biti posvojeno dijete

[jelena.O]

Ali koliko je bilo ljubavi čak i brakova takve djece, ma

[Jelena]

Ali koliko je bilo ljubavi čak i brakova takve djece, ma

Koliko?
To se meni danas čini manje vjerojatnim nego kod "biološke" polubraće u manjim sredinama.
Moram priznati da mi to zvuči jako sapunjarski, senzacionalistički i zapravo štetno.

[Jelena]

Jedino ako misliš na "1826." kada je mobilnost bila minimalna, a posvajanja neregulirana.

[tin88]

LP svima.

Tema je malo starija, ali nadam se da još ima sudionika. Pročitao sam topic od početka do kraja. Ja sam također posvojeno dijete, danas imam 29 godina i svoje dijete na putu.

Od svoje 3. ili 4. godine znam da sam posvojen. Nažalost u tadašnje ratno vrijeme, manje mjesto u kojem smo živjeli itd., recimo da sam prvo saznao za to od druge malo starije djece na ulici. Naravno odmah sam mami došao sa pitanjima, itd. Uglavnom, sve mi je to dosta u magli, ali se sjećam glavnih događaja. Mama mi je tada sve ispričala, naravno dijete ko dijete sve sam to površno razumio, ali mama je i godinama kasnije nastavila o tome razgovarati sa mnom i rekla mi je većinu toga što je znala, odakle sam odnosno iz kojeg mjesta je biološka majka, njeno djevojačko prezime, da se kasnije navodno udala i dobila još djece itd. Dosta toga se još ima za ispričati o mojoj obitelji, međutim smatram da sam u odnosu na sve okolnosti postao normalan odrastao čovjek.

Naravno, ono što me godinama muči i zašto sam se i odlučio ovdje javiti i pročitati topic su moji biološki roditelji. Prije dosta godina, imao sam možda 21 ili 22 godine dok se još nisam dovoljno informirao jednostavno sam otišao u dom u Nazorovoj s pitanjima. Tamo sam obavio razgovor sa psihologicom ili soc radnicom, iskreno ne sjećam se više koja me dalje uputila. Odnosno na ovo što svi spominjete CZSS. I prije toga kao što sam rekao sam otprilike znao odakle sam, međutim nakon tog saznanja nikad nisam napravio idući korak. Pošto me to zadnjih mjeseci sve više muči spremam se na taj korak da odem u centar i pokušam saznati detaljnije o svojim biološkim roditeljima. Ne znam zašto baš sada i slično, ali moja pitanja također traju već dugo, kao što su neki navodili od puberteta. Kao što su neki navodili, dođeš negdje pa te pitaju za nasljedne bolesti i slično, pa kažeš ništa jer ne znaš što bi odgovorio i slično. Iskreno ne znam što očekujem, da li očekujem neko upoznavanje ili ne, ne znam još, problem je što mjesto odakle potječem nije daleko od sadašnjeg mjesta stanovanja i uvijek se pitam da li možda prolazim pored tih ljudi nekad, kraj polubraće, polusestara i slično. Pretpostavljam da oni ne znaju za mene, ne bih želio nikome stvoriti probleme, ali opet mislim da zaslužujem znati istinu. Na kraju, znam tko su mi mama i tata i to se nikad neće promijeniti, ovo mi treba da zaokružim nekakvu cijelinu o sebi, barem ja to tako gledam.