavrsavam rucak, cekam da susilica izvrti i muza da dodje iz nocne i jurim na posao.
Kuham jer moje nitko ne cuva. Idu u skolu, doma i doručkuju i rucaju.
6i40 je.
Vraćam se u 17. Ves, djeca, spremanje.. i dan je gotov.
Nista se ne svodi na isto, ma kako to prezentirali.
Cubana, kako ne cuva, pa u skoli su
Moju najstariju cuvaju u skoli, srednju u vrticu, a najmanju cuvam ja
Ali, da, slazem se, lakse je kad ne moram jos i na posao
To ne znaci da cijeli dan ladim jajca
Narintam se ko konj
Ali cu se jos jace narintati kad mi istekne porodiljni
I da vam iskreno kazem, malo me frka kako ce to izgledati kad pocnem raditi
Ok, njih tri ce biti zbrinute, svaka u svojoj ustanovi
A meni, tj.nama ce ostati sve jednako
Zapravo, bit ce jedan obrok manje, onaj koji najmanja, najstarija i ja jedemo u podne
Svi ostali obroci ce ostati isti, jer ih jedemo doma, kuhane svaki dan
Znaci, ostali poslovi i razvazanja ostaju isti
Samo sto me ceka puuuno vise stresa na poslu koji vise ne volim
I da zakljucim, da, lakse mi je i ljepse sad dok sam na porodiljnom i ne idem na posao
Steta sto ne mogu jos ostati doma, a da me posao ceka
To je osnovna matematika i kaže:
8 sati sna
8 sati na poslu
2 sata putovanje (ja putujem i 3-4, ali ajd nek bude 2 neki prosjek)
I ostane 6 sati ili i manje ako žena dulje ostaje na poslu ili dulje putuje koje zaposlena majka mora rasporediti na kućanske poslove, nabavku, djecu i njihove aktivnosti i naposlijetku na sebe, a ne zaboravimo da je došla strgana s posla i nije ni sekunde predahnula.
Ovo uspoređivati s domaćicom i tvrditi da je isto je suludo.
Ne, nije i ne može biti isto.
4 sata je u školi. Prekratko da se moze nazvati cuvanjem. Prije samo razlogom za brigu zbog prelaska glavne ceste.
vidim prekjučer negdje onu staru: 8 sati sna, 8 sati posla, 8 sati kulture
nisam znala bi li zaplakala ili se smijala
Ovo je istina... Ne moraš biti domaćica. Kolegica je u takvoj situaciji - ostala je udovica u ranim pedesetima, jedan sin se oženio, drugi još nije ali vjerojatno hoće. Ostat će sama s mizernom mirovinom. Ali nismo mi ljudi od jučer... Odavno već zna da se ne može računati na preživljavanje od države, pa ima "rezervni plan" čime će se baviti u umirovljeničkim danima. Jedini uvjet za to je zdravlje. Tako i mi planiramo, a opet - prema novim kriterijima za mirovinu (dobna granica 67 godina), nema šanse da nas puno to uopće doživi, a kamo li u tome uživa. Sorry na offt.
ma znam Cubana, i moja je u skoli u prosjeku 4 sata
ne ide u boravak
al zbrinute su ta 4 sata, to htjedoh reci
Tanci, nije bas jednostavna matematika, ali da, skoro
Pa tu puno ovisi i koliko djece imas - eno marte s 4, koliko znam radi i razvozi stalno nekog
Nije njoj isto kao nekome tko ima manje djece
Al da, to je izbor (uglavnom) svakoga od nas
Isto tako nije isto kakvog partnera imas i imas li ga uopce
Recimo, muz jedne moje frendice je jedno vrijeme dolazio doma oko 15h i onda cekao da ona dodje s posla iza 17h i skuha jelo
Mislim, daj me nemoj...a isto je sad kad imaju djecu
Je, znam, sama si je kriva, al jbg, tak je
One koje su rastavljene uglavnom sve moraju same...ima tu puuuuno nijansi, ne moze se bas sve usporedjivati
Da, jos sam htjela reci, meni je normalno da sad, kad sam doma, mm ne kuha preko tjedna i da ih sve doceka rucak
Preko vikenda kuhamo uglavnom zajedno
Al mi nije normalno da se poslije posla on ne bavi djecom i ne razvaza ih gdje treba, jer se umorio na poslu
Ma jasno.
Više djece- više posla.
Ja imam jedno dijete.
Veliko i nju hendla muž.
Jer je u mirovini.
Ustaje se u 5 zbog nje i priprema joj doručak, ispraća ju u školu...
Zato ja spavam sat duže.
Ja ne znam kakvim se vi to poslovima bavite ali ja sam prošle godine radila npr u staračkom domu, smjene su mi trajale po 12 sati. Znate koji je to posao, ono brisanje guzice, mijenjanje pelena ljudima od 80, 90, 100 godina, hranjenje, dizanje, itd, i meni je to bilo lakše nego biti kući s mojom djecom. Tako da vas ne kužim. Ili ja nisam stvorena za biti mater ili vi ne znate kako izgleda dan matere kućanice više djece? Moja djeca mi više stresa daju od bilo kojeg rintanja na bilo kojoj poziciji. Ne računajući kućno rintanje. I brate, ko kome brani dati otkaz i biti kućanica?
Uz dužno poštovanje Tanči, jedno dijete, j e d n o dijete??
Ja ni ne primjetim kad moje jedno fali iz kuće. Niti kad imam jedno viška u obliku nekog prijatelja. Ma dajte molim vas.
Meni je posao luksuz koji ja ne mogu priuštiti. Zato što mi je mala boležljiva pa boravak u vrtiću nema smisla. Zato što nemam nijednu babu koja mi može uskočiti kao rezerva za čuvanje kad se mala razboli. Imam mater ali mala bi morala gađati da bude subota ili nedjelja kad je ona slobodna. Zato što imam apartmane koji su sad već veliki posao i ja bih ga trebala gledati kao svoje zaposlenje ali ne mogu se prisiliti jer bih htjela imati svakodnevni posao, taj zbog kojeg vi kukate. Tako nemaju svi mogućnost raditi nažalost.
Pa nitko ne brani, ali ako ti muž radi za šta ja znam minimalac ili malo više onda teško da ćeš mirne duše dati otkaz i biti kućanica.
I meni moji idu na živce i nekad mi je baš super sprndat se i otići raditi, ne misliti o njima. Ali onda su još gori, moja mater njih ne može i ne zna odgajati, ona ih može pričuvati, dati im jesti i to je manje više to.
Dok su bili u vrtiću sve je puno lakše, od obroka do nekakvog rada s djecom, nema zadaća niti obaveza nakon škole.
Samo brzo to razdoblje prođe.
Pa sad, ne znam da li broj djece povečava količinu posla baš proporcionalno. Možda dok su manja, ako imaš npr. trojke ili 3,4 djece s razmakom od 1-4g, ali to je rijetko. Ako imaš vrtićarca i školarca, kao ja, pa ipak je to puno lakše nego imati samo vrtićarca. Seka se poigra s njim, pripazi ga dok ja završavam ručak...A ako je razlika veća, kao npr. u jednoj obitelji mojih poznanika, gdje je petero djece, sa većim razlikama u godinama, mama kaže da je njoj puno lakše sa njih 5 nego dok ih je bilo 1 ili 2, zato jer sada veći pomažu po kući i oko manjih.
I ipak mislim da na kućanske poslove, uključujući i kuhanje ne bi trebalo dnevno otpadati više od 3 do max 4h, tako je to ipak onda kod žene koja ne radi izvan kuće nekoliko sati više dnevno za sebe, djecu i odmor. Tako je barem kod mene kada ne radim. Uživancija svaki dan. Nažalost, banka mi ne da dam otkaz, hoće lovu za stambeni kredit.
ok, nije isto ni dvoje ni 4, ali i ja sam zbog boležljive djece i neimanja baka servisa imala i te kako problema na poslu - od rođenja djece na profesionalnom planu mi je sve krenulo nizbrdo
meni je besmisleno gledati na način "lako je njoj" po bilo kojem kriteriju, jer pristrano gledamo samo one dijelove tuđeg života koji nam legnu na naše muke
a ustvari kako usporedit kome je lakše kome je teže, i zašto je to uopće bitno? svatko od nas ipak je donio tu odluku za sebe, i donosi je svaki dan da li ćemo nastavit tako ili ne.
deaedi, sad i ti sebe stavljaš u ulogu žrtve kao majka iz prvog posta, jadna ja moram otplaćivat kredit, ne moraš, možeš prebit kredit i uzet skromni kućerak u Mrduši Donjoj gdje su nekretnine povoljnije, i trčat po livadama i uzgajat rajčice sa djecom, i govorit "lako je onim mamama koje ne moraju ustat ujutro prije djece nacijepat drva i naložit vatru, nego samo klik upale centralno grijanje" (nemoj mi molim te objašnjavat zašto ne možeš, ne znam naravno ništa o tome kako živiš, hoću samo reći da je to ipak izbor za koji si se iz nekih razloga odlučila, ko i ja za moj kredit.)
tangerina, očito nisi čitala što sam ja napisala.
Ja nisam uspoređivala dvije osobe, uspoređivala sam SEBE kada radim i kada ne radim. I rekla sam da je meni kada sam kućanica to kao kada sam inače na godišnjem.
A ne znam baš, nije isto kada ubrojiš razvažanja, treninge, priredbe, doktore, ortodonte itd.
Al koliko sam primjetila u većim obiteljima su djeca samostalnija, prije će si sami uzeti kruh s namazom, odabrati odjeću i obući se, pripaziti na manje dijete, pomoći oko kuće itd.
Nismo svi isti i nemamo svi iste "standarde". Moja prija ima troje djece, živi u stanu, radi od 7-15 na 5 minuta od posla i ubi se od posla. Ja imam dvoje, kuću, dvorište, vrt(zimnicu), posao od doma, psa, cvijeće i ne ubijem se ko ona. Al ona dok sve opegla pa i čararape prođu joj sati i sati, e da i kvake sve dok opere u tom stanu treba joj sat vremena. Ja sam ostala zabezeknuta jer ni ne primjetim kad da to te kvake operem, mislim da ih usput onako prebrišem pa se ni ne broji.
x
Evo, ja cu priznati. Od kad radim dignem se prva u 5 30. Popijem kavu u miru, otusiram se , nabacim malo boje i odvezem se na posao.
muz sprema djecu nakon sto ja odem i razvaza ih po ustanovama. Ili baka , koju dovezem kada muz mora na put. To su prednosti boravka na poslu od 7 sati.
Mebi je to bas super. Bas si fino odmorim mozak od jutarnjeg natezanja sa mladuncadi.
Posljednje uređivanje od sirius : 03.05.2016. at 10:59
Ma daj? kako se ti snalaziš sa svojim trojkama i sa 3,4 djece u razmaku od 1-4? Gledajući druge kako se snalaze u situaciji koja nije tvoja, ti ne znaš ništa jer pojma nemaš kako se tko osjeća, kako se tko organizira i koliko je kome teško a koliko nije. I koliko će ti reći a koliko neće. Imati dvoje i četvero je razlika dupla. Ja sam svoje rodila u 10 godina. I trenutno imam sina u žestokom pubertetu koji nam pravi silne, silne probleme. Imam i curu u pubertetu, godinu ipo mlađa, koja je samo stalno ljuta i nadrkana na nas i čitav svijet. Imam i razigranog desetogodišnjaka koji je trenutno u fazi kad misli da može sve, skoro i letiti, kad je neustrašiv i dovodi se u opasne i gadne situacije. I imam 4,5 godišnju djevojčicu koja je mala curica sa svojim potrebama, željama i zahtjevima. Koga da izaberem od njih? Tko mi je važniji, ludi pubertetlija koji traži posve novu vrstu brige i nadzora? Ili ovih drugih troje? Mogu li ih ja strpati svih u isto vrijeme, u istih dva, tri sata i zabaviti se s njihovim potrebama kako treba? Ili svatko od njih traži svoje vrijeme? što misliš? Misliš li da s brojem djece opada koncentracija kvalitete odgoja? Idu mi na živce svi koji kažu da je lakše s više djece nego s manje. To mogu reći samo ja, ti ne možeš.
točno tako. a s te pozicije "lako je njoj" je i krenulo ogledanje snaga, zaposlena u firmi vs (ne)zaposlena doma.
uvodni post samo hoće reći da nezaposlen ne znači besposlen, ali svi se ćešemo gdje nas svrbi
evo, lijepo kaže sirius. a rekla je i trina gore. ni ja valjda nemam šlifa za bit materom i kućanicom, zahtjevnije mi je to nego raditi u firmi.
kad radim, kuham šta u jedan lonac stane. kad sam bila doma, bome me "jedan lonac" (ispred sebe same) bilo sram stavit na stol.
.... kao što se više ne sramim neopranih prozora ili prašine ispod televizora. imam alibi, ja radim!
Ma besmisleno je to, svatko gleda iz svojih cipela..evo npr. deaedi i ja, obje po dvoje djece, bez pomoći u vidu baka ili deda, a meni je biti doma sve, samo ne godišnji, sve me živcira, svaku mrvu vidim, a u pms-u samo režim..puno je lakše sa mnom kad radim..
Am je gore napisala točno što mislim; kad sam doma kuha se najmanje doručak (djeci palačinke ili fritule ili nešto slično i ručak), a djeca obično požele i kolač; ništa to nije problem, ali sve ostavlja nered i uzima vrijeme..
Posljednje uređivanje od Dijana : 03.05.2016. at 11:20
Što se mene tiče, sasvim sigurno nije krenulo sa pozicije "lako je njoj", nego od turbo patetičnog prvog posta "ja sam majka, ja sam žena, ja sam kćer (usput, krivo napisano, nominativ: tko, što KĆI, a ne kćer), ja sam budilica ...." -- zar ja nisam majka žena kćer (to fakat nisam nego sam kći) i budilica ??! Moj muž nije majka kći žena ali je definitivno budilica, kuhar, spremač, konobar, dadilja, pekar, lekar i apotekar.
Dakle svi ti poslovi i obaveze, "čuvanje" djece - (što to btw uopće znači, čuvati svoje vlastito dijete? ) su nešto što svaki zaposleni roditelj obavlja u tih 5-6 sati dnevno koje ima kad se vrati kući nakon osmosatnog radnog vremena.
zaposleni raditelj, ako želi biti na visini zadatka
sad, uvijek ima izuzetaka. i onih koji rade jako jako puno, i onih koji ne rade gotovo ništa. što na poslu, što doma.
Mima, ali ja se sjećam tebe kad si napisala da se ti i muž silno umorite čuvajući kćer na plaži, a imala je koliko, 8-9 godina?
Pa naravno da ne moze.
Iako mnoge stvari ovise o sastavu i dinamici obitelji.
U nasoj definitivno trpi djecje napredovanje u skoli i njihov uspjeh jer bi bili bolji da se redovito radi 1:1, obzirom na poteskoce. Onda trpi i nas novcanik jer tu pomoc placamo, iako ne onoliko ( vremenski) koliko bi bilo optimalno.
Jelovnik trpi takoder jer su kriteriji postali puno nizi.
Glancanje i spremanje ne spominjem. To je trpilo i onda kada sam bila kod kuce cijeli dan.
Ne bih rekla da se dobro sjećaš, ja se sjećam tih tema na kojima su se žene žalile kako im je teško na godišnjem, a ja sam se tome čudila.Mima, ali ja se sjećam tebe kad si napisala da se ti i muž silno umorite čuvajući kćer na plaži, a imala je koliko, 8-9 godina?
No, moguće je da sam napisala nešto slično, ja naime mrzim plažu i sunce, i dok nisam imala dijete uopće nisam išla na plažu, a sad moram, pa dijete od mene očekuje da se recimo loptam, a to je nešto što u životu svome nisam radila u moru, a s djetetom moraš da ga ne razočaraš - tak da, da, moguće je da sam se požalila na nešto takvo.
pa jesi ti, ali i ona je. to što je ona zaista ne umanjuje išta tvoje.
ne znam zašto se na to tako gleda.
možemo biti sve što hoćemo!
Ma ne mislim ja da umanjuje moje, nego mislim da je pretjerivanje.
Količinu kućanskih poslova - meni je isto vremenski kuhati za 2 ili 4, oko možda je 10% duže, ali ne i 200%. A ja sam prenjela izjavu mame 5 djece, da joj je lakše sa 5 nego dok i ih je bilo 1 ili 2. Inače, ona radi, nije kućanica, profesorica je u školi, muž radi, u smjenama. I nemaju doma nikakvu pomoć, niti plaćenu niti bake jer nisu u Zgb.
I meni je lakše sa 2 nego sa 1 djetetom, valjda to mogu reći.
istina, zato ukradeš još koji sad od svog spavanja, pa legneš u 1, a ustaneš u 6.zaposleni raditelj, ako želi biti na visini zadatka
sad, uvijek ima izuzetaka. i onih koji rade jako jako puno, i onih koji ne rade gotovo ništa. što na poslu, što doma.
misliš? sad ja mogu reći da za to nema potrebe ako je osoba flertnija, organiziranija i sposobnija
ali neću to reći. jer moj metar ne vrijedi za tvoje kvadrate.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom