Mozak zna da treba, a tijelo mu ne dozvoli,... :)

[Anemona]

Došla sam do zaključka da kod slijedeće takve situacije neću dozvoliti da poslije piše zadaću, pa neka ide bez nje. Jedino tu bi shvatio, ali to se kosi s mojim stavovima o školi i znanju.

[Peterlin]

Došla sam do zaključka da kod slijedeće takve situacije neću dozvoliti da poslije piše zadaću, pa neka ide bez nje. Jedino tu bi shvatio, ali to se kosi s mojim stavovima o školi i znanju.

Da, to je ta faza kad treba polako naučiti sam organizirati vrijeme... Ide to, ali ne istom brzinom kod svih. Ja starijeg nisam nikada trebala opominjati, a mlađeg moram povremeno i danas, ali dok se u školi ne žale i dok donosi dobre ocjene, baš me briga. On sad zna da može raditi što god hoće tako dugo dok time ne zadire u prostor i vrijeme nas ostalih - nema pisanja zadaće u 10 navečer da je neznamkaj, nema cviljenja i histeriziranja, nema mogućnosti da ugnjavi mene ili mm-a ili brata (što zna ponekad činiti) ako mi to ne želimo.

Ali za to treba vremena. Tvoj sin mora naučiti samostalno si rasporediti obveze kroz vrijeme, a ti moraš naučiti da ga pustiš povremeno ugaziti. Meni osobno je to bilo najteže, ali i jedino djelotvorno.