moja u osnovnoj uči sigurno 10 sati tjednoTanči prvotno napisa
ako u učenje uračunamo i pisanje zadaće
ako u mioc idu djeca koja zahtjevni gimnazijski program savladavaju sa 5 sati učenja
tjedno
onda mislim da moja nema što tamo tražiti
 |
|||
|
|
|||
moja u osnovnoj uči sigurno 10 sati tjedno
ako u učenje uračunamo i pisanje zadaće
ako u mioc idu djeca koja zahtjevni gimnazijski program savladavaju sa 5 sati učenja
tjedno
onda mislim da moja nema što tamo tražiti
Molim, definirajte "učenje". Moja u 6.r. svaki dan iz svih predmeta osim glazb, lik, tehn, tjel ima neki domaći rad (sastavak, radna bilj., zbirkai sl.) Matematika bar 10-ak zadataka svaki dan, ali ih sporo rješava pa to ni ne računam u vaše prosjeke. Jezici radna bilježnica. Povijest, geo, pri - nakon svake lekcije koja se bar mora dvaput isto radna bilježnica. Bez nekog sistematskog učenja pri, geo i pov.koje također zahtijeva vrijeme, to je i najbržem djetetu sat vremena svaki dan, pa recimo da je to 5 sati tjedno. Gdje je učenje u smislu memoriranja? Prezentacije? Moja ima bar svaka 2 tjedna jednu. Prezentaciju iz engl. radila je s frendicom 2h u nedjelju i 2,5h danas.
Mislim, malo se nanerviram kad pročitam informaciju da djeca "ako uhvate par sati tjedno rada".
moj uvati toliko. al zato jedva ima prosjek jedva 3,5 i komadinu iz hrvatskog. ajde, sad je dobio 4, cijeli dan mu smiješak nije sa lica silazio. al to se dobro privatio knjige. cijelo jutro prije testa, dakle ubio je tjednu normu od 5 sati u jedno jutro
Ne vjerujem da u MIOC-u ili bilo kojoj drugoj srednjoj školi, pa i u višim razredima osnovne škole, "uče" samo 5 sati tjedno ...
U bilo kojoj školi, pa i onoj trogodišnjoj strukovnoj imaju zadaće koja im uzme više od 5 sati tjedno (to je sat vremena dnevno) ...
Moja pak uči 5 sati dnevno ... jednim dijelom je neefikasna, a drugim dijelom npr. ima matematike barem sat vremena za rješavanje, pa sastavci, radne bilježnice... sve je to učenje. Jedino čitanje lektire ne ubrajam pod učenje.
Vrlo konkretno:
Petak, subotu i nedjelju nije takla knjige, jučer je nešto isprintala iz laptopa i potrošila na to desetak minuta. Kaj bu bilo sutra i prekosutra, napišem.
Prošli tjedan je pisala test iz matematike-5, odgovarala latinski-5
Tjedan prije toga test iz povijesti-5,5 (jedina u razredu.)
Itd.
Ja ju nisam duže od sat vremena vidjela s knjigom. Nikad.
Prije sam se malo brinula, ali rezultati su odlični i više ne brinem.
Ja ne znam kad uspije naučit.
Jel' ima fotografsko pamćenje ( ne bih rekla) ili možda uči dok putuje ( sad mi je to palo na pamet) ali ja ju previše uz knjige ne vidim.
I da se razumijemo: moja kći nema IP ili bilo kakve druge olakšice. Radi po programu kao i svi drugi.
Evo, kaže L. deset sati tjedno u prosjeku. U ovo NIJE uključeno rješavanje plave zbirke iz fizike, jer ta pojede 12 sati vikenda bez drugih predmeta. Evo , danas popodne učenje kemije 45 min, dz iz hrvatskog pol sata (Oslobođeni Jeruzalem, prva dva pjevanja) i još je u tijeku učenje književnosti za test. Čitanka ima 170 stranica. Da jednom pročita, sat vremena je premaaaalo. Još 40 str iz bilježnice, pa si ti sad planiraj vrijeme.
Ja nisam računala izradu prezentacija i drugo, samo golo pisanje zadaća, referata, elaborata i starinsko štrebajzanje. Nije ispod 10 sati tjedno, a sporadično i više. Nisam lektiru računala, jer to često sluša audio formate, hrvatski i engleski.
Evo, neki dan sam pomagala oko engleskog jer to je slobodna lektira, pa sam našla zgodnu sf priču, ne predugačku i pisanu jednostavnim jezikom. Ali pročitati i odslušati mora sam, kao i odgovarati. Ja sam samo skratila postupak odabira. Zapravo, predložila sam 4 stvari i on je sam odabrao po želji. Sad moram naći audio, ali za engl tekstove je lakše, ima softver koji čita iz pdf formata.
Eh, da, moj sin ima ip (motorika i vid), ali bez obzira, treba mu dosta da to sve probavi.
Inače, ključno je PAZITI NA SATU, to smanjuje štrebajzanje na pola, ali ne kužim kako se referat iz fizike ili kemije koji ima 5 stranica sa crtežima i proračunima može utrpati u 1 sat rada dnevno. Ne ide to.
Ucenici sa IP-om imaju isti program i nikakve olaksice. Prilagodene su samo metode ispitivanja znanja, a ne opseg programa, i tesko da se to moze nazvati olaksicama.
Prije bi se moglo nazvati - jednakom sansom.
...tko ima sreću da mu se IP provodi.
Je, pisem o teoriji.
Koju nisam kako spada upoznala u praksi.
Nismo ni mi do srednje škole. Ipak je bolje nego u osnovnoj. Ali moj stariji sin to baš rijetko treba. Uglavnom, dobije dodatno vrijeme na pismenim provjerama iz nekih predmeta, ali kad ga pitaju da li treba, često se zahvali. Mlađemu je to potrebnije. Isto se provodi.
ha, ha, već sam jutros htjela napisati da moja uči sigurno više od pet sati tjedno u osnovnoj školi, ali si mislim - ipak je ovo tema o srednjima
ali i ovdje i još negdje na forumu sam u zadnjih par dana pročitala da djeca u oš malo prelistaju bilježnicu i knjigu prije testa - kod moje kćeri sasvim sigurno nitko tko malo prelista bilježnicu i knjigu ne može dobiti odličan iz testova iz povijesti, zemljopisa, prirode, tako da se onda ne mogu zapitati jesu li kriteriji o osnovnim školama toliko različiti ili u čemu je stvar ?!?
Eventualno ako se radi o nekoj stvarno iznimno nadarenoj djeci, ali i oni moraju pročitati što piše u udžbeniku da bi riješili test za odličan.
Na poslu imam uvida koliko djeca rade za svoje osnovne i srednje škole jer puno o tome pričamo, a to su djeca koja idu i u muzičku, dakle moraju biti vrlo ekonomična u učenju, usput, riječ je uglavnom o učenicima prosjeka 4.5 - 5.0
Zaredaju se dani nakon serija testova kad je laganini - nažvrljaj DZ i gotovo, ali bome uglavnom se narade za te petice. Postoje nadareni učenici fantastične memorije i koncentracije, koji jednim čitanjem pospreme informacije, ali da ih ima puno - nema.
Za jedan test 170 strana + 40 biljeznice jesam dobro shvatila pa za to ti treba par sati ?
Vjerujem da je riječ o pojmovima iz književnosti kojih se obradi nekoliko po svakom tekstu iz čitanke. To isto ima vjerojatno zapisano i u bilježnici. I još pojmove mora znati naći tj. prepoznati u tekstovima.
Pa recimo moja kći (6 razred) je prvi test iz zemljopisa ove godine pisala gradivo koje je u udžbeniku na 80 stranica, zato mene čudi kad ljudi pišu da djeca prelistaju knjigu i bilježnicu prije testa u osnovnoj školi.
To je sve što su do sada iz književnosti učili od početka škg. Priprema se za veliki test ali ne počinje od nule.
Evo, išla pitati sina, iz toga je bilo 36 domaćih zadaća tj. 36 dokumenata ima na računalu jer on smije to printati da ne piše rukom. Sve je on to pročitao. Nešto sam i ja pročitala jer me uvijek ispituje stilske figure i te cake (zna da ja znam napamet, pa me ugnjavi dok kuham, hehehe). Sad će samo ponoviti jer u udžbeniku su booldane važne stvari. Ali da nije kontinuirano radio (što se može jer profesorica ne provjeravq svaku domaću zadaću) ne bi se dobro proveo. Nije sigurno da će dobiti 5 jer nije to njegov par cipela, bolje mu ide jezik i gramatika, ali nije to strašno. Takav je opseg i iz povijesti i biologije, nešto manji iz geografije i etike i tak....
Posljednje uređivanje od Peterlin : 21.03.2017. at 20:53
Gle tuke... napisala glupost. Nije 36 dokumenata pročitao nego napisao. Daklem, valjda nešto od toga i pamti. Tu je i lektira u istoj vreći.
Sad mi je puno jasnije jer oš pišu testove po cjelinama max 50-60 strana i iza toga to zaboraviš.. Još me zanima ta plava zbirka iz fizike to je proizvoljno kao priprema za natjecanje ili ...?
Nitko ih ne tjera, ali se zna da tko želi dobru ocjenu, treba rješavati sve. Vježbanjem se postiže brzina koju ne možeš postići na testu ako samo kužiš, a nisi utreniran. I to se rješava debelo prije testa, da se stigne pitati profesora kako se rješavaju zadaci koje nitko ne kuži.Sad mi je puno jasnije jer oš pišu testove po cjelinama max 50-60 strana i iza toga to zaboraviš.
Imam dvoje djece i vidim razliku u ucenju. Jedno ne uci i uvijek je imao dobre ocjene, prosao prijemni i usao u zeljenu skolu. Drugo dijete kontinuirano uci, te rezultati nisu losi ali nije kao prvo. Razlika se jako vidi
Ipak, dugorocno mislim da ce ovo drugo bolje proci.
Prijavljujem danas tri sata rješavanja zadataka i nešto teorije iz kemije.
Sutra je test i potrebna joj je petica jer joj je jedino kemija na granici za zaključno odličan.
I to zato jer je dobila jedan iz testa kad joj je bilo loše. Nije se mogla skoncetrirati i tek poslije mi je to rekla.
Dva dana kasnije je usmeno odgovarala i ispravila na 5.
Prof je rekla da joj je žao, ali jedinicu mora upisati.
I ok, nema veze.
Iako ju je, zapravo, zaradila zbog bolesti.
I srušila joj prosjek iz kemije, a kaže mi kći da treba sedam petica da "poništi" učinak te nesretne jedinice.
I šta odmah skačete na spomen IP?!?
Moja to nema.
Kad sam ju pitala želi li da to tražimo, odbila je.
Isto kao što je odbila vještačenje i dodatni bod na temelju bolesti za upis u gimnaziju.
Možda bi joj bilo lakše da ima IP, ali ona sama bira i odlučila je da neće.
A da IP pomaže, o da, pomaže.
Ne znam za sve škole, ali OS u Zaprešiću je itekako provodila IP i djeca su imala i više vremena i manje pitanja u testu i dobivali pitanja unaprijed...
u Miocu se isto provodi.
No kao što rekoh, ne zanima nas to.
A što se tiče učenja;
Pitanje je koliko je efikasno?
Netko može i deset sati buljit u knjigu i da rezultat izostane.
Meni sati i sati učenja nisu nikakvo mjerilo.
Rezultat je bitan.
Ako nečije dijete satima uči i dobiva trojke tu nešto očito ne štima.
Ja se sjećam sebe, dovoljno mi je bilo slušat predavanje i dobit četvorku bez da sam taknula knjige. Za peticu je ipak trebalo ponovit gradivo.
Ali ne satima. Isto sam malo učila, a završila zahtjevnu školu.
Zadaci iz Plave zbirke budu u testovima.Sad mi je puno jasnije jer oš pišu testove po cjelinama max 50-60 strana i iza toga to zaboraviš.
Ne svi, naravno.
Prof kaže od koje do koje strane da vježbaju i onda u test stavi 5-6 zadataka iz te gomile od 150-200.
Tanči, davno smo shvatili da tvoje dijete nije prosjek... ali ti nikako da shvatiš tu isti stvar.
Nama je svima drago što je tvoje dijete takvo i da joj je potrebno malo za naučiti, ali pretjeruješ u tom nametanju da su sposobnosti tvoje kćeri - sposobnosti većine djece i da je to pravilo...
Moj sin sluša i pamti na satu, za razliku od kćeri. Taj je tri puta do sada primio knjigu, u petom razredu. Tvrdoglav je, ali bit ću i ja tvrdoglava i pustit ću ga da se "spotakne" ....pa će sam shvatiti da se bez obzira na naučeno na satu - matematika mora vježbati, isto tako i hrvatski, informatika, engleski itd.
Ovako mislim i ja.
Naravno
Pa evo, tvoj sin je izgleda nalik mojoj kćeri i zašto bi se spotaknuo?!?
Zašto misliš da nema još takve djece?
Mislim da treba više vjerovati u našu djecu.
Jer u Miocu ima oko 1300 odlikaša, u V, X... Isto puno.
I sva ta djeca su i dalje odlična ili jako dobra, a ne vjerujem da uče deset sati dnevno, a bome nisu svi ni Sheldoni.
Jednostavno mislim da mnogi roditelji pretjeruju.
Alex kaže Mioc nije za njenu malu, ma zašto ne?!?
S druge strane ispada da svako drugo dijete ima neke poteškoće.
I onda kompliciranje oko toga.
Toga nekad nije bilo.
Ok, imaš npr. naočale i astmu, pa daj se nauči živjeti s tim.
Ja sam i s velikom dioptrijom i astmom i alergijama preživjela školovanje i još uvijek živim, a imam to i dalje.
Mislim da nitko to nije ni znao, osim naočala koje se vide.
A tada kao i danas mnogi misle da sam stalno prehlađena jer kašljem, kišem i suze mi oči.
Moja kći nije ništa ekstra.
Djevojka kao i sve druge.
Ali ja joj se ne miješam.
Davno sam skopčala da razmišlja i postupa ispravno.
I to poštujem.
Tanči kakve veze imaju naočale i astma s djecom s poteškoćama koja trebaju IP da bi ravnopravno vozila sa savršenima? Ili misliš da ne trebaju biti ravnopravna?
Mene zapanjuje dubinsko nerazumijevanje IPa. Kad pročitam riječ "olakšica" ili, još bolje, "privilegija" zamrači mi se.
A šta ćeš?
Meni se mrači od puno toga.
Ali ne bih sad o tome.
Jer ako napišem iskreno, onda ćete naskakivati na mene.
Ne svi, ali njih nekoliko koje misle da one sve znaju.
No, dozvolit ćeš da imam pravo na svoje mišljenje i iskustvo.
Glupa nisam i imam dovoljno i godina i životnog iskustva, a i nagledala sam se svega.
Ponešto napišem.
Jedino mi je malo čudno što se redom uvijek netko čudi onome što napišem.
Ali zapravo mene ne zanimaju druga djeca.
Ona imaju svoje roditelje da o njima brinu.
Uh, progutalo mi pol posta.
Tanči, IP nije olakšica nego prilagodba. Djeca sa IP moraju odraditi sveukupno gradivo. Većina ih s vremenom preraste svoje smetnje, ali ne uvijek. Moj sin se neće riješiti svojih urođenih motoričkih smetnji nikada, a to ga ograničava u brzini pisanja. Moj drugi sin je (kao i čokoladina starija kćer) postigao pristojnu brzinu čitanja i pisanja usprkos disleksiji, a to se nikada neće riješiti.
Rečenica "daj nauči živjeti s tim" je naša svakodnevica, vjerovala ili ne. Isto kao što su naše bolesti i bolesti naše djece svakodnevica. Ne učimo živjeti s tim nego silom prilika živimo s tim.
pa ako u mioc idu djeca koja s 1 sat učenja dnevno prolaze s 5,0
onda moje dijete nema što tamo tražiti
Posljednje uređivanje od aleksandra70vanja : 22.03.2017. at 09:36
[QUOTE=Tanči;2969558]Prijavljujem danas tri sata rješavanja zadataka i nešto teorije iz kemije.
Sutra je test i potrebna joj je petica jer joj je jedino kemija na granici za zaključno odličan.
I to zato jer je dobila jedan iz testa kad joj je bilo loše. Nije se mogla skoncetrirati i tek poslije mi je to rekla.
Dva dana kasnije je usmeno odgovarala i ispravila na 5.
Prof je rekla da joj je žao, ali jedinicu mora upisati.
I ok, nema veze.
Iako ju je, zapravo, zaradila zbog bolesti.
I srušila joj prosjek iz kemije, a kaže mi kći da treba sedam petica da "poništi" učinak te nesretne jedinice.
Meni se ovo u našem školstvu uopće ne sviđa, taj prosjek ocjena. Dobiješ jedan i tu ocjenu ispraviš na 4 npr. onda bi se ta četvorka trebala anulirati. Kod mnogih profesora je tako nakon što odgovaraš – ispraviš ocjenu više ti ne gledaju onu koja ti se omakla, dozvoljavaju djeci da imaju loš dan, pa i kasnije u životu kad na poslu pogriješiš to ispraviš i ne kažnjavaju te time kroz cijelu radnu godinu. Ne znam kako to npr. funkcionira s e-dnevnicima, jer oni računaju prosjek pa da li profesor proizvoljno može dati veću ocjenu za trud rad i angažman, jer dozvolit ćete da neka djeca jednostavno blokiraju kod testa i ispitivanja, a na satu su aktivna i u svemu ostalom.
mislim da je svejedno e dnevnik ili obični, prosjek se računa uvijek
i da, nefer je da jedna loša ocjena ruši cijeli prosjek
ali mislim, da profesori, kada vide da je to stvarno loš dan, a ne pravilo, imaju mehanizma to anulirati
zalaganja, prezentacije, projekti.....
za prosjek je jednako jaka ocjena iz polugodišnjeg testa i iz zalaganja
a bar iz zalaganja možeš nakeljiti ocjena koliko hoćeš
može dati i veću ocjenu, ali i manju ko i prije, ono kaj je zapisano u e-dnevniku nije jedini sud
Ni meni, a što je najbolje, ne znam u kojem trenutku se započelo s tim računanjem prosjeka? Je li to negdje propisano (pravilnikom ili sl.)?
Sjećam se da nekad nije svaka ocjena imala jednaku težinu - npr. ocjena iz usmenog ili pismenog imala je veće značenje od ocjene iz npr. lektire, školske zadaće ili zalaganja.
Kad mi je sin krenuo u 5. razred, na uvodnom roditeljskom su nam predmetni nastavnici objašnjavali načela ocjenjivanja, svi do jednog računaju prosjek pojedinačnih ocjena. Vidim da je to uobičajena praksa i drugdje, ali nije mi logična i ne mislim da je pravedna.
Na ovo sam mislila, to mi se uopće ne sviđa (iako je lagano rješivo, s pozicije učenika).
Da, i meni je to jako čudno. Kako može ocjena iz plakata koji naprave kod kuće i ocjena iz testa imati jednaku težinu?! Ne razumijem to.
za prosjek ima
za profesora nema, barem ne bi trebalo imati
Pitala si za definiciju učenja - ako se učenjem smatra upravo ono što sirius naziva "krvarenje" onda tih neizbježnih gadosti ima u prosjeku 1 sat dnevno (ono što je muka, naporno i dosadno). Ali ta djeca rade sama od sebe s voljom puno više, ali to ne smatraju tlakom. Takvog rada za školu (koji donosi zadovoljstvo) ima još recimo 2x više od ovog 1 sata gadosti. Nekad više, nekad manje, ali to je to.
Izbor dobre škole za određeno dijete upravo je u tome - da učenje ne smatra tlakom nego zadovoljstvom.
Za takve stvari se obično u srednjoj dobije plus, pa skupljaš određeni broj pluseva za ocjenu. Baš plakate radili nisu, ali jesu prezentacije i slično u tom rangu. To su obično ocjene iz zalaganja i da, imaju istu težinu kao i ocjene iz testa, ali ne dobiješ ih uvijek jednokratno. Moj sin to zove "nabijanje prosjeka" kad ih hrvatskog dobiješ peticu iz zalaganja zato jer si odvukao zadnjicu na kazališnu predstavu. Ima smisla... Ali nije baš tak trivijalno kako je ovdje prikazano.
Profesori su tome doskočili ovako - oni IMAJU PRAVO procijeniti i drugačije od aritmetičke sredine. To što klinci računaju je orijentir. Tako da ni sada nema svaka ocjena jednaku težinu kad je riječ o zaključivanju. Svi ti profesori imaju još i svoje tekice s napomenama, a u ocjenu ulaze i kojekakve druge stvari (pohađanje dopunske ili dodatne nastave, natjecanja i slično) što se u e-dnevniku ne vidi.
Ok, ovo mi je novost.
Bit će da se moj još nije namjerio na takve profesore, kod njega u školi svi se oslanjaju samo na prosjek. Ali drago mi je čuti da to nije uvijek i svugdje tako.
(e-dnevnik nemamo, pa tu nemam što komentirati)
Posljednje uređivanje od tanja_b : 22.03.2017. at 11:07
To je informacija s prvog roditeljskog iz mioca. Meni je to tada bila novost jer u osnovnoj školi moji dečki nisu imali e-dnevnik. Ne samo da sam zapamtila nego sam si to zapisala kad je razrednica govorila.
Istina je da klinci uvijek gledaju taj prosjek (jer ga sustav računa) i često je to ok, ali nikako nije pravilo. Ako se dobro sjećam, imao je moj L. prosjek 4.4 iz hrvatskog, ali mu je profesorica ipak zaključila odličan prošle godine, jer je imao kojekakvih drugih zasluga i zalaganje na satu, a čak ni uz pomoć kazališnih predstava nije uspio to popraviti.
ali isto tako i na prosjek 4.65 može dati 4
Samo ću nabrzinu jer nemam sad vremena.
Alex, pusti ćerce da sama odluči.
Moja je htjela Mioc, da je mene pitala ja bih radije Petu, ali nisam ja važna.
Ona je izabrala i zadovoljna je.
Isto tako hoće dalje medicinu, a moj muž ludi zbog toga, ali ona će po svom.
Peterlin, znam ja kaj je IP. I ne smatram to bogomdanim. Samo pišem svoj osvrt na temu, a i pol posta mi je nestalo, a nemam vremena pisat ponovno.
Da, moraju s tim živjeti baš kao i svi drugi sa svojim bolestima i teškoćama.
Što se tiče kemije kod moje male, profesorica zaključuje isključivo po prosjeku i sama joj je rekla da joj je žao i da kuži kaj se desilo, ali fućkaj ga, jedinica je tu i to je tak. Srušilo joj prosjek na vrlo dobar.
Ali nema veze. Ako je to svo zlo, neka ga.
Mala je sad dobro i to mi je najvažnije.
I da imaju e- dnevnik i nema ocjena iz zalaganja.
Ocjene su iz usmenih i pismenih te vježbi i referata.
Ne može.
Može.
Ali rijetko se to događa.
Dakle ne znam naravno za srednje škole, ali znam da se u OŠ dobiju ocjene iz kojekakvih stvari koje djeca doma rade, pa iz plakata i prezentacija, iz bilježnice i radne bilježnice, i totalno mi je suludo da te ocjene imaju jednaku težinu kao ocjena iz znanja. Doduše možda je to razlog što djeca imaju odlične ocjene a ne moraju puno učiti !? odnosno samo prelistju bilježnicu prije testa.
I, učenik se ne bi bunio? Ili roditelj
A svaki profesor na svijetu može svakom učeniku na svijetu, dati pitanje kojim će ili smanjiti ili povećati prosjek ocjena. To je posve logično i uobičajeno.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom