Citiraj mitovski prvotno napisa Vidi poruku
Ma ja ne bih rekla da su oni nesretni, bar kad gledam svoju. Nije ona nesretno dijete, ali je vječno nezadovoljna, uvijek će naći nešto da prigovori. Da bilo je super aaaliii....
Njima je isto jako teško s obzirom da im glavice rade sto na sat i vječno o nečemu brinu i promišljaju. Ja bih voljela da nije stalno zabrinuta.
Zabrinut je meni gotovo jestjednako kao nesretan, jer nikako ne možeš biti sretan ako si zabrinut.
Ja kada sam anksiozna sigurno nisam sretna. Mislim, na nekom jako visokom nivou znam da sam sretna, da imam zdravlje, obitelj, ne živimo u siromaštvu i imamo antibiotike i nismo u srednjem vijeku (osim nekad ideološki) ali se jako teško dignuti u te visine i moje dijete teško da se može samostalno korigirati na taj način.

Mene više zanima koliki je moj utjecaj, odnosno koliko bi moje otpuštanje njega opustilo. I je li kasno za to ili sam već sve sjebala.