Mozak zna da treba, a tijelo mu ne dozvoli,... :)

[Deaedi]

Pa ja sam isto pokušala sa kaznama (tipa nema moba, kompa i sl..) Nije djelovalo. Sad je ovako: možeš ići na trening (živi za to) tek kad je sve napisano, soba pospremljena i knjige posložene. Škola - ne pitam je uopće za zadaću - zanimaju me samo ocjene. Dakle, dok su ocjene dobre (dakle 5 i koja 4) nije me briga kako se organizira. Ako su lošije, onda drugačije razgovaramo.

[tanja_b]

Škola - ne pitam je uopće za zadaću - zanimaju me samo ocjene. Dakle, dok su ocjene dobre (dakle 5 i koja 4) nije me briga kako se organizira. Ako su lošije, onda drugačije razgovaramo.

Ufff, meni ocjene nikako nisu dovoljne. I nisu mi dobro mjerilo.
U školi mog sina kriteriji su ionako vrlo niski, on bez pola mozga može imati sve 5 (osim ev. iz likovnog iz kojeg se svojski mora potruditi za peticu - što je rezultiralo time da je ove godine zavolio likovni ). Dakle, meni nije dovoljno da ima petice, nego mi je stalo da iza toga stoji neko znanje, a ne sretan splet okolnosti na kontrolnom ili zato što je simpatičan nastavnicima.
Zadaće mu ni ja ne provjeravam, ali tu i tamo porazgovaramo o gradivu, sam želi da ga ponekad ispitam (najčešće vikendom), i tom prilikom znam naići na svašta - od savršenog znanja, do otkrića da se nije potrudio ni pročitati lekciju (jer tvrdi da on sve to zna, kako da ne ). Ove godine je ipak malo ozbiljnije shvatio neke predmete, pa sad i samoinicijativno uči.
Imam tu sreću da je jako ambiciozan, pa se u skladu s time i potrudi oko školskih obaveza iako mu se zapravo ne da. Kako sam napisala ranije, elektronika je ipak preveliki mamac, tako da pribjegavam jačoj kontroli, i primijetila sam da nam je svima tako bolje. Igrice nisu samo žderač vremena, nego i razbijaju koncentraciju, tako da je najsigurnije ostaviti ih za kraj dana.

[Deaedi]

Ufff, meni ocjene nikako nisu dovoljne. I nisu mi dobro mjerilo.
U školi mog sina kriteriji su ionako vrlo niski, on bez pola mozga može imati sve 5 (osim ev. iz likovnog iz kojeg se svojski mora potruditi za peticu - što je rezultiralo time da je ove godine zavolio likovni ). Dakle, meni nije dovoljno da ima petice, nego mi je stalo da iza toga stoji neko znanje, a ne sretan splet okolnosti na kontrolnom ili zato što je simpatičan nastavnicima.
Zadaće mu ni ja ne provjeravam, ali tu i tamo porazgovaramo o gradivu, sam želi da ga ponekad ispitam (najčešće vikendom), i tom prilikom znam naići na svašta - od savršenog znanja, do otkrića da se nije potrudio ni pročitati lekciju (jer tvrdi da on sve to zna, kako da ne ). Ove godine je ipak malo ozbiljnije shvatio neke predmete, pa sad i samoinicijativno uči.
Imam tu sreću da je jako ambiciozan, pa se u skladu s time i potrudi oko školskih obaveza iako mu se zapravo ne da. Kako sam napisala ranije, elektronika je ipak preveliki mamac, tako da pribjegavam jačoj kontroli, i primijetila sam da nam je svima tako bolje. Igrice nisu samo žderač vremena, nego i razbijaju koncentraciju, tako da je najsigurnije ostaviti ih za kraj dana.

Pa ne znam, ako nisi zadovoljna kriterijima u skoli mozda bi trebala razmislizi da promijenis skolu...Osobno se ja ne osjecam kompetentnija od profesora iz pojedinih predmeta da procijenjujem i propitivam njihove kriterije a niti zelim raditi njihov posao. Zelim provoditi vrijeme sa svojim djetetom koje se ne odnosi na skolsko gradivo.

[tanja_b]

Pa ne znam, ako nisi zadovoljna kriterijima u skoli mozda bi trebala razmislizi da promijenis skolu...Osobno se ja ne osjecam kompetentnija od profesora iz pojedinih predmeta da procijenjujem i propitivam njihove kriterije a niti zelim raditi njihov posao. Zelim provoditi vrijeme sa svojim djetetom koje se ne odnosi na skolsko gradivo.

O, razmišljam o tome već dugo. Ali imam svoje razloge zašto se dosad na to nismo odlučili (a ti razlozi nemaju nikakve veze s ovom temom).
Ne želim ni ja raditi posao profesora, a i ne radim ga, uostalom. Ne učim ja s njime doma, povremeno provjerim kako je naučio, to mi je zasad dovoljno. I da ga podsjetim da nije bogomdani odlikaš i da se mora ponekad i potruditi oko uspjeha.