On nema šanse da će otići bez zadaće u školu, ali ja ne želim (zbog svojeg duševnog mira i odmora koji mi je potreban) da on zadaću rješava negdje na večer u gužvi, umoru s cviljenjem, zapomaganjem i spavanjem nad knjigom.
Ja to ne mogu i ne želim gledati - jer to remeti moj mir i potrebu za snom.
U tom slučaju prvo je zeznuta prva večer dok rješava, pa onda i slijedeći dan, jer je išao prekasno spavati i nikakav je.
To sve se odražava ne mene i meni to nije prihvatljivo.
Ustajem svaki dan u 5:30, štitnjača me "ubija", imam užasno stresan posao - treba mi na večer mira i odmora - odbijam to slušati i sudjelovati u toj paradi.