šafran prvotno napisa
Mislim da razumijem na što misliš. Možda zato što je Europa pretežno kršćanska, pa ni nevjernici nemaju toliku odbojnost,predrasude, strah od indoktrinacije u vjerskim vrtićima.
Bilo bi interesantno vidjeti što bi učinili europski ateisti kada bi imali izbor ili katolički, evanđelistički, protestantski, muslimanski, a da jednostavno moraju birati, jer su gradski već svi puni, a para se mora zaradit da bi se živjelo, mora se radit.
A što bi učinili da postoji samo još opcija, muslimanski. Ukoliko žive u zemlji pretežno muslimasnek vjeroispovijesti, vjerojatno bi iz istog razloga učinili što i čine muslimani u Europi, upisali dijete u muslimanski vrtić. A možda i ne bi. Ne znam.
Mi smo pristali na katolički, jer djeca se moraju socijalizirati, moraju naučiti jezik zemlje u kojoj kao materinji prije škole, jer u protivnom slijede problemi u školi, mora se raditi. Ali pošto smo mi bivši vjernici, nije bed, imamo razumjevanja, i ne smeta nam što djeca uče moliti, idu u crkvu redovito s vrtićem, pjevaju vjerske pjesmice. Ono što me smeta, da se pri upisu u školu pita da li je dijete kršteno ili ne.
U našem Katoličkom vrtiću muslimani nemaju očito tih problema. Naizgled. Dok ne upoznaš nekog od njih pobliže, igrom slučaja, djeca su najbolji prijatelji, pa riječ vamo tamo i svašta saznaš. Animozitet prema katoličanstvu je blaga riječ, no, pošto se mi deklariramo kao ateisti, osjećaju se vjerojatno slobodnijima otvorenije govoriti.
Kod većine ljudi ne postoje strogo crno bijele ograde, i mislim da je dobro da je tako, jer u protivnom suživot različitih kultura i vjera , općenito različitih poimanja i percpcija samog žvita ne bi bio moguć.
Crno bijele
