Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
upravo tako, tang.

razred od m je baš kompliciran, posložio se tako da je svako malo neka frka. imaju blizance, fizički nasilne s nekom dijagnozom, ne znam kojom. koji fizički nasrću.

imaju jednu curicu, izrazit problem, u dva razreda je promijenila tri škole, radi svega.

a imaju i dvije „šefice“ koje se natječu i svako malo su u sukobu, od kojih je jedna moja m. koja je od početka prvog razreda bila, a bome i u ulozi bulija (u smislu ovih intriga, spletki) i u ulozi žrtve bulinga.
ma svega.
jer, svi se oni nose s tim svojim životom u kolektivu kako znaju.
a obično kad ne znaju što i kako, a često ne znaju, onda se postave potpuno krivo i situacije rješavaju na krivi način.

i zato im odrasli trebaju pomoć. da nauče. da razviju svoju emocionalnu inteligenciju, da razmisle prije nego što će nekoga povrijediti. jer često ni ne kuže da njihovi postupci nekoga pogode. a kad ih s tim suočiš, onda shvate.

a znam da aleks ima drugačije mišljenje, al da se škola neće s tim natezati to govori samo o školi. ne kažem, možda nalete na slučaj koji je beznadan, al u većini slučajeva to i jesu dječja posla. dječja posla koja, ako se na njih ne reagira, mogu od nečijeg dječjeg života učiniti pakao.
Eh, aleks ima drugo mišljenje, a i ja bih imala isto takvo mišljenje da sam iskusila samo razred svog mlađeg sina...

Ali imam još jednog i u njegovom razredu (od prvog do četvrtog) odlična učiteljica je sustavno radila na tim odnosima u kolektivu i oni su se lijepo izgradili kako treba. Držala je i nama radionice i sve je to bilo baš kako treba, iako je u razredu bilo biserja s kojima je kasnije razrednik ponekad teško izlazio na kraj, ali temelji odgoja su bili super.

Kod mog mlađeg - oni su kao i kod kćeri od aleks prepušteni da to rješavaju kako znaju i umiju, a to češće ispadne loše nego dobro. Pouka koju je ta generacija izvukla je da se moraju sami snalaziti jer odrasli ne mogu ili ne žele. Pa to svakako ispada. Poderala sam jezik do korijena pokušavajući tu nešto učiniti (učitelji, profesori, stručna služba, drugi roditelji...) ali nisam baš presretna kako je ispalo. Na sreću, to je gotovo, moj sin odlazi u srednju, ali na žalost - cijela ta generacija pretrpjela je trajnu štetu i što se tiče odnosa u kolektivu i što se tiče znanja (zbog ometanja nastave i visokog stupnja nasilnog ponašanja). Štaš, pojeo vuk magarca.