Da pitam one od vas koje ste vjernice, dopuštate li si sumnje u vezi vaše vjere? Ja se smatram vjernicom ali puštam si mogućnost da nije sve onako kako vjerujem. Npr. pita me kćer dali postoji raj? Odgovaram joj da mi kršćani, katolici vjerujemo zato se i nazivamo vjernicima. ALI nitko od nas ga nije vidio.
Dopuštam si i pomisao da je Bog izvan naše moći spoznaje i možda uopće nije kako piše u Bibliji
Nije da me to nešto previše muči, ali kad razmišljam, dopuštam si odstupanja.
Kako vi stojite s time?