Dijete se ne socijalizira u kuci sa dva roditelja, nego u društvu i common sensu tog istog društva. Koliko god malo bilo.
Socijalizira se osjećajući odnosne, snage moći, poželjno, nepoželjno jedne kulture kroz njenu cijelu povijest. Puno vise intuitivno, nego racionalno.
Uz to intuitivno osjeća sve ono podsvjesno, neizrečeno i od roditelja, šire familije, društva, svijeta.
Drugacije niti bi bilo sposobno preživjeti, a kamoli se razviti u zrelu i odraslu osobu.

Ne prostoji na ovoj zemlji mjesto, na kojem bi bilo moguće izvesti experiment odgoja i življenja van rodnih stereotipa. Ne postoje ni takvi roditelji.
A o argumentima, nisam vjerovala dok moje vlastito dijete.... neću nista reči.

Osim toga, potpuno je nebitno da li neki spol nešto vise naginje ovim ili onim igračkama.
Dok se to ne zloupotrebljava, da bi se opravdale i argumentirane postojeće nepravednosti i odnosi moći.
a to se radi, od kad je svijeta i vijeka.

Isto tako propitivanje i razotkrivanje rodnih stereotipa, te diskriminacije žena naprosto zbog njihovog spola, nije neka banalna i primitivna jednadžba: e sad cure moraju uzeti kamion, a dečki šivaći pribor...
nego jedna višeslojna priča, u smjeru toga, da se ne podrazumjeva da ćeš ti zbog svog spola morati uzeti kamion ili pletače igle.