Wow. Cubana, je li ta tvoja bijela tehnika A+++?
Cocolina, a dobro, ako pune kadu to mijenja dosta. Mi se svi tuširamo.
Wow. Cubana, je li ta tvoja bijela tehnika A+++?
Cocolina, a dobro, ako pune kadu to mijenja dosta. Mi se svi tuširamo.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 08.11.2017. at 13:38
Ja ne kuzim zasto bi bilo cudno da netko dobrostojeci se trudi oko ustede "parsto kuna". Ako zaradjuju za zivot sigurno ne misle da im je novac pao s neba. A parsto kuna po parsto kuna i evo par tisuca kuna.
Ako bas stede kunu-dvije na akciji banana u ducanu pa ciljano obilaze pet ducana da ustede 20kn na tjednom shopingu to mi se vec cini pretjerivanjem. Ali potruditi se oglasiti i prodati nekoliko desetaka komada odjece vrijednih parsto kn - pa ak nista drugo imas za benzin cijele godine. Sto nije za odbaciti. Ili najnoviji mobitel. Itd...
Ono sto mi se cini kao njihova prednost je da mogu birati na sto ce trositi vise a ne znaci da ce automatski bezumno trositi na ama bas sve "zato jer mogu" pa na kraju mjeseca bit na nuli. Je li to na sto trose vise odjeca, tehnika, opremanje stana, putovanja, djeca, nakit - nije bitno, jer svatko ima svoje razloge koji nisu ni bolji ni losiji od drugih.
Recimo meni se neda zezati s prodajom rabljene djecje robice jer je ionako kostala malo pa bi na kraju postarina bila valjda kao i sama roba. Pa poklonim. No recimo namjestaj, racunalne dijelove i sl sam uvijek prodavala i nikad mi nije bilo zao tih 5 min za objavu i jos 20-30 min za telefonirat i nekog docekat ako za uzvrat dobijem 200-300 ili vise kuna u djep. Jer to je sasvim ok satnica![]()
pa da, a ako netko ima pun ormar skuplje odjeće jer to voli, i želi rasčistit taj ormar od komada koje ionako ne nosi, ionako mora uložit neko vrijeme da vidi šta će s tim. pa zašto ne potrošit 20 minuta da sve poslika i objavi, proda, riješi se 5 komada koje ne namjerava nosit i ima novce i mjesto u ormaru za kupit novi komad.
Skuplja i kvalitetnija roba se uopće ne prodaje po zanemarivim cijenama
Ranije sam imala živaca dječju odjeću i obuću prodavati, tad mi je to još bilo isplativo, kao i neke veće igračke ili baby gym, recimo, i kupila i prodala istu stvar za iste pare, no više nemam. Što je veći, teže mi je išta prodati. Dijelom zato što je ta odjeća za veće klince rabljenija, a dijelom jer je jeftinija u dućanu nego za manju, pa ljudi ne riskiraju preko oglasnika, bar ja tako tumačim.
No, druge stvari ću prodati. Prije godinu i nešto je moj muž na poklon od sponzora dobio ruksak za laptop od neke poštene firme specijalizirane za to, koji je u dućanu koštao legitimno 250 kn (odnosno preko web shopa plus dostava, u dućanu oko 300), a mi smo ga frknuli za ravno 200. Mislim, njemu je to bio peti po redu što je dobio i koji smo spremili, koji će nam to vrag...a tom studentu koji ga je kupio je sjeo taman.
Kako smo trenutno (od svibnja, ustvari) u novom kreditu za uređenje (drugog) stana u koji još nismo uselili i još ga opremamo, a meni, ko za vraga, firma odlazi u vražju mater, pod velikim sam emotivnim i financijskim pritiskom. Plaća nam dolazi u dijelovima, dio za listopad smo dobili tek jučer (!), a za studeni ću valjda, akobogda, vidjeti negdje u siječnju, jedino mi je bitno da su računi podmireni. Sebe uopće ne gledam, ništa mi ne treba, a ako će što trebati, sačekat će.