 |
|||
Ja sam je razvlacila u bolnici i mislila na tebe kad bih naletjela na rajonNanoiBeba prvotno napisa
Ja sam naletjela na Priču o novom prezimenu. I kolikod nisam imala namjeru dalje čitat, uzela sam knjigu.
I za sada mi je puno bolja od Genijalne prijateljice. Em mi je zanimljivija em ima manje rajona. Ili sam se na njega navikla
Biljezim Magdu, jedva cekam da je posudim!!!
He he, Optimist.
Je, je tanja_b, stajala je tam na polici gdje su obično trenutno popularne knjige.
Inače, imam novu riječ koja me iritira
Al mi je knjiga svakako zanimljivija.
Ne drzi nas u neizvjesnosti, rijec na sunce!Inače, imam novu riječ koja me iritira
Al mi je knjiga svakako zanimljivija.
pozadi
Nisam ja jezični stručnjak ali rekla bih odostraga , iza ili nešto takvo.
No pozadi je samo na par mjesta , niti sjena rajonu
I odustala sam na kraju, pa dala šansu drugom Dancu i oduševila se. Pogotovo prvim dijelom romana - Peter Hoeg, Suzanin efekt. Krimić, triler, no ne samo to, zanimljiv opis međuljudskih odnosa, obiteljskih odnosa, manevriranja znanstvenice između karijere i obitelji, čak pomalo snobovska proza, jer nema puno sluha za one prosječne. Kritika društva i razvoja, zagađenja okoliša, političkih struktura. Rasplet je neću reći razočaravajuć, ali u svakom slučaju ne pretjerano originalan. Ali na kraju svega, preporuka, ovaj roman je na mene djelovao baš osvježavajuće, nakon što me Hoegova sunarodnjakinja ubila u pojam
i da, Hoeg je napisao i poznatu Smila osjeća snijeg - nisam ni čitala ni gledala film, ali sad hoću.
meni Smila nije legla
početak mi je bio super, ali me poslije podsjećala na Batu Životinju u partizanskim filmovima, jedan na 100, drugovi zar se i to može
.
Ja san blizu kraja Ankice Tomić "Naročito ljeti". Nepretenciozno, zabavno, meni vrlo slično mojim ljetima, kao da gledam svoj dnevnik - poslije sam guglala koliko je stara jer su podudarnosti neke baš iste pa je ispalo par godina mlađa.
http://www.najboljeknjige.com/conten...kID=1313&tab=2
Davno sam cirala Smilu i odusevila me je. I film nedavno.
I na kraju sam procitala cijeli Ljetnikovac unatoc uznemirenosti tekstom i progutala i njegovu Veceru, brutalne knjige, ali dobre.
Pročitala sam Djevojku u vlaku, bilo mi je vrlo zanimljivo.
Zatim sam pročitala jako zgodnu knjižicu za koju mi je žao da nije prevedena na hrvatski: 84 Charing Cross Road.
Radi se o objavljenom stvarnom dopisivanju između američke književnice i knjižare antikvarijata iz Londona. Iz Engleske otpisuje najviše jedan muškarac, ali se krug poznanstva i prijateljstva širi pa na kraju nalazimo pisma članova njegove obitelji i susjeda među onima koji pišu književnici. Ona je jako duhovita, a Britanci su ispočetka suzdržano uljudni, ali kasnije humor ulazi i u njihova pisma. Amerikanka ima vrlo specifičan ukus u čitanju pa je i čitati o tome meni bilo jako zanimljivo.
Evo, nisam samo ja to čitala: http://www.bibliovca.com/recenzija/8...-helene-hanff/
"Naročito ljeti" se i meni jako svidjela, baš tako - nepretenciozno, zabavno, s puno topline napisano djelo. A i mjesto radnje dobro mi je poznato, ondje već nekoliko ljeta provodimo dio godišnjeg i baš nam je priraslo srcu.
Ja san blizu kraja Ankice Tomić "Naročito ljeti". Nepretenciozno, zabavno, meni vrlo slično mojim ljetima, kao da gledam svoj dnevnik - poslije sam guglala koliko je stara jer su podudarnosti neke baš iste pa je ispalo par godina mlađa.
http://www.najboljeknjige.com/conten...kID=1313&tab=2
Zato sam bila prilično razočarana kasnijim romanima Ankice Tomić - Damen kapric i Vice versa. Znatno su opsežniji, ali, iako se lako čitaju, našla sam dosta felera i u jednom i u drugom romanu (u smislu razrade radnje, likova, motivacije). Kao da joj forma romana nije do kraja sjela.
Stvarno? Ja sam tamo provela barem dio svakog svog ljeta. Kavica u kolovozu?
Mi smo tamo u srpnju
Uzivajte!
(ne znam jesi li vec uocila, ali imaju simpaticnu knjiznicu u koju se moze uclaniti i samo za godisnji)
Ovo sam ja prakticirala na ljetovanju u našem malom mjestašcu da ne vučem silne knjige. Članarina za odrasle 10 kn, za djecu 5 kn.Uzivajte!
(ne znam jesi li vec uocila, ali imaju simpaticnu knjiznicu u koju se moze uclaniti i samo za godisnji)
Alen Meskovic - Ukulele jam
Odrastanje i adolescencija u izbjeglistvu, u sjeni obiteljske tragedije.
Paralele s Hotelom Zagorje su neizbjezne. Odlicna zapazanja o politickim i drustvenim zackoljicama ovih prostora. Jako dirljivo. Zanimljivo mi je kako je pisac roman napisao na danskom, pa ga je onda netko treci prevodio na bosanski, iako mu je to materinji jezik.
Kent Haruf - Nase duse u noci
Ljubav u poodmakloj dobi. Je li moguca? Je li potrebna jos veca hrabrost za prkosenje malogradjanstini nego u mladosti?
Lijepi mali roman o svakodnevici dvoje starijih ljubavnika, o tome kako gacanje po hladnom potoku ili samo drzanje za ruke moze znaciti ama bas sve.
I samo da zalijepim trailer za jos jednu ekranizaciju McEwanovog djela <3
https://m.youtube.com/watch?v=nRRBajXoN4M
Primavera - Ivanisevic
Odlicna tema, likovi zivotopisni i dobro dočarani ali me knjiga nije dublje dotakla
Kao da nesto nedostaje, a ne znam sto.
Optuzena -S. Drakulic, na polovici sam i mucna mi je, bas nekako pritisce.
Nas dvije se primile istih knjiga.
Optužena ja baš teška. Strašno što majka može napraviti kćeri. Sve se vrti u začaranom krugu zlostavljanja i postavlja pitanje: Može li se iz njega izaći?
Nakon Optužene sam pročitala Fridu ili o boli. Slavenka uživa u teškim i bolnim temama. Nevjerojatno dobro se uživi. Ali koliko god boli podnosila, Frida je odlučila boriti se protiv nje umjetnošću.
Nakon Slavenke sam uzela Ljudmilu Ulicku: Iskreno, vaš Šurik - za ne povjerovati mi je da takav lik postoji i ne živi svoj život, nego život koji mu slože žene oko njega - baka, majka, ljubavnice...
Daleko više mi se dopao njen Daniel Stein, prevoditelj. Daleko kompleksniji roman s izvrsno opisanim likovima. Duboko me takao i potresao, dao razmišljati o mnogim temama. Radnja započinje u predratnoj Poljskoj, preko Rusije, do Izraela. Uz sudbinu glavnog lika isprepliću se mnoge sporednih likova. Kroz divan lik Daniela Steina Ljudmila veliča život.
A sad je na redu Irena Douskova: Ponosni Budi
Posljednje uređivanje od Nera : 27.02.2018. at 10:19
Nera, aja već mjesecima tražim Ponosnog Budija
Pročitala "Crvenu vodu" Jurice Pavičića - odlično! Riječ je o krimiću, pa ne mogu otkriti detalje
Roman od 300-njak stranica pročitala sam u tri dana, i još mi je bilo žao što tako brzo ide, tako da i to može biti preporuka.
Mene čeka Crvena voda, samo da završim Sluškinjinu priču, koju već dugo odgađam, ali sada sam odlučno krenula.
Bila su 2 slobodna u gradskoj knjižnici di sam se prebacila. Makar je i naša seoska sjajno opskrbljena.Nera, aja već mjesecima tražim Ponosnog Budija
Gradska mi blizu posla pa trknem na pauzi i sebi i djeci. Uspjela sam uloviti i Sjećanja šume. A ljeti sam ju gledala i odustala jer sam već imala previše posuđenog. Onda mjesecima bila zauzeta pa po najvećem snijegu slobodna, a ja na juriš po nju. Vjerojatno ne bi da MM nije imao narudžbu.
Crvenu vodu sam nedavno procitala, ne ceka me
Jaume Cabre: Ispovijedam
Uf, koja maestralna knjiga!
Obuzme te, onako skroz, uzduž i poprijeko, totalno je, s koje god strane okreneš, veličanstvena.
Ono, od dizajna naslovnice (koji je toliko nevjerojatno primjeren knjizi!), do Dramatis personae na kraju, ovaj vas Katalonac vodi kroz zamršeni i dramatični labirint događaja, likova, situacija, ponekad posve različitih i nespojivih, a opet međusobno bolno isprepletenih...
I napokon, ni nakon što sam ju do kraja iščitala teško mi je reći gdje bih ju žanrovski smjestila, osim u remek-djela
Čini mi se da je tanja_b već pisala o ovome dragulju od knjige (od nje sam, mislim, i pokupila preporuku) pa ne bih duljila, no, svakako ju stavite na "must read" popis...
Jedino moram priznati da mi je ponekad bilo teško pohvatati tko, što, s kim, kada, zašto, ali na kraju sve nekako sjedne na svoje mjesto, a usudila bih se reći da jedino što knjizi nedostaje jest malo "deblji" kraj... kao da mi je kraj nekako smandrljan na brzinu (samo da napomenem, knjiga ima 750 stranica
E, da, i stil pisanja je maestralan.
I nek vas ne zbuni što u jednoj rečenici piše i u prvom i u trećem licu (primjerice u rečenici "Sve dok jednog dana nije čuo kako pljuvačka pada na tlo pa sam rekao što želiš, Carsone" i 'on koji je čuo' i 'ja koji sam rekao' su jedna te ista osoba).
I ne dajte se smesti kad u istom odlomku radnja skoči iz sadašnjosti u srednji vijek i završi, recimo, s progonom židova u II svj. ratu.
Unatoč tome, i možda baš zbog toga, roman je divan.
A nisam vam još otkrila ni mali dio...
Drago mi je, Forka, da ti se svidio
Meni je ta knjiga bila svojedobno pravo otkriće. Slažem se sa svim zapažanjima, a mogu ovdje nalijepiti i prikaz te knjige koji sam svojedobno napisala za drugu web stranicu (na žalost, već neko vrijeme klinički mrtvu), ako koga zanima...
http://www.imaginarij.com/analyses/j...ovijedam-1104/
tanja_b, kakav divan prikaz!
Fakat si sve obuhvatila i baš opširno razložila sve razine knjige...
Uglavnom, vidim da se u nekim stvarima slažemo, samo što sam ja to sve na brzinu i ukratko napisala, a i nisam htjela previše otkrivati
To je stari tekst, inače i ja ovdje pišem na brzinu i obično samo kratak dojam.
Maus
I ako ne volite strip, voljet ćete Mausa. Ne želim o poučnosti ove knjige jer smo svi čitali i gledali o Holokaustu, ali ovo je opet novo i opet dirljivo. Uz to nije patetično, niti su likovi idealizirani. Ipak je ideja jasna i jasno je koliko je ono što je pogrešno, pogrešno. Meni uz potresnost, ipak zanimljivo čitanje. I dobro je što je strip.
Meni dodatno potresno - neki zajednički momenti s Pričom o ljubavi i tmini.
Posljednje uređivanje od Jurana : 05.03.2018. at 15:11
Pročitala sam Augusta, Johna Williamsa, inače autora Stonera, knjige koja mi se svojedobno toliko svidjela da je dospjela na moju listu knjiga koje želim još jednom pročitati.
Rijec je o knjizi o znamenitom rimskom caru pisanom u epistolarnoj formi. Uz pisma, autor niže i memoarske bilješke osoba koje okružuju Augusta, zapravo ponavljajući teme iz Stonera, ali ovaj put zaogrnute u povijesni roman. Stilski vrlo dotjeran, a u nas objavljen u odličnom prijevodu.
Imperatora Williams portretira kao usamljenika nošena 'fortunom vitra' poput otpala lista. Kao čovjeka kojim upravlja sudbina, rascjepljenog između ljubavi i dužnosti. Usmjeravanog tuđim ambicijama koliko i vlastitim osjećajem za pravdu. Od mene preporuka!
Btw. Mausa bi ja na popis lektire. I to onaj popis obaveznih. Perzepolis također.
Mausa sam poklonila sinu za Božić, on voli stripove, bio je to pun pogodak!
Divan opis. Mene si zaintrigirala nakon pročitane Violine iz Auschwitza. Hvala ti!Drago mi je, Forka, da ti se svidio
Meni je ta knjiga bila svojedobno pravo otkriće. Slažem se sa svim zapažanjima, a mogu ovdje nalijepiti i prikaz te knjige koji sam svojedobno napisala za drugu web stranicu (na žalost, već neko vrijeme klinički mrtvu
http://www.imaginarij.com/analyses/j...ovijedam-1104/
Cure, imate li kakvu preporuku za sljedece: volim trilere/krimice, ali bez meni bespotrebnih dugih i opsirnih opisa krajolika i sl. Moze i psihotriler, ali da je realan... primijetila sam da mi pase kad je knjiga pisana u 1.licu, ali nije uvjet... hvalaaa
Djevojka u vlakuCure, imate li kakvu preporuku za sljedece: volim trilere/krimice, ali bez meni bespotrebnih dugih i opsirnih opisa krajolika i sl. Moze i psihotriler, ali da je realan... primijetila sam da mi pase kad je knjiga pisana u 1.licu, ali nije uvjet... hvalaaa
Djevojku u vlaku nisam citala, ali citam njen drugi roman U vodu. Triler je, pripovjeda vise osoba - u prvom licu. Samo, ja bas ne volim trilere, pa mi je malo... naaah, ne bi je bas od srca preporucila.
Posljednje uređivanje od lunja : 06.03.2018. at 14:55
Gotovo sam progutala ovih 70-ak stranica koje su dostupne na linku - mislim da ću ga prvom prilikom potražiti u knjižnici.
Meni je Djevojka u vlaku bila dobra, a U vodu znatno lošija knjiga. Preporučila bi i Gillian Flynn, Nestala te Alice Sebold, Ljupke kosti.
Ja sad čitam Fionu Barton, Dijete i nisam baš oduševljena. Očekujem od krimića da me 'vuče' čitati, a to nije slučaj.
Evo ga citavog (dva su dijela) na internetu: http://readcomiconline.to/Comic/Maus...370&quality=hq
Meni je Djevojka u vlaku bila pregrozna - ne bih ju ni čitala, neg mi ju je utrpao MM. I pročitala sam ju samo zato, inače bih ju prestala čitat odmah na početku.
No ja nisam mjerilo - ni inače ne volim krimiće
Meni se dopao dvojac (suprug i supruga zajedno pišu) pod pseudonimom Lars Kepler, sve što sam dohvatila od njih: Hipnotizer, Noćna mora, Paganinijev ugovor, Svjedok vatre.Cure, imate li kakvu preporuku za sljedece: volim trilere/krimice, ali bez meni bespotrebnih dugih i opsirnih opisa krajolika i sl. Moze i psihotriler, ali da je realan... primijetila sam da mi pase kad je knjiga pisana u 1.licu, ali nije uvjet... hvalaaa
Hvala curke!
Djevojka u vlaku - gledala sam film, ali mi nije bio bas nesto... :/
Uspjela sam podići Keplerovu Uhodu.
Procitala u 3 dana 450str (ok, na bo sam, ali svejedno), knjiga se zove Prevarena, od Charlotte Link. Jako mi se svidio nacin pisanja, bas me vuklo da citam. Bez dosadnih dijaloga, bez previse opisa krajolika i sl.
I ja mrzim opise krajolika, to me iscrpljuje i uvijek mi je tesko zamisliti sto je na obzoru, gdje su obrisi padina, podnozja brda, vrhunci planina, vijugave rijeke u daljini itd.itd.
Zavrsila sam Optuzenu od Drakulicke - razvukla sam je posteno- mucna i teska, prestrasni opisi zlostavljnja..
Usporedno citam Evoluciju Capulrnije Tate, simpaticno, duhovito i vrlo lijepo napisano.
Mogu citati i djeca i odrasli.
Marija, koliko sin ima godina?
Moj (13) je najprije rekao da će pročitati, ali onda se prepao da će ga pogoditi stradanja u knjizi, a ja ga nisam nagovarala (dalje ću pisati bijelim slovima da ne pokvarim kome) zbog samoubojstva majke, ono mi je nekako najosobnije.
Posljednje uređivanje od Jurana : 13.03.2018. at 15:23
Moj je 16, rekao je da je tema teška, ali mu je strip bio jako dobar; doduše, čitao je već Dnevnik Anne Frank i Sadako hoće živjeti, to je bila lektira u 8. r., a čitao je i Kradljivicu knjiga, pa mu to nije prvi susret s temom. A meni je bilo drago kad sam vidjela kako je navalio čitati, jer oko srednjoškolskih lektira samo kuka kako su mu dosadne.
Ja nisam ljubiteljica stripa, ali planiram ga pročitati.
Claudia Tajes: Seksualni život ružne žene
Ovu knjigu je napisala lijepa i vitka žena, ali pravda se time da sve žene ponekad dopuste da ih se tretira s nedovoljno poštovanja, čak i ljepotice, a ne samo one koje (po knjizi) moraju prihvatiti svaku pažnju koja ima se pruži. Roman je kratak, oko 120 stranica, pročitala sam ga u jedno popodne i dosta mi je bio zabavan.
Mana mu je što se osjeća da je pisan po narudžbi pa je radnja podijeljena po epizodama, a prednost mu je što književnica dobro slika ozračje i na trenutke sam stvarno osjetila Južnu Ameriku u njenim rečenicama (spada u brazilsku književnost). Vješto pretvara neugodne trenutke u komiku i sve skupa je simpatično, iako realno nesretno.
Lako se čita.
Još jednom moram Jurani zahvaliti na preporuci za Mausa, pročitala sam ga u cijelosti i fascinirana sam.
Dijelom i zato što se radi o stripu, a o stripovima nemam pojma (nakon faze Miki Mausa nisam nikad ni čitala "prave" stripove). Iznenadilo me koliko je preko ovakvog stripa moguće prenijeti snažnu poruku, možda i jaču nego da je knjiga napisana na klasičan način.
Što se djece tiče... moj trinaestogodišnjak je vidio strip kad sam ga donijela iz knjižnice i odmah poželio i on vidjeti o čemu se radi, pročitao je prvih par poglavlja, ali to su bila ona prijeratna. Onda je posustao na par dana, a ja sam u međuvremenu došla do dijelova za koje nisam baš sigurna kako bi ih on doživio (naročito mi je drugi dio izrazito potresan, a ima i dijelova za koje sam 100% sigurna da ih neće razumjeti). Uglavnom, nije nastavio čitati, a ja ga nisam nagovarala. Ali ako sam posegne još koji put za stripom dok mi je doma, neću se protiviti.
Baš tako, nisam ni ja sklonila strip, ali ga nisam ni poticala.
A iskoristit ću priliku pa ti ponoviti preporuku anamar za Perzepolis, također divan strip.
Elena Ferrante: Genijalna prijateljica
Nakon skoro dvije godine što mi je stajala na polici, napokon je i ova knjiga dobila svojih 5 minuta.
A što da vam kažem, knjiga je šarmantna i lako čitljiva, ali moram priznati da mi stil pisanja nije baš sjeo... nekako mi je previše "plain", šta ja znam...
Teško mi je točno reći što mi se nije svidjelo, ali neki opći dojam nije bio oduševljavajući.
To, naravno, ne znači da neću uskoro posegnuti i za nastavcima, odmor i odmak od svakodnevice uvijek je dobrodošao...
E, da... Zaboravih spomenuti i onaj nesretni "rajon", što bi rekla Nano...
Bila sam počela brojati koliko puta je spomenut, ali sam se u neko doba spetljala, al' ono, ima ga barem pedesetak.
A propos toga rajona, možda ste već i pisali, ali samo da spomenem, to je zapravo četvrt, kvart, teritorijalna jedinica nekog naselja, ali može biti u razgovornom talijanskom i sinonim za susjedstvo... Dolazi od latinske riječi regionem (akuz. od regio). Povijesno gledano, podjela grada na rajone potječe još iz rimskog razdoblja, ali koristi se još i danas...
Konkretno, rajon u ovoj knjizi navodno se odnosi na "Rione Luzzati" koji se nalazi u istočnom predgrađu Napulja zvanom Gianturco...
Eto
Drago mi je da si me se sjetila.
A o knjizi imamo sličan dojam.
Ja sam pročitala i prevedeni nastavak, koji mi se ipak malo više dopao. I još sam ga pročitala relativno brzo jer sam ležala doma bolesna.
I da, mislim da je Ferrante muško
Pravila pisanja postova
