Seni, slazem se. I ja imam to povjerenje u svemir i u njega da ce biti dobro. Ovdje sam pisala jer mi fale svakodnevni tips. Intimno meni je savrseno ok da mi sin nema prijatelja, ono s cim se ja tu tesko mirim jest da vidim da mu je tesko. Nemam ja problem s patnjom moje djece, nacelno, ono ne slama mi se srce kad nije kako bi oni htjeli, kad im nesto ne uspije, kad ...Ali kad vidim sina kako se iznutra pati, kako u tim trenucima pokusava pobjeci iz situacije pa bjezi u tikove koliko mu je tesko, tesko je i meni. Apsolutno stoji da sam slaba i da bi mozda djetetu pomoglo da mi je taj osjecaj slabiji. Samo Lastane, ja mislim da to ne mogu....
Na forumu se uvijek dobije pomalo iskrivljen dojam... I maleni i ja smo opcenito neoptereceni tim problemima. On je isao u vrtic zadovoljno, tamo je komunicirao sa svom djecom, igrao se s prijateljima, sad ljeti idemo na plazu, braca i on uzivaju u blagodatima ps napokon, pomaze po kuci u pripremi sezone...Ostalo je svega par situacija u kojima problem izbija...Uistinu par...Ali ne sjecam se kad je zadnji put cupkao nokte ili nesto dok cita, gleda tv.