Cvijeto, sto jisi prije recept za uspjeh napisala?!
 |
|||
|
|
|||
Cvijeto, sto jisi prije recept za uspjeh napisala?!
Ja se slažem sa Anin i sa cvijetom.
Što hoće reci, da mislim: gdje ima volje ima i načina. (Tako sam ja nekako i Anin razumijela)
Naravno, u prosjeku gledano.
A to znači, da ako je rad nešto što ti se podrazumijeva, da ćeš si stvari posložiti najbliže onom i što želiš i što možeš. Mislim, ne padaju djeca s neba. Valjda to u zivotu planiraš- mislim okvirno planiraš.
A ne pada ni posao s neba. I to valjda nekako u grubo planiraš.
A ni život vlastiti valjda nekako u grubo organiziraš, nije bas da te voda nosi, a ti se samo čudiš gdje sam, što sam.
I još bih nešto dodala.
Cvijeto, ti znaš da nije osobno, pa nećeš nadam se, početi skakati na mene.
I nemam nikakve nečasne namjere.
Jasno mi je da to nije s lošom namjerom, ali to je onaj obrazac koji svi ponavljamo:
evo vidiš, opisuješ ovu sa karijerom, i ono ide u Ameriku na 6 mjeseci i ostavilA (sa naglaskom ostavila, dakle treće lice jednine, ženski rod), angažiralA....
a tata? Radi u Italiji. Jedna rečenica. Kužiš? Jer on nije ostavio, nije angažirao i ne radi u Italiji. Mogla si nam opisati i što to ono sve radi, a nije sa djecom.
evo na temi su neke cure (kli, kli i još neke, ja vas uzimam samo kao općeniti primjer, ni u kom slučaju ne komentiram vašu privatnu situaciju).
ja pretpostavljam s priličnom sigurnošću, da vjerojatno njih nitko ne pita, kakvi su to oni tate kad po cijele dane rade?
Sjećam se davnih diskusija na forumu, kada npr. forumasica opisuje svog muža, divan, sjajan, tri puta tjedno na putu, nema ga po tjedan dva, radi petkom i svetkom, ali divaaaaan otac.
i onda oplete po susjedi koja zamislite svaki dan ( svaki) podiže dijete tek u 5 popodne iz vrtića.
pa se ja uvijek pitam, u čemu je poanta?
Kako je moguće biti dobar tata na mnoge načine, a biti dobra mama samo na jedan ili dva načina?
naravno, reći ćete, bitno je da je barem jedan roditelj vremenski više prisutan. Može biti.
ali zašto onda nisi oplela po ovim očevima što rade u Italiji?
Pobjeglo mi pola rečenice.
Evo na temi su neke cure opisale svoje muževe kao radoholičare.
a kli kli je rekla da muž joj muž kaže, da bez nje, ne da ne bi imao ni djecu, nego ni familiju.
Kao što Kolinda ne bi imala djecu bez svog muža. Ne vidim što je tu sporno, oni su dvoje ljudi koji su na taj način organizirali svoj život; kao što muškarac koji je pomorac fizički ne može brinuti o djeci jer je pola godine na brodu.
A sto se tiče toga, da su djeca super, sto cvijeta kaže u zadnjoj rečenici.
Mama mi je radila kao učiteljica i uvijek je u razredu bilo djece koja su živjela sa bakama i didama, jer su roditelji radili u Njemačkoj i dolazili su kući, ljeti, za Božić i Uskrs.
U prosjeku gledano djeca su bila jednako super, ili manje super, kao i ova druga.
Meni se čini da je to zato što su u bakama i didama imali očito osobe emocionalno dostupne, koje su ih voljele.
naravno, koliko je njihov odnos s roditeljima bilo blizak ili ne blizak - ne znam. Tu vjerojatno ima različitih priča.
Mima ništa tu nije sporno. Ja uopće ne ulazim u to kako će netko organizirati svoj život i svoje roditeljstvo.
Primjećujem samo to, da se u 95% slučajeva, na forumu, u realnom zivotu, ženi/ majci "spočitava" nešto što bismo mogli zvati "malo vremena" provedenog s djecom. Muškarcu/ocu se to gotovo nikada ne spočitava.
Pitam se zašto, odnosno ne pitam se, jer znam/pretpostavljam.
A to me navodi na razmišljanje, koja je "objektivna" vrijednost tog vremena, kada kod procjenjivanja očinstva očito ne igra nikakvu ulogu, a kod majčinstva očito igra jako veliku ulogu.
Naravno da ima danas i sve vise primjera kao Kolinda. Vremena se mijenjaju.
Da, vjerojatno je to tako, zapravo sigurno je tako, i ja sam to doživjela. Moj muž ima netipično radno vrijeme, pa je često on taj koji vodi dijete na različita mjesta, i doživjeli smo oboje čuđenja i predbacivanja na temu da dijete dovodi tata a ne mama. Što reći, nas oboje takve stvari pogađaju, i mog muža smeta kad vidi da se mene doživljava kao roditelja broj jedan. Ja zaista ne razmišljam tako, ali definitivno mislim da se obitelj treba organizirati tako da barem jedan roditelj ima dovoljno vremena za dječje potrebe.
je, seni, u pravu si.
to je zato što se ja osobno poistovjećujem s njom, a ne s njim. i onda i gledam iz te perspektive. a i ne samo zato. zašto majke nakon rastave, po defaultu, osim ako nije neki ekstreman slučaj, dobiju skrbništvo nad djecom?
Zato što ih očevi ne traže?
I to je cvijeto dokaz da je svako dijete u stanju brinut samo o skoli.... s one stare teme.
Inace stvarno su nam mjerila drugacija i zato donosimo razlicite odluke. Mm i ja smo oboje nekad bili kuci iako ne u potpunosti svojim izborom i drusrvo reagira snaznije kad je muz doma. Ljudi si daju za pravo zavirivat u nas dzep i krevet... Ne smeta nas ali je sigurno pokazatelj opce klime.
Trina, moj brat je pao razred i bio problematican do bola a onda je upisao zeljeni faks kao 7. na listi i sad je redovno 4. godina ...To je tek prvi razred. Do cetvrtog to ga sve prode.
I ja se pitam iste stvari kao Seni.
A osim toga, sto i ako je zena otisla na 6 mjeseci u inozemstvo i ostavila djecu u Hrvatskoj. Lako moguce da je procijenila da je to bolje i za nju i za njih. Ako ima cetvoro djece, vjerojatno je od najmjadjeg do najstarijeg bar 6 godina... i sad, ako u te 24 godine, provede 6 mjeseci bez njih, vjerojatno zbog neceg sto joj je jako vazno i sto je jako zanima, ne vidim u tome nista lose.
Ne. Čak i u slučajevima kad je majka psihički bolesna ili ovisnica, unatoč tome što i otac traži i želi skrbništvo, u HRvatskoj ga u pravilu uvijek dobije majka.Zato što ih očevi ne traže?
Otac dobije skrbništvo samo ako ga majka ne traži ili ako pristaje na promjenu skrbništva.
Nevjerojatno, ali očito su na našim prostorima povijesno i tradicijski majke bolji roditelji od očeva, barem je tako u očima sustava, a mislim i u očima kompletne javnosti.
Ti imaš podatke o tome, nekakve statistike? JA sam baš nedavno u nekoj sličnoj raspravi pročitala da se u slučajevima kad otac traži skrbništvo oko 40% zahtjeva rješava u korist oca.
Trina prvotno napisa
Ne provociram, ali mi nije baš jasno ovo šta si napisala. Dakle, misliš da mu nisi posvetila dovoljno vremena i ljubavi (jer aktivnosti, jezike i kampovi si mu pružila), ili misliš da jesi dala maksimum na svim poljima, pa opet to nema veze, tj. nema nikakve garancije za budućnost?
Osobno smatram da je ipak bolje da se djetetu pruže mogućnosti za kvalitetan start u životu, ako je moguće. S druge strane, na svom primjeru mogu reći da to i nije tako bitno, npr. meni moji roditelji nisu mogli pružiti ništa od dodatnih aktivnosti, niti jezika ili sl., pa opet sam završila faks i dva PDS-a, a MM je naprimjer imao mogućnosti za sve to, pa je pao razred i nije ga faks uopće zanimao. (A najbolje, inteligentniji je od mene, davno se testirali). No, roditelji su mu (po meni) dali preveliku slobodu da sam odlučuje šta će i kako, pa eto, njemu se sa 15g nije dalo ništa, osim natjeravati loptu, a sada žali što nije išao na faks. Ja gledam svoju curu, mrmolji da joj se ne da na jezik, ali ja znam da bi onda doma igrala Minecraft. Mislim da je moja ljubav i u tome što je tjeram na jezik, a ona to sada tumači kao tlaku, a ne kao izraz moje ljubavi.
Nemam nikakve pismene podatke, razgovarala sam o toj temi sa nekolicinom odvjetnika koji se bave obiteljskim pravom, to su njihova iskustva i sudska praksa. Riječ je o Zagrebu, no to je ionako najveći uzorak u RH.
Razumijem što Seni piše, slažem se i prečesto i sama primjećujem obrazac o kojem piše. I znam reagirati na njega.
No, svjesna sam da sam i sama ponekad, nesvjesno, u tom obrascu (isto ko Cvijeta
Inače, neki dan sam baš primijetila kako u mome gradu ima jako puno muškaraca s kolicima, klincima, ono, baš dnevno angažiranih očeva, u parku je često ravnopravna situacija, na ulici isto, kod pedijatrice često bude više očeva od žena... Stvari se polako mijenjaju.
Još da se žene same pred sobom osjećaju manje krivima....
Imam dojam da moje (naše) socijalističke roditelje (oba radila puno, ja dosta bila s bakom) nije toliko pekla savjest kao mene (i ravnopravno kažem - nas) danas, iako smo puno više s klincima nego što su to naši starci bili s nama. Ako kao zajedničko vrijeme izuzmemo spavanje u autu na parkingu dok se oni zabavljaju u nekom restoranu ili hotelu, lol. Danas je to nezamislivo.
Ne znam, ja sam eto pročitala da očevi traže skrbništvo u malom postotku (naravno, to može biti i zato što su obeshrabreni u startu), ali da se gotovo pola tih zahtjeva rješava u korist oca.
Inače, meni je logično da postoji defaultni roditelj kojem se dodjeljuje skrbništvo, jer je to situacija u kojoj djeca trebaju biti na prvom mjestu, a obzirom na to da očevi u najvećem postotku ne traže skrbništvo, onda mi je logično i to da je taj defaultni roditelj postala majka.
moguće, da, mima.
upravo ovo što kaže zuska, nesvjesno sam u tom obrascu.
sad sam išla odgovarati casi, kako nije dobro čitala, i kako je jedino angažirala studenticu za učenje s djecom. i opet napišem angažirala
Pa ja bas ne bih zanemarivala kako se djeca osjecaju ostavljena na skrb nekome. Meni nikako nije bilo lijepo s nonom dok su mama i tata radili po cijele dane. Jest, izrasla sam u normalnu osobu, ali ipak....
Gledam u skoli kroz sad vec desetljeca djecu biznismena, politicara, briselskih funkcionera, poslu totalno posvecenih majki i oceva pa vidim da im nije lijepo samo to doma bas ne govore (mi im nekad dođemo ko utjeha pa istresu dušu), snalaze se kako znaju i umiju, pa tko umije, njemu dvije, a drugi....svakojako.
(oba spola)
Mislim da sam mu dala maksimum a povratna informacija je nula.
Vi sad ovdje raspravljate ko je važniji roditelj, majka ili otac? Majka.
Ne mogu se više složiti s čoksom. Djeca prođu svašta, i puno gore stvari pa budu dobri ljudi, dobri đaci, dobri radnici. I hvala bogu da je tako. Samo, postoji puno nivoa na kojima čovjek funkconira, ispunjavanje zadataka prema vani je samo mali dio onoga što osoba jest.
joj, ja to nikad nisam niti pomislila, kamoli da bih tvrdila kao trina (isuse) ali da mi nije prošlo kroz glavu "yebale te amerike, sta nisi bar ti ostala kući već kad je on u italiji" - je mi.
vjerojatno isto jer se sa ženom mogu poistovjetiti, ne zato što sam joj dodijelila primarnu ulogu.
ili da bih se išla samoostvarivati i dokazivati negdje nešto preko djetetovih leđa, ne bih. jer to jest preko djetetovih leđa po mom mišljenju.
a radije bih čuvala koze i znala reći "koza" samo na hrvatskom.
I zaboravila sam, na Zuskin post ću dodati da sve češće poznati muškarci u intervjuima (u novinama tipa Gloria :D) izjavljuju da su "prije svega očevi". Što se mene tiče: neka. Iskreno vjerujem da roditelj djece mlađe dobi zaista treba biti prije svega roditelj - na neko vrijeme. Nikad mi nije smetalo što žene to izjavljuju, smetalo mi je što očevi ne izjavljuju.
To je zapravo stvar osobe.... Ja sam obožavala vrtić i dnevni boravak i meni su priuštili to. Nisam voljela boravke kod bake u vrijeme bolesti, ne da mi je bilo loše nego mi je nedostajalo društvo. S druge strane, moj brat nije volio vrtić ni boravak, pa su ga relativno rano moji roditelji prepustili baki i dedi jer je NJEMU to bolje odgovaralo. Nije to u kamen uklesano. Treba jednostavno držati oči otvorene za potrebe djeteta i to nekako umrežiti s mogućnostima, jer ne možeš uvijek organiziriati rješenje koje smatraš najboljim.Pa ja bas ne bih zanemarivala kako se djeca osjecaju ostavljena na skrb nekome. Meni nikako nije bilo lijepo s nonom dok su mama i tata radili po cijele dane. Jest, izrasla sam u normalnu osobu, ali ipak....
Gledam u skoli kroz sad vec desetljeca djecu biznismena, politicara, briselskih funkcionera, poslu totalno posvecenih majki i oceva pa vidim da im nije lijepo samo to doma bas ne govore (mi im nekad dođemo ko utjeha pa istresu dušu), snalaze se kako znaju i umiju, pa tko umije, njemu dvije, a drugi....svakojako
(oba spola)
Moj stariji nije volio vrtić u mlađoj dobi i puno bi mi značilo da sam ga mogla ostaviti doma uz čuvalicu. Pokušavali smo, ali nikako nismo uspjeli naći pravu osobu. Za njega je vrtić (zapravo jaslice) bio nužno zlo, ali je to prihvatio i nakon nekog vremena nije se više bunio. Moj mlađi je karakterom sličniji meni i njemu je bila smrtna muka ostati doma zbog bolesti, bez obzira tko bio s njim. On je želio društvo i svoj čopor. Za njega čuvalica ne bi bila najbolja varijanta.
Ali lako je ovako mlatiti kad imaš mogućnosti izbora. Ponekad nemaš, pa dijete mora biti s nonom ili s čuvalicom ili u jaslicama. Ponekad nema druge mogućnosti nego ostati doma. Kombinacija ima raznih. Moj tata i njegova braća ostajali su svaki dan duge sate doma dok je njihova mama radila (ratna udovica), a o njima je vodila brigu najstarija sestra. Svakako je bilo, već su ljudi napisali... ALI baka je morala raditi, jer nisu se mogli prehraniti od zemlje koju nisu imali, pa je to bilo neizbježno. I opet su svi bili dobri đaci, završili studij i osamostalili se. Baka je davala koliko je mogla. Kad moj tata i stric nisu dobili stipendije za studij, išla je k gradonačelniku Zagreba na razgovor i izborila je to za njih (a nije živjela u Zagrebu u ono vrijeme). Teško se živjelo i svakako. Tako da ne mislim da djeci činimo nešto loše kad u ranoj dobi nauče da se svijet ne vrti oko njih. Ako je nešto nužno - nužno je. Moji su govorili "tata i mama idu na posao u firmu, a ja idem na posao u vrtić". Djeca prihvaćaju. Nisu djeca problem. Problem je kako MI to prihvaćamo, očevi i majke, muškarci i žene. Iz iskustva (a živim okružena muškim svijetom): muškima je to nekako manja drama. Odradiš kako najbolje možeš i kraj priče.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 09.05.2016. at 11:22
nisam ja to pisala da ja budem u pravu, a ti u krivu.
nego i sama sebi postavljam ta ista pitanja. i pokusavam kroz to presipitati i ono sto sam mislim, osjecam...
prvi put mi je ta razlika u tumacenju vremena majki i oceva onako postala bas vidljiva, bas pred pet, sest godina tu na forumu, u jednoj od onih vatrenih rasprava.
casa
bas sam pomislila na tebe.
Ja se od početka ove rasprave pokušavam sjetit o kojem sam piscu čitala, a autor teksta je napisao kao je bio divan otac, izuzetno privržen svojoj obitelji, obožavao je svoju djecu...a dan mu je izgledao tako da je ujutro pisao u svojoj radnoj sobi, popodne odlazio na sveučilište, te se navečer opet zatvaro u radnu sobu. Mislim, wtf?
Nije dosta da je poznati pisac, nego se još mora reći i da je bio divan otac? Umjesto da se kaže: žena mu je sama samcata odgajala brojnu djecu, dok se on u miru bavio svojim poslima?
Nikako ne bi mogla reći da je majka važniji roditelj.
Naravno da je, ako obitelj tako funkcionira, da se od rođenja djeteta tako postavilo. No, to ne mora biti tako. Ako su od dolaska djeteta u kuću oba roditelja jednako angažirani, onda stvarno ne razumijem po čemu bi majka bila važnija.
Reći da je majka važniji roditelj je kao da na pitanje: tko je pametniji/vredniji/sposobniji: muškarci ili žene, odgovoriš: muškarci. Jer je to neki društveno naslijeđeni stereotip iz nekih davnih vremena.
Možda neke žene žele da se njihova uloga majke glorificira, iz samo njima poznatih razloga, ali ja smatram da su oba roditelja jednako bitna, od prvog časa od kada je dijete došlo na svijet.
hehehe, jedva si čekala. Da, ja želim da se moja titula The Majke glorificira.
Ono je bilo u polušali, iako se zna da je majka ta koja je najvažnija prvih nekoliko godina života djeteta. I nedostatak iste ostavlja velike posljedice na ličnost u kasnijoj dobi. Nedostatak oca u istoj toj dobi ne znači nikome ništa. Ali on kasnije preuzima svoju ulogu koja je, vjerujem jednako bitna kao i uloga majke.
Uloga majke i oca bi trebala biti jednaka u životima djece. Htjeli, ne htjeli, pogotovo kad je dijete dojeno, makar u toj prvoj godini bliža im je majka, no to ne znači da otac ne postoji.
Tih pola godine što sam sama sa djecom sluša se mene, dogovora se sa mnom, igra se sa mnom, svađa se sa mnom............
Kad je muž doma, nema razlike, oboje smo isti. Makar za sada dok su još ovako relativno mali ne vidim/osjećam da i jedan od nas ima važniju ulogu kad smo obadvoje prisutni.
Ok, on je možda malo popustljiviji od mene, možda je to baš zbog toga što je toliko odsutan, ne tvrdim da je tako jer on ni inače nije tvrd orah.
Da pitate moju djecu tko ih više "ljuti" mama ili tata, sigurna sam da bi odgovor bio mama.
Jer to i jest tako.
ja to coksa ovako gledam. postoje okviri i malobrojni koji na dobre, lose, ili na nacine koje ne mozemo svrstati u neku od tih kategorija, izlaze iz okvira.Pa ja bas ne bih zanemarivala kako se djeca osjecaju ostavljena na skrb nekome. Meni nikako nije bilo lijepo s nonom dok su mama i tata radili po cijele dane. Jest, izrasla sam u normalnu osobu, ali ipak....
Gledam u skoli kroz sad vec desetljeca djecu biznismena, politicara, briselskih funkcionera, poslu totalno posvecenih majki i oceva pa vidim da im nije lijepo samo to doma bas ne govore (mi im nekad dođemo ko utjeha pa istresu dušu), snalaze se kako znaju i umiju, pa tko umije, njemu dvije, a drugi....svakojako
(oba spola)
dakle imamo, neki globalni okvir nase vizije o zivotu, sebi samima i roditeljstvu (koji ukljucuje i nase osobne stavove, ali i one opcenite vrijednosti koje vrijede u odredenom drustvu, u odredenom razdoblju) i onda naravno imamo sam zivot koji nas pocesto i iznenadi - te iz toga slazemo krizaljku.
85% ljudi koje poznajem (ne da bih ja bila mjerilo stvari, nego naprosto kao prvi orjentir, da vidim da li je nesto rasireni fenomen, ili neka sporadicna pojava) zivi jedan uobicajni zivot: oboje zaposleni (na razne nacine, za nekoga, samostalno, u raznim kombinacijama, razlicito u razlicitoj dobi (primjer bobic)...itd) sa manjim, srednjim ili vecim karijerama. sa jednim do 4 djece (najcesce dvoje)
svi oni kombiniraju razne nacine baka, cuvalica, vrtica i slicno i globalno su i emocionalno i vremenski posveceni djeci i gledaju da sve to usklade, pazeci da su djecje potrebe ispunjene.
10% ih zivi u shemi tata zaposlen, mama kod kuce.
i 5% ili manje iskace iz okvira.
imam kolegicu sa 5 djece, ona i muz rade na fakultetu i hendlaju posao i djecu skroz ok.
evo koiko ja poznajem ljudi gdje i mama i tata rade po svijetu, a baka i dida cijelo vrijeme i to godinama provode najvise vremena sa djecom. nijedne. naravno da ih ima.
kao recimo ekstremniji slucaj poznam i jednu na zalost pokojnu zenu velike karijere sa cetvoro djece, koja je imala profesure i urede u raznim djelovima europe. no dobila je djecu rano i dok su djeca bila mala nije jos tako bila razbacana po svijetu, te su muz i ona to hendlali.
poslije su se rastavili, djeca su vec bila veca a ona je postala uspijesna i trazena.
upoznala sam njenu kcer, koja je preuzela firmu. u razgovoru je rekla da je to njima djeci bilo sasvim ok, te su uspijevali kao obitelj naci modus koji im je odgovarao.
interesantno je nepomenuti, da je jedan drugi profesor, otac 3 djece, isto tako sa profesurama i uredima po cijelom svijetu, meni par puta rekao, kako je to zapravo strasno kako ta profesorica x ne daje svaku vecer pusu svojoj djeci prije spavanja, nego nekada iz taxija s njima razgovara, dok se vozi do aerodroma.
tada sam ga u sali upitala (posto je on od 365 dana u godini 240 u avionu i na put) koiko cesto on daje pusu svojoj djeci prije spavanja? samo me je pogledao
sto hocu reci:
postoje ljudi koji iskacu iz okvira. uvijk ih je bilo i uvijek ce ih biti. i uvjiek ih je malo.
sigurna sam da medu njima ima i dovoljno onih koji to odlicno hendlaju. pa uprkos tome, sto globalno gledajuci se slazem sa tezom da je vrijeme fizicki provedeno s djecom vazno, mislim da je ta krizaljka i jednim djelom zaista individualna.
a zaista reci kako u tim extremnijim sitacijam stvari stoje, bih mogla onda, kada bih doticnu obitelj upoznala.
kod ceka naravno ne treba zaboraviti ni subjektivnost. uvijek su nam blizi i razumljiviji oni modeli koje i sami zivimo.
oprostite na pravopisnim i stilskim greskama. imam bas guzvu, a tema mi je zanimljiva, pa skacem izmedu otvorenih prozora na kompjuteru i vidim, da su mi neke recenice bas zbrljane. nadam se da sam razumljiva.
To i govorim, bitniji je (iz dječje perspektive) naravno onaj roditelj koji je doma. Da je tata ostao doma, on bi preuzeo tu ulogu. Dakle, ta važnost je uvjetovana takvim izborom roditelja, a ne jer je mama važnija. Hoću reći, mama je "važnija" jer se odredilo tako, dalo joj se na važnosti.
Činjenica je da još relativno malo muškaraca ostaje na porodiljnom - to je između ostalog uvjetovano i činjenicom da u pravilu (potkrijepljeno statistikom) muškarci u pravilu zarađuju više od žena, pa je naravno zdravo razumski logičnije da žena ostane doma.
ispravak:
evo koiko ja poznajem ljudi gdje i mama i tata rade po svijetu, a baka i dida cijelo vrijeme i to godinama provode najvise vremena sa djecom. nijedne.
sto naravno ne znaci da ih nema. ali ja mislim da ih ima malo. prilicno malo.
Nikako se ne bi složila s ovime što si napisala.
Ovako rezolutno tvrditi da će djeca bez majke imati velike posljedice na ličnost odmah stignatizira djecu koja su ostala bez majki mi nikako ne sjeda. Naravno da im neće biti lako, ali reći ovakvu konstataciju "velike posljedice na ličnost" mi je baš ružno, kao da ih se stigmatizira i proglašava unaprijed, ma znate već na šta mislim...
Isto tako, ovakvo negiranje uloge oca u toj ranoj dobi - nikako se ne slažem. Otac i majka su po meni ravnopravni partneri od trenutka začeća. Naravno da u slučaju jednoroditeljskih obitelji sa bilo kojim roditeljem djetetu nije lako, i tada će taj jedan roditelj morati preuzeti ogroman teret roditeljstva. No, u slučajevima obitelji sa oba roditelja, ako se jedan angažira toliko da nedostatak drugoga djetetu ne bi značilo ništa, daleko mi je od obiteljske situacije na koju bi ja osobno pristala ili željela.
Upravo tako!
Eto, neka smo se i mi složile
Upravo tako!
Eto, neka smo se i mi složile
Ne trebaš se slagati, ali to je tako.
Bilo bi super kad bi se javila kakva psihologinja i to objasnila, jer baš iz dječje psihologije sam učila o važnosti majke za malo dijete.
e sad trina, nije to bas tako.
kada bi tata otisao na porodiljni i preuzeo komletnu brigu o djetetu, kao sto inace majke cine, razlike ne bi bilo.
naravno da ima knjiga i strucnjaka koje tvrde ovo sto i ti. no ima i knjigai strucnjaka koje tvrde ovo sto ja kazem.
Trina, ako pričaš o stvaranju privrženosti, za to nije važno je li majka ili otac ili baka ili posvojitelj, bitno je da ima (barem) jedna osoba koja je tu, emotivno dostupna i reagira na djetetove potrebe, s kojom dijete može ostvarit siguran tip privrženosti
za dijete je vazno da ima jednu glavnu osobu koja se brine o njemu, primarnog skrbnika, bilo to mama, tata, baba, deda, teta itd. vazno je da mu jedna osoba pruza sigurnost da razvije sigurnu povezanost. to je tehnicki minimum. sve ostalo je bonus. i nije obavezno povezano s tim koliko je osoba fizicki prisutna, nego koliko je emocionalno dostupna, odgovorna, pouzdana, puna podrske, stabilna i koliko dobro dogovara na potrebe djeteta.
Što se tiče te prisutnosti/ne prisutnosti oca/majke u prvih par godina djetetova života, meni osobno je to stvaralo veliki pritisak, to jest strah.
Do unazad 2 godine nije nam bilo toliko dobro pa da mi je suprug u komadu odsutan "samo" mjesec dana, već su mu ugovori bili takvi da je na brodu bio 4 mjeseca, a doma 3.
Imali smo sreće, pa je bio doma sva tri puta kada sam rađala. I to prvo odvajanje kada bi trebao otići i vratiti se nakon 4 mjeseca, mene je jako morilo, a što kad se vrati? hoće li on svom djetetu biti stranac? Hoće li dijete bježati od njega, meni u zagrljaj, isto kako bježi kad mu se obrati netko koga dijete nikad nije vidjelo? Kako nadoknaditi propušteno?To me najviše brinulo prve dvije godine djetotovog života, kasnije već pamte.
Na moju sreću, moji strahovi se nisu ostvarili, čak niti kod najstarije koja je prve 4 godine bila jako,jako povučeno dijete. Da, prvi dan bi bili nekako malo distancirani, ali već sutradan su skalali po njemu i grlili ga i ljubili kao da je svaki dan bio sa nama. Mene ne obadavali neko vrime kad bi tata napokon stiga doma, što je bilo super i za njih, a bome i za mene
Onda sam shvatila, da propušteno vrijeme nikad ne možemo nadoknaditi, ali ono vrijeme koje smo u mogućnosti provesti zajedno trebamo iskoristiti najbolje što možemo.
Posljednje uređivanje od anabeg : 09.05.2016. at 14:37
[QUOTE=tangerina;2880874]Trina, ako pričaš o stvaranju privrženosti, za to nije važno je li majka ili otac ili baka ili posvojitelj, bitno je da ima (barem) jedna osoba koja je tu, emotivno dostupna i reagira na djetetove potrebe, s kojom dijete može ostvarit siguran tip privrženosti[/QUOTE
Kad kažem mama, sasvim je svejedno radi li se o biološkoj mami ili posvojiteljici, meni je to potpuno ista stvar. Ali i dalje mislim da mama ispunjava taj jedan dio u odrastanju koji svako dijete treba imati. Ako mame nema, ok je i da uskoči neka druga osoba, baka, teta, netko drugi ali ja mislim da to nije isto. Isto kao što mislim da nedostatak oca ne može u potpunosti kompenzirati djed, stric ili netko drugi. I majka i otac maju ogromnu ulogu u formiranju zdrave ličnosti u životu svakog djeteta, mama malo više u prvim godinama. I ovo što ti Meda kažeš, isto je istina. Postoje roditelji koji su emotivno odsutni, nemaju tu crtu ili ne smatraju da je to nešto od životne važnosti.
Ali svi mi gledamo iz svog iskustva, svoje perspektive, pa na temelju toga valjda slažemo u glavi što nam je važno a što nije. Meni je kao djetetu najvažnija bila prisutnost mame i njeno fizičko izražavanje ljubavi. Pa tako mislim da i moja djeca rastu od toga
Seni, ja to malo i iz osobnog ugla...uopce se ne radi o djeci čiji roditelji rade daleko. Samo mi je tesko kad vidim djecu koja npr.imaju neke teskoce koje bi se dale angazmanom popraviti, ali ne...mama i/ili tata se ne znaju zaustaviti ili usporiti u penjanju svojom korporacijom pa moraju doci na sam vrh. I kazu da je dijete malo lijeno, a oni toliko rade.
Nakon sto smo posvojili dijete, gledala sam malca koji je rucao u restoranu neke javne ustanove dok sam roditelje susretala samo u Gloriji (osobito u rubrici "što kuhaju poznati" ), nikad mu na priredbu nisu STIGLI. Doma nitko nije prije 19.30 dolazio.
Necu o aktualnijim primjerima, ima ih stalno. Jadna su takva djeca iako im ne fali materijalno nista.
Zasto imati djecu kad su ti smetnja i ne uzivas u njima i s njima?
Posljednje uređivanje od čokolada : 09.05.2016. at 14:59
Baš zato sam i spomenula nevažnost jezika, aktivnosti itd naspram vremena, ljubavi i pažnje. Jer što znači djetetu španjolski, talijanski, engleski, balet, mažoretkinje itd, ako roditelji rade do 4,5, kad dođu s posla voze ga na aktivnosti i onda ti ostaje što? Poljubac prije spavanja?
ajoj, ja radim do 4 i ne mislim da ganjam karijeru - kak to misliš trina? pa uobičajeno vradno vrijeme , ak ne radiš u smjenama je od 8-16 ili 9-17.
Pa ne mogu zaposleni dobiti kraću satnicu. meni bi bilo idealno da radim do 14 h
Ti si sad izvukla samo moju rečenicu "ako roditelji rade do 4". Nije poanta jeli roditelji rade do 4 nego sve ono što se reklo prije i poslije
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
