Treba li djecu tjerati da jedu ono što im se ne sviđa?

[Mojca]

Meni se tvoj smjehuljica čini dobra i mirna i ne troši te na nekim drugim bojištima, što je djelomično rezultat njezinog karaktera, a djelomično tvog dobroćudnog pristupa.

Istina, ne troši (još ) njezina suradljivost koju je pokazala još kao beba nije nestala.

Pa ni ovo nisu neki problemi... sve nešto što se može riješiti. Sve ovo, i hran ai engleski su primjeri kojima pokazujem da se postoje iznimke, da se pravila mogu različito interpretirati... da postoji drugi način... (btw, počele smo doma raditi engleski, matematiku vježbamo na engleskom... zabavno je i korisno). Nadam se da joj time što se borim za njen ručak šaljem poruku da se uvijek treba boriti za sebe. Da uvijek treba probati, da možda ima načina. A ako nema, da znaš da si dao sve od sebe.

Ona ravnatelja doživljava kao vrhovnog i nedodirljivog... kad sam joj rekla da ću razgovarati s njim, bila je u šoku: ti smiješ razgovarati s njim?!
Želim da shvati da je i ravnatelj netko s kim se može (a s ovim se zbilja može, strašno je otvoren i pristupačan) normalno razgovarati, a ne da bude u drami od (često lažnih) autoriteta, što je kod nas skoro pa tradicijski kondicionirano.