Moj sin ima svoje violončelo od prošle godine, iako još nije dorastao do pune veličine (a čini se da ni neće tako skoro, još svira polovinku) i nismo tako planirali kad se upisivao u glazbenu školu. Ali kupnja vlastitog instrumenta bio je jedan od boljih poteza, nakon toga je napredovao strelovitom brzinom.
Što je samo još jedan dokaz da se ne treba uvijek čvrsto držati planova![]()