Procitala sam Svjetlo koje ne vidimo, Anthonyja Doerra
dugo sam je zvakala, ali ne zato sto je losa ili mi se nije dalo, samo zato jer je debela, a ja nikako da si priustim koji SAT ili dva citanja, a ne 10 strana pred spavanje prije nego se onesvijestim
Knjiga je divna, usporedjuju je s Kradljivicom knjiga, ali meni je puno slojevitija i bolje napisana