Slučajno sam u knjižnici nabasala na Dane zaborava, Elene Ferrante pa sam je uzela.
Znam da je Ferrante ovdje dosta omiljena, stoga ću ovo napisati iznimno pažljivo: meni se ova knjiga nije baš svidjela .
Bila mi je dosadnjikava i išla mi je ta Olga većinu vremena prilično na živce.
Okej, nisam se nikad našla u takvoj situaciji, priznajem da ne znam ni sama kako bih reagirala da me, u najboljim godinama, muž napusti i ode s mlađahnom kćeri svoje kolegice (mislim da ne spojlam, ovo je radnja knjige ukratko ), ali meni je to sve bilo malo too much oldfashioned, totalno nespojivo s vremenom i okolnostima u kojima živimo. Pa onda te njene reakcije, to neko kvaziludilo koje ju spopadne, da ne nabrajam sad niz detalja i događaja iz knjige koji su mi totalno blesavi i nesuvisli...

Uglavnom, "prijateljica" mi je bolja od ovoga, premda ne bitno, al' odlučila sam joj (mu? što je na kraju Ferrante?) dati još jednu šansu i zabilježila se za "Priču o novom prezimenu". Možda me uhvati u boljem trenutku !